Postoje ljudi čiji se životni put ne može zatvoriti u granice jednoga grada, zemlje ili vremena. Milko Kelemen bio je upravo takav čovjek: skladatelj nemirna duha, pedagog, dirigent, putnik i neumorni istraživač zvuka. Njegova su se djela izvodila na međunarodnim pozornicama, predavao je na uglednim svjetskim učilištima, a suvremenu hrvatsku glazbu uveo je u dijalog s Europom i svijetom. Ipak, početak te velike priče nalazi se sasvim blizu nas – između Slatine, u kojoj je rođen, i Virovitice, u kojoj je završio gimnaziju.
Milko, punim imenom Milutin Kelemen, rođen je 30. ožujka 1924. godine u tadašnjoj Podravskoj Slatini. Odrastao je u obitelji u kojoj se rado muziciralo i njegovala ljubav prema umjetnosti. Prvu poduku iz glasovira dobio je od bake kada mu je bilo devet godina, a već kao dvanaestogodišnjak pokušavao je skladati. Te dječačke skladbe nisu sačuvane u službenom popisu njegovih djela, ali nam otkrivaju koliko se rano u njemu probudila potreba da glazbom izrazi ono što se riječima teško može kazati.
<<< Fortuna baletnog ansambla HNK Osijek, najljepša čestitka skladatelju Milku Kelemenu za 93. rođendan
<<<Noć muzeja u Slatini u znaku Milka Kelemena
Pučku školu završio je u Slatini, a gimnaziju u Virovitici 1942. godine. Upravo je tijekom virovitičkih godina, usporedno sa školovanjem, učio harmoniju i kontrapunkt. Virovitica stoga u njegovu životopisu nije samo usputna postaja. Ona je mjesto njegova sazrijevanja, grad u kojem je mladi Kelemen počeo ozbiljnije upoznavati unutarnju građu glazbe i pripremati se za put koji će ga odvesti mnogo dalje. Zbog tih važnih godina s punim ga pravom možemo uvrstiti među virovitičke velikane – kao zavičajca koji je dio svojih temelja izgradio upravo u našem gradu. (Hrvatski biografski leksikon, Dani Milka Kelemena)
Nakon završene gimnazije odlazi u Zagreb. Glasovir je učio kod znamenite pijanistice i pedagoginje Melite Lorković, a na Muzičkoj akademiji studirao je kompoziciju u razredu Stjepana Šuleka. Već je tada bilo jasno da pred njim nije mirna ni predvidljiva umjetnička karijera. Kelemen nije želio ponavljati poznate obrasce. Privlačilo ga je novo, neistraženo i drukčije, ali nikada samo radi novosti. U zvuku je tražio dublji smisao, vezu između suvremenoga čovjeka i onih prastarih, gotovo arhetipskih osjećaja koji nas povezuju bez obzira na vrijeme i mjesto.
Želja za učenjem odvela ga je u Pariz, gdje se usavršavao kod velikoga francuskog skladatelja Oliviera Messiaena i Tonyja Aubina. Pohađao je ljetne tečajeve u Sieni, glasovite tečajeve nove glazbe u Darmstadtu te studirao kod Wolfganga Fortnera u Freiburgu. Radio je i u Siemensovu studiju za elektroničku glazbu u Münchenu, u vrijeme kada je elektronički zvuk još bio smjela umjetnička pustolovina. Svako je putovanje za njega predstavljalo priliku za propitivanje vlastitih granica. Nije odlazio od svoga podrijetla, nego je iskustvima svijeta proširivao ono što je iz zavičaja ponio.
Međunarodnu afirmaciju stekao je sredinom pedesetih godina. Zagrebački solisti praizveli su 1955. njegove Koncertantne improvizacije, djelo posvećeno upravo tom ansamblu, a njihove inozemne izvedbe donijele su Kelemenu prve velike uspjehe izvan domovine. U njegovu opusu, koji obuhvaća oko 130 djela, nalaze se orkestralne i komorne skladbe, vokalna glazba, baleti, opere, multimedijska i elektronička djela. Među istaknutim ostvarenjima su Koncertantne improvizacije, Composé, Passionato, Mirabilia, opera Opsadno stanje te multimedijski balet-opera Apocalyptica. Pisao je i o glazbi, među ostalim u knjigama Labirinti zvuka i Labirinti. (Hrvatska enciklopedija)
Ipak, Kelemenovo možda najvidljivije životno djelo nije jedna skladba, nego festival. Godine 1961. utemeljio je Muzički biennale Zagreb, međunarodni festival suvremene glazbe. Želio je omogućiti susret umjetnika s tada politički podijeljenoga Istoka i Zapada te hrvatskoj publici otvoriti prozor prema najnovijim europskim i svjetskim glazbenim kretanjima. Bila je to odvažna zamisao, ali Kelemen je pripadao ljudima koji nisu čekali da se prilike pojave – on ih je stvarao. Biennale je s vremenom postao jednom od najvažnijih hrvatskih kulturnih institucija i trajnim mjestom susreta domaće i međunarodne glazbene avangarde.
<<< Kelemen daruje dio ostavštine Gradu Slatini
<<< Kelemen: Hrvatska je oduvijek imala talentirane glazbenike
Jednako je važan bio njegov pedagoški rad. Predavao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u Düsseldorfu i Stuttgartu, a kao gostujući profesor prenosio je znanje studentima na Yaleu, u Montréalu te u brojnim gradovima Europe, Amerike, Azije i Australije. Od 1966. živio je u Njemačkoj, a u Stuttgartu je proveo najveći dio svojega profesorskog i stvaralačkog života. Ondje je 8. ožujka 2018. godine preminuo, nekoliko tjedana prije 94. rođendana.
Za svoj rad primio je brojna hrvatska i međunarodna priznanja. Među njima su Veliki križ za zasluge Savezne Republike Njemačke, francusko odličje Viteza reda umjetnosti i književnosti, Nagrada „Vladimir Nazor” za životno djelo, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića i Porin za poseban doprinos hrvatskoj glazbi. Bio je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a Sveučilište u Zagrebu 2014. dodijelilo mu je počasni doktorat, ističući njegov izniman svjetski ugled i doprinos hrvatskoj kulturi. (Hrvatsko društvo skladatelja, Sveučilište u Zagrebu)
<<< Kelemen: Na Severinu i Tita ne želim trošiti riječi<<< Milko Kelemen danas slavi 90. rođendan, a glazba mu je i dalje snažna i prodorna
<<< Milko Kelemen – 30. ožujka 1924. – 8. ožujka 2018.
<<< Novo izdanje u seriji prigodnih poštanskih marka - Milko Kelemen i znameniti Hrvati
Unatoč životu provedenom na svjetskim adresama, Kelemen nije zaboravio mjesto iz kojega je potekao. U Slatini su 1995. utemeljeni Dani Milka Kelemena, međunarodni festival koji njegovu glazbu i istraživački duh iznova približava publici. Postao je počasnim građaninom Slatine, a tamošnja glazbena škola danas nosi njegovo ime. Tako se njegov životni krug na lijep način zatvorio: znanje i nadahnuće koje je iz zavičaja ponio vratili su mu se u obliku glazbe, festivala i novih generacija mladih umjetnika.
Milko Kelemen pokazao je da zavičaj nije samo mjesto rođenja. Zavičaj su i školske klupe u kojima se oblikuje znatiželja, prvi učitelji koji otvaraju vrata znanja, krajolik koji čovjek ponese u sebi i ljudi kojima se, makar nakon dugih putovanja, uvijek iznova vraća. Zato ga se Virovitica može prisjećati s ponosom. Iz njezine je gimnazije u veliki svijet krenuo mladić koji će cijeloga života tragati za novim zvukovima, ali nikada neće izgubiti vezu s početkom.
U Milku Kelemenu Virovitica i Slatina imaju zajedničkoga velikana – čovjeka koji je iz slavonskoga zavičaja zakoračio na svjetsku glazbenu pozornicu i dokazao da se univerzalna umjetnost može roditi i rasti upravo ovdje, među nama.
