Sa Zoranom Milanovićem, koordinatorom SDP-a za 4. izbornu jedinicu razgovarao sam prije prošlotjedne konferencije za novinare u Virovitici. Pričali smo o poziciji SDP-a u Slavoniji, bolesti Ivice Račana, slučajevima Zagorec i Brodosplit, kandidatu za premijera, slobodi medija...
Na nedavnim izvanrednim izborima u Pitomači izgubili ste vlast koju ste obnašali u koaliciji sa HSS-om i HNS-om. U Slatini ste, nakon krize vlasti izgubili gradonačelnicu, a loše ste prošli i na izborima za Vijeća mjesnih odora u Osijeku? Kako u tim okolnostima ocjenjujete pozicija SDP-a u Slavoniji danas?
- U Slavoniji i Baranji! Tako se me upozorili da moram govoriti kada sam prije pola godine preuzimao dužnost koordinatora za 4. izbornu jedinicu…
Dobro, u Slavoniji i Baranji.
- Ona nije kao u Zagrebu, Rijeci ili nekim drugim gardovima, ali je vrlo stabilna. Ne onako, kako se to u medicini kaže za pacijenta koji je ni živ ni mrtav, nego onako da možemo kazati da smo zadovoljni. U Virovitici smo 2001. godine, pojedinačno bili najjača stranka, u Slatini smo na posljednjim izborima bili uvjerljivo najjači, u Donjem Miholjcu smo u izvršnoj vlasti, u Đakovu je naš kandidat, koji je nosio koalicijsku listu, pobijedio natpolovičnom većinom, u Osijeku smo na svim pravim izborima ostvarivali dobre rezultate.
U 4. izbornoj jedinici, gledano zadnjih pet-šest godina, postoji prilično veliko SDP-ovo biračko tijelo. Na nama je da te ljude, koji su još uvijek tu, glavom i bradom, njihove obitelji i njihovu djecu, koja su u međuvremenu postala punoljetna, motiviramo i da ih uvjerimo da je jedina prava posada koja može voditi ovaj brod - SDP. Ono što karakterizira ovu izbornu jedinicu je velika razlomljenost, možda u ovom trenutku veća nego u bilo kojoj drugoj.
Na koji način mislite motivirati ljude da izađu na izbore i glasuju upravo za vašu opciju?
- Svim onim što smo radili do sada, što radimo danas i što ćemo raditi sutra. Bit ću prisutan, razgovarati s ljudima, ići od vrata do vrata, ili kako se kaže ovdje, od tarabe do tarabe. Ići ću od čovjeka do čovjeka, od skupa do skupa, od radio stanice do radio stanice, gdje mu puste. Prema tome, ne predviđamo nikakve revolucionarne metode, ali one poznate, aktivističke, gdje si prisutan među ljudima, mislim koristiti do iznemoglosti.
Za Vas kažu da ste osvježenje na hrvatskoj političkoj sceni, nazivaju vas mladim jastreb ili mladim lavom, zvijezdom pred kojom je budućnost. Mlad, obrazovan i pametan, rekao bih – političar novog kova. Kako gledate na te superlative?
- O tome moraju drugi govoriti. Rekli ste da sam političar novog kova? Ne znam jesam li novog kova ali mislim da sam od starih kovina, odnosno, od starih kemijskih elemenata od kojih je sazdan svaki čovjek u manjem ili većem omjeru. Optimalni balans tih kovina daje i čovjeka i političara. Vidjet ćemo. Uglavnom, dajem sebe ovome čime se bavim.
Mogu li to građani u ovom našem političkom ludilu to prepoznati?
- Ako je političko ludilo ne znači da su građani ludi. Sigurna sam da mogu prepoznati, a moja mladost je relativna i sigurno, prolazna kategorija. S punih četrdeset godina ja sam pripadnik generacije koja je u politici već trebala početi biti vidljiva prije nekoliko godina. Međutim, izgleda da hrvatska politika ima vakuum u generaciji ljudi između 30 i 40 godina. A to nije dobro.
Zbog čega ste smijenjeni s mjesta glasnogovornika stranke?
Smijenjen i skoro potjeran u Sibir!
Što se dogodilo?
- Nije se dogodilo baš ništa. Nama smisla o tome više uopće govoriti. Onaj tko zna zna, a onaj tko želi vjerovati u bilo što, vjerovat će u fantome i duhove pa tako može vjerovati i da sam smijenjen. U rujnu sam preuzeo dužnost koordinatora za 4. izbornu jedinicu što je trenutno jedna od najodgovornija političko-operativnih dužnosti. U dogovoru s predsjednikom stranke, Ivicom Račanom, zamoljen sam da preuzmem vođenje dnevno operativne komunikacije s medijima. To nisu klasični odnosi s javnošću, to nije klasičan glasnogovornički posao već oblik rada koji je napredniji, a nama je do sada bio nepoznat. Nije mi poznato da je ijedna politička organizacija u Hrvatskoj na taj način pokušala djelovati. To je pionirski posao za koji se vrlo brzo pokazalo da može biti rađen samo na uštrb mojih aktivnosti u izbornoj jedinici, ili obrnuto. To je dakle, od početka, bilo privremeno rješenje. Ja sam prije svega političar. Netko je iza nove godine pokušao od toga napraviti priču.
Nažalost, bolest vašeg predsjednika Ivice Račana, nameće se kao tema i ovog razgovora. Analitičari kalkuliraju kojim će smjerom ići politika SDP-a ako on zbog zdravstvenih tegoba neće moći voditi stranku u tako važnom trenutku kao što su izbori?
- Vjerujem u vaše dobre namjere, ali ne želim odgovarati na takva pitanja. Smatram da je to u ovom trenutku bespredmetno, čak neumjesno. On je predsjednik stranke, živ je, a nadam se i zdrav. Jedino o čemu želim spekulirati je njegovo zdravstveno stanje jer se nadam da će se ono razvijati onim putem kojem se razvilo zdravstveno stanje Havela ili Drnovšeka koji su također obolijevali od opasnih bolesti pa su se uspješno vratili politici.
Priznajem, možda je neumjesno, ali u javnosti se sada ipak kalkulira o tome tko će biti Račanov nasljednik, a među imenima je i vaše?
- Tako je. I nastavit će kalkulirati. Neki to nazivaju i pogrdnijim imenima, ali ja ću se baš zadržati na terminu – kalkuliranje. To je prirodna stvar pa tako u Laburističkoj stranci u Velikoj Britaniji kalkuliraju već pet – šest godina o tome kad će se Toni Blair povući, a manje tko će ga naslijediti. To je normalno u demokracijama gdje su slobodni mediji, ali to ne znači da ja i mi u SDP-u u tome moramo sudjelovati. Pitanja su legitimna i analitičari će o tome nastaviti pisati, a ja ih zbog toga neću smatrati lešinarima jer sam svjestan da smo predmet javnog interesa. Međutim, na takva pitanja ostajem potpuno suzdržan.
Zamolili ste novinare da budu suzdržani u izvještavanjima. Jeste li sada zadovoljni?
- Prije svega treba pitati Ivicu Račana jeli on zadovoljan jer se radi o njegovom zdravlju i njegovom miru. A meni se čini da se to sada malo smirilo i da smo našli zajednički jezik.
Međutim, bilo je kritika da se novinari nisu jednako ponašali prema bolestima nekih drugih političara, da Hrvatsko novinarsko društvo nije reagiralo u slučaju Andrije Hebranga?
- Nisu novinari ti koji rade to po instinktu ili lošem odgoju nego to od njih traže redakcije iza kojih stoje vlasnici. Ali ja nemam ozbiljnijih prigovara niti se zgražam kako je to teklo u slučaju Ivice Račana. Ovo je do sada najintenzivniji primjer jednog političara, riječ je lideru opozicije, jednom od ključnih političara u hrvatskoj državi u zadnjih 17 godina i ne mogu to usporediti s nijednim drugim slučajem. Interes za bolest Ivice Račan je ogroman što govori o njegovom značaju. Ne vidim po čemu bi se Hebrang uopće mogao uspoređivati s Račanom.
Spomenuli ste na početku razgovora da vas na neke radijske stanice ne puste u program. O čemu je riječ, kakve su danas medijske slobode?
- Mediji su slobodniji nego ikada. Međutim, kako idemo dalje od Zagreba, na lokalnim radio stanicama osjeća se jaki utjecaj vlasničke strukture na uređivačku politiku. Naročito je to izraženo u gradovima u kojima su radiostanice u potpunom ili djelomičnom vlasništvu jedinica lokalne samouprave. Konkretno, u ovoj izbornoj jedinici, tamo gdje je HDZ na vlasti, primjerice u Virovitici, Orahovici i Slatini, vi jednostavno ne možete dobiti medijski prostor. Riječ je o kultura zatvorenosti i teško se probiti u lokalne medije.
Slučaj Zagorec je baš kao i slučaj Brodosplit konačno počeli zanimati državne istražne organe. SDP je odrješito tražio je ostavku ministra gospodarstva i predsjednika Nadzornog odbora «Brodosplita» Branka Vukelića ali premijer Ivo Sanader misli da je on častan čovjek i da ne može biti odgovoran?
- Vrlo zanimljivo! Ta dva slučaja bivaju otvoreni u tjednu kada premijer, konačno, nakon toliko čekanja i odgađanja podnosi povjerenstvu za sukob interesa izvješće o svojoj pokretnoj imovini. I baš tog dana, odnosno, dan kasnije, dva mega slučaju, dvije bombe dolaze državnog odvjetništva. U oba slučaju je od početka bilo jasno da tu itekako nečega ima i da treba djelovati. Naravno da pozdravljam svaku akciju koja vodi ka provođenju zakona i poštivanju zakona, ali više od toga golica maštu i inteligenciju trenutak u kojem se to događa. Prava tema je i ovoga puta zamagljena. A u slučaju Brodosplit pravi krivci će ostati nekažnjeni.
Što i kako dalje?
- Bit će «smaknuti» neki borci iz drugog ili trećeg ešalona, eventualno neki pomoćnik ministar. Više ljudi će morati platiti cijenu da bi politika koja iza toga stoji bila spašena. Isti scenarij smo gledali i u slučaju Liburnije, kada Vlada prvo nije znala, pa je znala, pa je ekspresno smijenjen Ostović iz Fonda za privatizaciju. To će se odgoditi i ovdje. SDP je tražio političku odgovornost ministra, a o onom drugom neka se bavi državno odvjetništvo. No, najviše što su u stanju napraviti je ešalonski stati u obranu svojih pripadnika, štreberski ponavljati bajke o komunističkim metodama i imati u tom trenutku iza sebe solidnu garnituru bivši pripadnika komiteta Saveza komunista u vlastitim redovima.
Jesu li HDZ-ovi dužnosnici kolektivnim dopunjavanjem imovinskih kartica ismijali Zakon o sprječavanju sukoba interesa?
- Ne, to nije za smijeh, to je za tugu. Prije svega premijer nije odgovorio na pitanja koje mu je uputilo povjerenstvo i koje se sada mora očitovati. Dakle, ne znamo kako je stekao tu imovinu, kojim prihodima i kako ju je unio u zemlju nego ju je samo prijavio što je najobičnija formalnost. Jeli to kupio ili mu je darovano? Riječ je velikoj, jako velikoj imovini. Takve kolekcionarske porive zadovoljavaju samo jako bogati ljudi. To ne može netko tko je na visokoj službeničkoj plaći zadnjih 17 godina, a drugih prohoda nema dok mu je supruga sveučilišni nastavnik koji su plaćeni, znamo kako. Ali to je ono što mi bode oči kao građanina prosječne intelegnicje. Nije to izrugivanje, to je lakrdija. Tužno je da premijer tako rezonira i da takvo ponašanje smatra normalnim i da se cijela HDZ-ova bulumenta stavlja u njegovu zaštitu kao ovnovi. To govori o karakteru i moralu tih ljudi!
HNS ne odustaje od ideje Čačića za premijera. Hoćete li ga podržati?
- Jedna poslovica kaže da bez velikih planova i ambicija nema ni velikih rezultata, a druga da možeš progutati onoliko koliko možeš prožvakati. Mudar, uravnotežen život je negdje između. između velikih planova i ambicija i između toga da nemaš veće oči od želuca. Na žalost, demokracija je opaka stvar i ako netko, nakon pola godine kampanje, ne uspijeva uvjeriti birače da daju njegovoj stranci preko 10 posto, onda se treba zamisliti. Svaka čast Čačiću, njegovoj kampanji i njegovoj popularnosti - popularni su i neki drugi političari - ali kada treba glasovati za program koji on nudi, za stranku, za organizaciju, onda ljudi slabije reagiraju. Prema tome, velike oči, puno veće od želuca.
Kako će to na kraju završiti?
- Tako da će Čačić biti važan ministar u našoj Vladi ili neće biti u Vladi u kojoj će HNS biti partner SDP-u.
Dobro, a tko će biti kandidat za premijera?
- Račan je kandidat za premijera.
