Milanović protiv Karamarka: Može li zec stići kornjaču?

Jel se sjećate one basne o zecu i kornjači? Zec je stalno zafrkavao kornjaču što je spora. Kornjači to dosadilo pa pozvala zeca da se utrkuju. Počela utrka i zec, naravno, daleko odmaknuo. Siguran u pobjedu, odlučio je malo pridrijemati, ali čvrsto je zaspao. Kad se probudio, vidio je kornjaču kako sporim korakom, ali nezaustavljivo, prolazi ciljnu crtu.

Početi kolumnu u poslovnim novinama basnom nije originalno, ali ne mogu si pomoći. Kao da je pisana za hrvatske prilike. Zec je premijer i predsjednik SDP-a Zoran Milanović, a kornjača predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Kao što je zec bio uvjeren da ne može izgubiti od kornjače, tako je i Milanović bio uvjeren da nema šanse da HDZ prestigne SDP. Dvije i pol godine Milanović je puštao da svaki od njegovih ministara radi što hoće. Nije pokazivao, bar ne u javnosti, da ga zanima vođenje ekonomske politike. Stekao je loš imidž.
Sada kao da se probudio. Poput zeca iz basne nastoji nadoknaditi sve što je propustio u dosadašnjem mandatu. Medijima se servira kilometraža koju je prošao proteklih tjedana. Samo je pitanje nije li kornjača otišla tako daleko da ju je nemoguće sustići.

Jačanje koalicijskoga kapaciteta Treba primijetiti da se premijer, bar na pojavnoj razini, pokušava mijenjati. Jest da su putovanja po Hrvatskoj dvojne naravi. Pokušava staviti pod kontrolu lokalne ogranke SDP-a i ujedno premijerski posjetiti npr. Uljanik, koji može biti dobra priča za oživljavanje industrijske proizvodnje. Čini se da Milanović počinje shvaćati da su te izvozne tvrtke ipak najbolja mjesta koja treba posjećivati.
Vjerojatno je i njemu samome jasno da urušavanje broja sklonih birača teško može vratiti na razine od prije godinu dana. Kao da pokušava zaustaviti pad i pokazati promjenu karaktera koja bi možda mogla povećati koalicijski kapacitet za sljedeće parlamentarne izbore.
Sve to, naravno, ne mora zanimati poslovnu javnost u Hrvatskoj. Nju zanima kakva će biti sljedeća godina. Znaju poduzetnici i menadžeri da se do izbora neće provoditi nikakve važnije reforme. Ali u vremenima smanjenih očekivanja pojedinačno gledaju mogu li na predizbornoj političkoj situaciji uloviti dašak kisika.
Htjeli to priznati ili ne, ali političke glave u ovoj zemlji namještene su na izbore. Koliko god neka vlada bila potkapacitirana strateškim djelovanjem, namještanje dobrih vijesti uoči izbora planira svaka. Pa čak i ova Milanovićeva vjerojatno ima kakav-takav plan za predizbornu godinu.
Istina je, moglo bi se tu nešto sklepati. Na primjeru brodogradnje, koja je u završnoj fazi restrukturiranja potpuno smanjila aktivnosti, mogao bi se očekivati kakav doprinos rastu industrijske proizvodnje. Ako se u sljedećih pola godine razriješi nekoliko krupnijih predstečajnih nagodbi, to bi moglo pridonijeti industrijskim pokazateljima.
Ovogodišnje kašnjenje u povlačenju sredstava iz fondova EU moglo bi utjecati tako da uz nisku osnovicu u 2013. pokazatelji povlačenja sredstava iz Bruxellesa u 2014. budu visoke stope rasta.
Onda je moguće i dizanje temperature oko natječaja za traženje ugljikovodika na Jadranu. Pa možda ako se potkraj sljedeće godine netko upeca na projekt monetizacije autocesta...

Ponavljanje 1998. Na žalost vladajuće koalicije, a, što je važnije, na žalost svih nas, usporedno s tim mogućim džepovima rasta na većini fronte bit će novih žrtava. Izmučeni biznis ne može, sam od sebe, dati više. Ako se Milanović već odlučio boriti i ako ne želi ići u ozbiljne reforme, uz pomoć pravih stručnjaka mogao bi još osmisliti mini paket mjera za poticanje biznisa u sljedećih godinu dana. Bila bi to pomoć njemu, ali i cijeloj poslovnoj zajednici, koja žudi za tim da bar jedna godina prođe s pozitivnom stopom BDP-a.
No premijer mora biti brz. Prijeti mu dodatna opasnost prije izbora.
Dovoljno se sjetiti 1998. kad je uveden PDV i kad su njegovi blagotvorni učinci pretočeni u rast proračuna i kupovanje glasova. Sve se činilo savršeno, a onda je izbila globalna financijska kriza, koja je pomela ideje HDZ-a o pobjedi na izborima 2000.
Recesija u Hrvatskoj traje tako dugo da je u međuvremenu ostatak svijeta izašao iz jedne recesije, blago se oporavio i sad je pred novom recesijom. Koja, sigurno, 2015. ne bi pomogla krhkim hrvatskim državnim financijama. A ni probuđenom zecu.

Kolumna Ekonomalije Miodraga Šajatovića, Lider