Dvorana bez tapisona i s tragovima nedavnog krečenja dočekala je treće srijede u studenom Virovitičane u Zagrebu. Mirko Kovačević podsjetio je da renoviranje dvorane započeto promjenom prozora i skidanjem tapisona još nije gotovo, ali već sljedeće srijede bit će tu svježe lakirani parket, po kojem će se moći i plesati. Kako je rekao Kovačević, budući da su se najavili „Oldtajmeri“, tamburaški veterani Rodoljuba, već na sljedećem susretu isprobat ćemo kako se po novom parketu „škliže“.
Antonija Šerer posjetila je Zavičajno prošle godine u lipnju, kada je predstavila svoju knjigu „Licitarska srca pod slamnatim krovovima“, a ni ovaj put nije došla sama. Odlomke iz njezine nove knjige „Ajmo pričat gluposti“ čitala je Mirjana Vodopić poznata virovitičke novinarka koja je cijeli radni vijek izvještavala o događajima iz kulture. Slavni virovitički 95-godišnji violinist Ivan Kovačević Saksa oduševio je Virovitičane interpretacijom starogradskih pjesama, koje se danas rijetko mogu čuti, pa su mnogi zapjevali uz Saksino „Kad bi ove ruže male...“.
„Ajmo pričat gluposti“ zbirka je pripovijedaka, dječjih igara i brojalica koje je Antonija sakupila i zapisala „mikeškim govorom“. Knjigu su ilustrirale slikarice Natalija Vidak i Jaroslava Lulić, dok je „mikeški govor“ lektorirala Ksenija Zdjelar. I naslov knjige naziv je jedne od igara kojima su se znala domisliti djeca okupljena oko vatre i pečenjaka.
Kako je u predgovoru napisala urednica, etnologinja Jasmina Jurković Juras, govor koji u svojim knjigama oživljava Antonija Šerer „je onaj govor kojeg se sjećaju i u Suvari i u Čoljuku, Dalju, Bikani, ali i na Festungu, kod Manteća i drugih virovitičkih 'kvartova'. To je govor kojega se sjećaju stari Virovitičani porijeklom iz raznih familija i krajeva, različitih društvenih slojeva, raznovrsnih zanimanja i zvanja.“
Donosimo jednu od priča iz Antonijine knjige, pod naslovom "Fruštuk, užna i večera“ kako bismo se svi prisjetili nekih riječi iz mikeškog govora kojima i danas znamo značenje i naglasak.
