Slaba točka, novela u nastavcima
Metamorfoza, osmi dio
Prethodna poglavlja
Kada na nekoga jako misliš, počinješ se pretvarati u njega. Umislila je da njene misli imaju tako veliku moć da ju doista mogu oblikovati u muškarca. To je bilo zato što je danonoćno mislila na Njega. Dozivala u sjećanje one trenutke kad su bili zajedno, svaki ponaosob ponovo proživljavala do bola. Da, iako je bilo bolno, ta bol ju je ujedno i oslobađala. Nije znala gdje je niti sjeća li je se uopće. Koga ima pored sebe?
Opet bol! Na samu pomisao da ima nekoga i da taj netko Njega ljubi i dodiruje čisto ju je izbezumljivalo. Nije bila dovoljno „luda“ Oo daa, mogla je ona još i više poludjeti. Kad je u pitanju On, nije imala granice ni u čemu. Postojala je samo jedna misao. Biti s Njim. Počela je primjećivati brkove koji kao da su svakoga dana postajali gušći i crnji. Oblik njenog lica poprimao je drugačiji izduljeniji oblik. Bar se njoj tako činilo. Imala je poriv da odsiječe kosu. Znamo iz povijesti da su ljudi tako kažnjavali žene, odsijecajući im kosu, znak ženstvenosti.
I ona se osjećala krivom zbog mnogo čega. Patila je što mu nije rekla koliko ga voli. I da je sasvim ozbiljna po tom pitanju. Ta ne možeš se toliko zatelebati u nekoga u ovoj dobi a da to ne bude ozbiljno. Da mu je rekla sve što osjeća možda ne bi otišao, a ona ne bi bila tu. Osjećala se krivom i zbog svog braka. Dobila je epitet rušiteljice obitelji i ne-majke svojim sinovima. Bila je i loša kćer svojoj majci jer nije vodila dovoljno računa o njenim godinama i pragu podnošljivosti stresa. Mnogi prijatelji su se osjećali povrijeđeno jer je eto, nakon toliko godina poželjela stvoriti neki novi život za sebe i osloboditi se prošlosti. Nije bila ni dobra majka.
Odjedanput je samo poželjela biti žena. Voljena. Mažena. Od jednog muškarca! Samo! Samo to! I ništa više! I opet su bile krive knjige i njena pomama za čitanjem. One su joj utuvile u glavu da misao ima moć. I nadala se da će, ako jaakoo bude mislila na Njega, on doista i doći. No, umjesto toga hvatala ju je panika. Nije željela da na taj način On bude dio njenog života. Da se pretvori u Njega. Metamorfoza. Oooo nee, nije željela postati muškarac. Ne! Nikako! Kako bi ga onda mogla voljeti?! Onda joj odjednom sine, što ako i On toliko misli na nju?Pa, tada bi se i on mogao pretvoriti u nju. O ne! Ne! Nee!! A što ako oboje ostanu žena, ta kako će ga onda ljubiti?!
S tim promjenama nikada nisi mogao znati što se može izdogađati. Zamišljala je kako mu raste kosa, a dlakave noge sakriva ženskim čarapama. Možda mu i grudi rastu. Što ako je strašno ljut na nju zbog tih izobličenja. Zna On da to dolazi od nje. Iz njenog uma. Božee, sanjam li ja ovo? Umirala je od straha svakoga jutra kada bi se približavala ogledalu. Bojala se kakvu će sliku ugledati.
