DHMZ: Oblačno uz povremenu kišu
Večernji list: U Karlovcu se uselile prve dvije od 10 sirijskih obitelji
Jutarnji list: Dekanica Filozofskog kriva za uzmeniravanje na poslu
Kolakušić na Pantovčaku očekuje plaću od minimalno 70 tisuća kuna
Bernardić: Bilo bi bolje da predsjednički izbori nisu u vrijeme blagdana
Grubišno Polje: Na Sajmu sira 142 izlagača iz 13 hrvatskih županija
Čačić: Narodna stranka - Reformisti podržat će Milanovića

Metafizički koncepti


  Priroda društva           Davor Suhan/Moja Rijeka           25.07.2014.         1889 pogleda
Metafizički koncepti

Na samom početku želim odmah razjasniti jednu stvar: U ovoj kolumni ne bavimo se ontološkim pristupom niti kozmologijskim umovanjem – zanima me prvenstveno smisao pojavnosti svake metafizičke koncepcije koja doprinosi smanjenju ljudske patnje, kao hipotetski primarnog cilja odgoja i obrazovanja s osviještenom vizijom, neovisno od toga da li je određeni koncept filozofski utemeljena teorija ili tipičan znanstveni antipod.

Metafizika, ljudska patnja, svjesnost, vizija – ujedno su i ključne riječi u ovome tekstu. Ali najprije o samom povodu.

Tjedan iza mene bio je obilježen tužnim vijestima o smrti nekoliko mladih ljudi, mojih dragih prijatelja i poznanika. U tim trenucima čovjek shvati koliko je na samu spomen smrtnosti preplašen, slab, nemoćan i jadan. Osjećaj je nepobitan i ne trebaju drugi dokazi od onoga u tebi.

Jesmo li tome sami krivi? Jesmo li upravo školovani da budemo takvi – odgajani i obrazovani na način da o životu i smrti razmišljamo samo na sprovodu?  Zašto tek onda, kad je prilika i vremena na pretek, kao i mogućnosti da takvu vrstu patnje zauvijek izbrišemo iz vlastitog uma? Prvo to…pa tek onda sve drugo…jer ovo je jedino sigurno što nas u životu čeka. Zato mislim da je slijedeće pitanje potpuno na mjestu: Može li nam u tome pomoći školsko obrazovanje i kakva je njegova uloga u svemu tome?

Godinama sam živo u uvjerenju da je smisao školskog učenja biti nafilan raznim informacijama te razvijanje sposobnosti i vještina koje će ti omogućiti konkurenciju na tržištu rada, kako bi zaradio dovoljno novca da bi mogao sebi i svojoj obitelji pružiti ekonomsku sigurnost i lagodan život.

I sve bi to bilo upravo  tako, i doista imalo jedinog smisla, da život nema kraja. A na tome krajuviše nikoga nije briga zašto Mađarska nema more i zašto voda ključa na 100 stupnjeva (okruglo). Tada se smisao cijelog stečenog znanja prelama u odgovoru na jedno jedino pitanje: Bojiš li se smrti?

I doista, ima li većeg i dragocjenijeg znanja od onoga koji čovjeka oslobađa ovog velikog straha?

A da je upravo to jedan veoma važan i koristan zadatak životno osviještenog školskog obrazovanja, shvatio sam studirajući primarni sveučilišni program Sathya Sai Instituta višeg učenja u Putaparthiju (Indija). U jednom prigodnom predavanju na ovu temu, uvaženi rektor Bhagavan Sri Sathya Sai Baba, kaže svojim učenicima i studentima:

"Kada ste dolazili na ovaj svijet, svi oko vas bili su nasmijani, jedino ste vi plakali. Kada budete odlazili s ovoga svijeta, svi oko vas će plakati, ali vi trebate otići sa osmjehom." 

Jesu li današnje hrvatske škole sposobne odgovoriti na ovakav izazov?

Unatoč trenutnim programskim limitima, mislim da postojeći organizacijski i kadrovski potencijal to svakako omogućava, pod uvjetom da se u jednoj novoj obrazovnoj viziji osvijesti važnost pripreme čovjeka za vlastitu smrt te svi postojeći metafizički koncepti znanja koji postoje na svijetu budu jednako dostupni kao izvor informacija, a ne, kao danas, kada se službena znanost, filozofija i religija nameću kao strogo selektirani  sustavi spoznaje, sa potpuno pogrešnim pristupom u interpretaciji njihove praktične životne odgojno obrazovne uloge, bez potrebne kritičke svijesti koliko u spomenutom slučaju, kada i kome, mogu biti korisni.

Ima li smisla zanemariti neki metafizički koncept koji, provjereno i sigurno, mnogim ljudima daje potrebne odgovore o pitanju istine i bitka, i time im znatno pomaže da žive sretnije i bolje?

Smije li njihova znanstvena neutemeljenost ili neuklapanje u tradicijski religijski okvir biti temeljna obrazovna skretnica, da ih se postavlja na sporedni kolosijek ili ih se skida s liste duševnih lijekova kada je znanstveno dokazano da u određenom visokom postotku imaju sigurno ljekovito djelovanje?

Kolumna Priroda društva Davora Suhana, portal Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

atma
3.8.2014. 9:28
@siniša prpić
@Mikeš09

O ukusima se ne raspravlja. Molim držite se teme.
Mikeš09
3.8.2014. 8:50
Dudo D`Ripper i njegova ženica Yaya baš su super i onako poseban par pop-rock luđaka u ova šugava vremena bez sluha a bogme i ušiju...ali unatoč svemu ``nema predaje``
...``da ne poludim i ne mislim...da ne čujem i ne vidim...idem tamo gdje je...``
siniša prpić
2.8.2014. 8:12
Je, centarfor. Dalo bi se o krivom srastanju.
Koji puta ni srastanje, ni put, ni prolupali pjesnik možda i nisu toliko "krivi", koliko se to čini s odmakom od nešto desetljeća.....
Ma i sa Grdim bi ja vjerojatno zapiva prije koje desetljeće, no danas mi baš sve to što pomalo naginje "plučima, plahtama, porculanskim zubima", poprilično ide na đigericu.
Eto, sahranismo i Čamca...., svi imamo svojih mana, ma i opet su mi draži ovi koji u nekim "krivim" vremenima znaju imati svoje mišljenje. I koji su drugačiji od drugih.
Ne znam da li su "Pipsi" s Trešnjevke, i kako im je u braku, no da su ostavili traga, meni jesu.

youtube.com/watch?v=EMublSl2zzo
Mikeš09
1.8.2014. 6:58
@sp...krivo srastanje...
Ma normalno da normalnom stanovniku ove zemlje ne trebaju pjesme Grdelina i Tompsya da bi znao da je to što je ali čisto s neke lirske i stručne strane neke pjesme su im dobre a druga je stvar glasa,melosa i afiniteta...i što se neko više zaljubi u Vidrićeve lire nego li u nekog koji ti se u startu ne sviđa... i da napiše novu ``odu radosti`` ti mu nećeš to priznat jer nije Beethoven niti književnik iz školske lektire...
Muzika je da se sluša a ne...sise,plahte,porculanski zubi... poz
siniša prpić
30.7.2014. 19:46
Samo za centarfora.....
I kada je "puko" (JBŠ), i zamatao se u plahte, bilo je tu ono malo duše.
Eto, dakle, i Đonija u plahti.
O Grdome ne bih. Stvar ukusa.
Nemre me nahranit hrvatstvo po zanimanju.
youtube.com/watch?v=eQomPob3uqY
Mikeš09
30.7.2014. 16:16
Kolumnist Davor=ministar Jovanović...tu ste negdje sa svojim kurulikulikulima i novim vizijama besvijesti...ajte molim vas...
Gradiva treba skraćivati a vidike proširivati po vlastitom izboru
ali je stanje takvo kakvo je...ionako pretrpano...i nikakvo mudrovanje o smrti to neće spriječiti...
Mikeš09
30.7.2014. 16:05
Opet puste tlapnje ``metafizičkih koncepata`` koji se u samom startu sudaraju poput nevidljivih atoma...život i životna stanja koje propagira spomenuta knjiga ne mogu doprijeti do onih koji su ``mesožderi`` ali zato je uspjela tamo gdje se jede riža i gdje gladni gledaju krave kako šeću...i s tog stanovišta je zapravo mlaka voda, preslaba za ove navikle na krv...
Što se Grdovića tiče on je car lakozabavnih nota svidjelo se to vama(ograničenih sluhova ili možda i hendikepiranih) ili ne ali pošto vi gledate kako je tko umotan umjesto sadržaja vjerojatno su vam i sisate cajke draže od svega ma šta pjevale i to je poanta svega...Ali...
i sam JBŠ na kojega se pozivate je pod kraj karijere svojim radom i pjesmama zalutao u vode koje svojim pisanjem upravo ismijavate i blatite...a on je kao neki uzor...vama kaji bi malo Leba i soli,Tadića,Josipe...(Josipa pa još na kirvaju-veće želej i gluposti ili obratno nisam skoro pročitao)
Osim sluha dozlaboga vam je slaba i lirika...poetika...pa makar i u lakim notama s juga koje su anđeoska muzika naspram blejanja s istoka...naravno tko ima uši da čuje i pameti da razazna... a ovaj isti Grdović ima nekoliko ANTOLOGIJSKIH pjesama sa stihovima dalmatinske ugode i domoljubne slobode koje mu nitko ne može osporit ni ocrnit pa tako ni vi...
zigi7darko
26.7.2014. 18:13
Da, da, Grdović je žalosna istina!
E, sam Bog zna hoću li doživjeti da na dan grada poslušam na trgu Stefanovskog / Tadića, Gregorian Josipu Lisac...ili će ovim gradom i za dvadeset godina harati cajke i njihove podružnice...
zigi7darko
26.7.2014. 18:09
Da, da, Grdović je žalosna istina!
E, sam Bog zna hoću li doživjeti da na dan grada poslušam na trgu Stefanovskog / Tadića, Gregorian
siniša prpić
26.7.2014. 17:44
Dragi prijatelji, jedan je pjesnik (B.Đ.Š.) već opjevao tangiranu problematiku svojim stihom "...., dug je put do vječnosti, i mi ga prolazimo šutke i u miru....".
S drugim dijelom stiha, baš se ne mirim.
@zigi7darko, iskreno, ima u Gr. vijeću onih koji (siroti) doista ne kuže na prvu loptu. No, ima i onih koji itekako kuže što im se govori.
No, prave se da ne kuže. Jer im tako nalaže partija i partijski "kodeks". A i đepu im je milije.
Van prostora Gr.vijeća, mnogi od njih će reći "Je, u pravu si, no Prpiću, zar misliš da raja kuži što govoriš?!"
Bilo kako bilo, možemo za Rokovo organizirati kladionicu....., hoće li se Grdović skinuti samo do pasa, ili će "raspametiti" puk Adamovim kostimom ?!
Hoće li ponoćni stoljnjak kojim će se Grdović ogrnuti biti pasifističko bijele boje, ili crveno-plave hajdučke ?!
Da ne kažem, u nijansama boja Hdz-a i Sdp-a.
Ili još jasnije ( i za one sirote s početka komentara ), u nijansama nam boja koje krase zgradu vrlog nam šetališta Edite Schubert.....

Samo za društvo iz škole....., boje su u nama....

youtube.com/watch?v=ZAFssqx2jM4
atma
26.7.2014. 16:24
@siniša prpić, dobra ti je ideja ono za Tibet. Pa da zaglavim `ko Brad jedno 7 godina ... sumnjam da bih se ikad vratio ;)
zigi7darko
26.7.2014. 15:16
Šta reći Davore, izvrsno!!!

Siniša Prpić, zgodan Vam je ovj Vaš stil, sviđa mi se!

No, volio bih znati, razumiju li taj Vaš stil kolege u gradskoj skupštini, obzirom da je poznata "širina horizonata" većine politićara.
Ili Vas kada kažete nešto u tom stilu gledaju "kao tele u šarena vrata!?
Dajte, da čujemo iskren odgovor.

Lijepi pozdrav!
Davor
26.7.2014. 13:40
"The Pogues - Summer In Siam"....Siniša, sjedi PET! :)
siniša prpić
26.7.2014. 13:11
E, dečki, jeste li se vi razigrati.
Pa, zar nismo imali prilike čitati "Šegrta Hlapića", a samim time susresti se i s Gitom.....?!
Čitajući pak "Mirka i Slavka", nije li nam bila dana spoznaja susreta sa smrću ("Mirko, pazi metkak. Hvala Slavko.").
Sada bi vas dvojica htjeli neku "dođošku" priču prepisati s Istoka !!
Zar ste zaboravili da svak onaj koji dozvoli prepisivati ne zaslužuje ništa drugo, do epitet "lažni drug".
E, pa dragi drugovi, neće ići. Ne na ovim prostorima.
Imamo mi svoje heroje i domaće izdajnike. Od prilike, do prilike.
Zar vam nije dosta, ono malo Hessea u školskoj lektiri, što ga se neki dan na ovom portalu prisjeti neki "drski" komentator ?!
Kakvi vražji smisao života?! I kakva vražja smrt ?! Samospoznaje ?!
Ne trujte ovaj pošteni narod. Ako vam se ne sviđa ovdje, a vi put pod noge, pa na Tibet.....
Imamo mi svoje ljeto, svoje Rokovo, vol-street, i "naše dečke". A, koliko čujem stiže i Grdović. Pa da vidiš kad se oko ponoći zamota u stolnjak.
Ni Dalaj Lama mu neće biti ravan.

Samo za Tibetance i pijane Irce.....

youtube.com/watch?v=c6SreNgKpac




Davor
26.7.2014. 10:28
Atma, već samo uvrštavanje Bhagavad Gite u školsku lektiru bio bi veliki pomak. A to bi već samo po sebi trebalo biti normalno, jer u svjetskoj književnosti rijetka su djela koja se po svojem literarnoj vrijednosti mogu ravnati sa ovom Božanskom pjesmom (značenje u prijevodu) koja istovremeno predstavlja biser indijske duhovnosti i filozofske misli. Rijetko koja knjiga izaziva toliko poštovanja od velikih imena svjetske filozofije kao što je Gita. U hrvatskoj prijevodnoj književnosti mislim da je ovo najznačajnije štivo, gdje je pokojni profesor Đuro Robotić majstorski odradio taj posao. Šteta što je za mnoge hrvatske učenike ostalo nepoznanica.
atma
26.7.2014. 9:30
@Davore

Ovom kolumnom pogađaš u samu srž svih problema. Pitanje svih pitanja je: tko sam ja? Nažalost, školsko obrazovanje današnje životinjske civilizacije bavi se pitanjima jedenja, spavanja, razmnožavanja i branjenja. U kojoj školi na svijetu se uči znanost o duši?

"Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu prolazi kroz dječaštvo, mladost i starost, tako i u trenutku smrti duša prelazi u drugo tijelo. Samospoznata duša nikada nije zbunjena takvom promjenom." (Bg. 2.13)

Dakle, svi smo mi zbunjeni dok ne dođemo do točke samospoznaje. Problem je što će to biti teška misija jer smo odgojeni u životinjskoj civilizaciji.


Još iz kategorije Priroda društva



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: