KOLAR inflacija je odgovornost Vlade, ne može se prebaciti na trgovce
Sindikati upozorili na probleme u obrazovanju povodom Međunarodnog dana obrazovanja
HAKOM-ova brošura Ključevi sigurnog interneta za 50.000 učenika
Nova TV priprema ponudu za dodjelu nove koncesije
Sabor u petak glasa o vraćanju Josipa Dabre u saborske klupe
Uručeni Sporazumi o preventivnim pregledima za hrvatske branitelje za 2025.
SLJEPĆEVIĆ Naš film govori i o situaciji u kojoj smo danas

  Politika

Mesić se ispričao, što će premijer i predsjednica?

  Boris Pavelić/Novi list           27.01.2017.
Mesić se ispričao, što će premijer i predsjednica?

Revizionistička farsa prerasla je u apsurd: istoga dana kad je hrvatski premijer, kojemu ploče s ustaškim pozdravom niču kao gljive poslije kiše, u Yad Vashemu odigrao svoju stilsku vježbu tronutoga lica, mediji su se s užitkom rugali – Stjepanu Mesiću. Dok je nacija, pred prizorom Plenkovićeva izduženog lica, olako zaboravljala da joj njezini ustaštvom zgroženi Židovi odbijaju sudjelovati u službenim komemoracijama, nije joj bilo teško kesiti se Mesiću zbog revizionističke izjave stare četvrt stoljeća, izgovorene u srušenoj Novskoj, usred srpskog napada na Hrvatsku.

S koliko su se samo jala ostrvili na penzionera koji nikakvoga političkog utjecaja više nema! S koliko su samo voajerskog uživanja promatrali javno roštiljanje, čekajući da vide što će omraženi neposlušnik sad, kad mu je, vidi vraga, samodeklarirani nacist predbacio pronacističke izjave! A s koliko je, istodobno, snishodljivog poštovanja prošla cijela ta licemjerna procesija od Plenkovićeva posjeta Izraelu! Samo se Efraim Zuroff našao da Plenkoviću i Netanyahuu, koji o pločama zucnuo nije, dovikne: »Ali carevi su goli!« U Hrvatskoj, baš nikoga! E, ali su zato »našiljili« onoga koji svojedobno jest smogao snage da vikne, pa i samome sebi, kako car jest gol: jer, ne bi Plenković danas u Izraelu prodavao loše antifašističke skečeve da mu Mesić to nije omogućio, govorom u Knessetu i odlascima u Jasenovac. Ne bi Plenković, na valu ovoga novog globalnog licemjerja mogao danas u Hrvatskoj fašizam prihvaćati, a u Izraelu osuđivati, da se Stjepan Mesić onomad nije, po cijenu vlastite šestogodišnje političke eutanazije, i politički, i civilizacijski, i osobno, odalečio od Tuđmana. Prvo odalečio, a potom još smogao hrabrosti da to političko sazrijevanje pretvori u politiku kojom je ovu zemlju, od 2000. do 2010. izvukao iz stiska istih ovih malih tuđmana – od Bujanca nadalje – koji mu danas predbacuju ono za što se sami zauzimaju, ili ono čemu se sami nemaju hrabrosti suprotstaviti.

No, da se razumijemo – Mesićeve izjave u Novskoj, bez ikakve zadrške, užasne su i sramotne. Očito je visoki stranački dužnosnik Mesić obilazio ratišta pa ljude, izbezumljene ratom, »sokolio« onim što je stranka propisala kao novu i poželjnu interpretaciju povijesti. Mesić, prvi do Tuđmana, govorio je što su svi oni zajedno smislili za nas. Njegova tadašnja izjava govori, dakako, o njemu samome, ali mnogo više govori o HDZ-u – i današnjem HDZ-u, da ne bude nesporazuma. I to je »detalj« koji današnji sladostrasnici Mesićeva posrnuća, iz nekoga zanimljivog razloga, gromoglasno prešućuju.

Jer, ako tadašnji Mesićev revizionizam govori o njemu osobno, koliko o njemu govore godine koje su uslijedile? Koliko govori sposobnost da se on, prvi do Tuđmana, odupre tuđmanizmu, da ga na izborima 2000. pobijedi, i da u tom otporu deset godina ustraje, od političara potpuno sam? A koliko o svim ovim HDZ-ovim, i sličnim, »državnicima« govori podatak da su šutke pristajali na baš svako stranačko bauljanje, od Tuđmana do Sanadera, od Kosor do Karamarka, i da nas pritom svi odreda i dandanas uvjeravaju kako HDZ, eto, provodi dosljednu politiku, bila ona pljačkaška, bila proeuropska, bila proustaška?

U svemu tome, Mesić je manje važan. O njemu ta snimka nije rekla ništa naročito novo: i ranije smo znali da nije imun izricati bedastoće; o njima smo, uostalom, pisali i na ovome mjestu. No ne mislite valjda da je Bujanec – individua koja se fotografirala u nacističkoj uniformi i javno prijetila Židovima – Mesićevu snimku objavio samo da naudi jednom umirovljeniku? Drago je Bujancu bez sumnje bilo napakostiti onome koji je prezirno odbacio i njegove vlastite zablude, ali ima i važniji motiv – objavio ju je zato da kompromitira sve što Mesić simbolizira, a nije to samo antifašizam: to je i međunacionalno pomirenje, međusobno poštovanje Hrvata i Srba, cjelovita BiH, pravedan mir u bivšoj Jugoslaviji, kažnjavanje ratnih zločinaca, europsko ujedinjenje i politička dobra volja. Sve to mrze Bujanec i njegova svojta, i sve to oni žele zatrti u crnu zemlju. Mesićeva snimka, misle, sjajno će poslužiti.

Iluzija nemamo – možda i hoće. Ali, da je pameti, bilo bi obrnuto: snimka bi podsjetila da je u Hrvatskoj, od onoga što se govori, važnije tko govori. Podsjetila bi da je napadnuti svoje zablude odavna odbacio i ispričao se za njih, a da se oni koji ga napadaju – istim tim zabludama ponose i danas. Nije u ovoj zemlji problem bivši predsjednik, nego sadašnja atmosfera, u kojoj ustaštvo koje su hadezeovci širili prije četvrt stoljeća, danas prerasta u općeprihvaćenu istinu. Problem je atmosfera u kojoj onaj koji je Mesića nadahnuo za novljansku sramotu – Franjo Tuđman – biva izliven u nacionalni Panteon, dok on, jedini koji mu se suprotstavio, biva proglašen nevjerodostojnim. Nije u Hrvatskoj problem novljanski podrum 1992. – problem su dva brda 2017. u Zagrebu.

Kolumna Pronađena zemlja Borisa Pavelića, Novi list

Komentari




Još iz kategorije Politika