Medo se zovem. Rijetki od vas me se uopće sjećaju, a još manje Vas zna zašto mi je ime Medo. Moja priča je nešto tužnija od ostatka odbačenih i napuštenih štenaca po bespućima lijepe naše. Krajem siječnja mjeseca lijepo su me stavili u automobil, taman sam malo odrastao i počeo se igrati sa papučama, cvijećem i ostalim što štenci vole, mislio sam da idemo na izlet a tako sam bio u krivu. Ukratko odbačen sam na putiću uz prometnicu i kako to biva ne poznavajući automobile završio pod kotačima sa prijelomom prednje i zadnje desne noge.
Tu je počela moja borba za život, borba dobrih ljudi iz HGSS Stanica Orahovica, koji su nesebično organizirali akciju prijevoza i borba veterinara i kirurga veterinarske prakse Feliks, te mojih prijatelja u skloništu koji su mi nekako poklanjali previše pažnje pa sam znao da sa mnom nešto stvarno nije dobro i da je svaki dan bitan. 28.01.2025 imao sam dvije operacije koje su kako mi kažu potrajale, nakon toga slijedile su terapije, brojne kontrole, snimanja i evo me danas sam spreman za novi dom.
Znam da nisam kao ostali psi, malo sam željezniji od ostalih ali jednako Vas volim, šećem, trgam papuče, ganjam loptu i iznad svega želim dom zauvijek, svjestan da će mi biti potrebna malo veća pažnja i skrb udomitelja. Hvala svima što brinete o meni. U novi dom dolazim cijepljen, čipiran, kastriran. Molim Vas podijelite moju objavu da što prije pronađem svoj dom.
