Facebook, Instagram, Twitter, Whatsapp, Skype, Google, Wikipedia i još desetci mreža, komunikacijskih kanala, tražilica i čega sve ne. Hoćeš razgovarati, komunicirati vizualno, tekstualno, pročitati cijelu "biblioteku", izraditi maturalnu radnju, peipremiti esej, naći odgovore na sve što te život pita. Nema problema. Naprijed navedeni "instrumenti i alati" osigurati će ti dobru ocjenu iz bilo kojeg predmeta u školi, rješenje za masu izazova, recept za dobru klopu. Imaš tetu preko "bare? Nema frke, tu je Skype, upali i pričaj, vidite se face to face.
Sve suvremeno, sofisticirano, pročitaš što god ti padne na pamet.
Međutim, ništa od toga ne može se usporediti s osjećajem kada uzmeš KNJIGU, otvoriš joj prvo poglavlje i pogledaš se s NJOM, oči u oči. Ništa i nitko te ne može pogledati kao ONA. Iz ničijih očiju ne možeš pročitati ono što nude njene oči. Doživljaj je totalan. "Pročitao sam je u jednom dahu" jedan je od češćih izraza za dobru knjigu, njen sadržaj.
Kroz povijest nerijetko je bila brana između dobra i zla. Na strani dobra, naravno. Od kada se počelo pisati na kamenu, drvetu, platnu, papiru...poznajemo svijet onakav kakav je tada bio. Tako i danas. Bez obzira na wikipedie, google i ostale sofisticirane pretraživačke alate.
Prve knjige, prije više od 7000 godina, kod Kineza naravno, ostavljale su vjerodostojan zapis vremena, razumljiviji od dotadašnjih "svjedoka" vremena-spiljskih znakova, i isto takvih u podzemnim prostranstvima.
Unatoč svemu, kroničnom nedostatku vremena, glasam za knjigu. Nezamjenjiva je za pravo doživljavanje tuge. Sreće. I bilo kojeg drugog emotivnog osjećaja. Važno je propagirati knjigu. Odnositi se prema njoj s poštovanjem, zaslužuje to. Čitanje kao jedna od temeljnih društvenih vrijednosti. Recimo..
Konačno, evo i osvrta na nekoliko knjiga koje su me se dojmile, više nego li druge koje sam "u dahu" proitao.
1. Stephen Gallagher: Crveni crvendać
Psihološki triler, krim roman, jedan u nizu trilera poznatog autora. Zabavna i napeta knjiga koju nećete ispuštati iz ruku do posljednjih stranica. Interesantna je nepresušna Gallagherova misterioznost radnje do samoga kraja.
2. Marie Henri Beyle Stendhal: Crveno i crno
Odlična knjiga, podsjeća na izbor ljudi s prostora bivše Jugoslavije od početka prošlog stoljeća pa do potkraj...ljudi iz pasivnih, siromašnih područja birali su vojni poziv a neki odlazak u svećenstvo jer je to bio siguran način za osigurati egzistenciju. Kod Stendhala je to bio izbor između Napoleonovog puta, vojske ( crveno ) i svećeničkog poziva ( crno )
3. Agatha Christie: Deset malih crnaca
Kao i svi njeni krimići, zanimljivo i neizvjesno do kraja. Mislim da je čak suvišno nešto posebno dodavati uz potpis ove autorice koja je najprodavaniji pisac ikada. Inače, roman govori o deset stranaca, ljudi koji naizgled nemaju nikakve veze jedan s drugim, ali su zapravo svi krivi za neko ubojstvo za koje nisu osuđeni ili procesuirani. Iako su njih 10 jedini gosti na otoku, jedan po jedan počinje umirati, a uzrok njihove smrti prati stihove poznate pjesmice Deset malih crnaca. Zgodno jer kroz čitanje možete imati deset sumnjivih za ubojstvo deset malih crnaca ali niti u jednoga niste sigurni do kraja.
4. Courths-Mahler: Crvene ruže
Knjiga baš za ovo izolacijsko vrijeme, lako čitljiva i jednostavna. Riječ je o prekrasnom ljubavnom romanu autorice Courths Mahler. Ovaj prekrasni ljubavni roman s puno zapleta je prilično poseban. Radnja se odvija jako brzo i kroz roman se jednostavno prolazi kroz život glavnih likova. Jednostavno roman se ne može ispustit iz ruku. To su oni stari ljubavni romani sa prekrasnim romantičnim gestama. Imanjem Ramberg gospodarila je hladnokrvna Gertruda. Nakon smrti njezinog muža imanjem počinje upravljati Rainer Ramberg koji se ženi za mladu Justu. Nakon vjenčanja Justa počinje voljeti Rainera . Gertruda puna srdžbe govori Justi o Rainerovoj neuzvraćenoj ljubavi. Radnja počinje biti još bolja kada dolazi Rainerov brat i on se zaljubi u Justu. Knjiga je prepuna iznenađenja i situacija koje će vas iznenaditi.
5. Fjodor Mihajlovič Dostojevski: Braća Karamazovi
Autor svog glavnog junaka ne predstavlja kao bitnog i naročito posebnog , puno se raspravlja o raznim temama, kao što su slobodna volja, moral, ljudska nesavršenost i iskupljenje. Knjiga je u stvari 12 knjiga i svaka je na svoj način zanimljiva. Obzirom na više od 800 stranica dobra za aktualno vrijeme.
6. Lav Nikolaevič Tolstoj: Ana Karenjena
Nepotrebno pojašnjavati o kakvoj knjizi se radi. Radnja u sedamdesetim godinama 19-og stoljeća u Rusiji, u velikim promjenama koje su se dešavale u toj Carskoj zemlji. Preljub glavne junakinje koji je naišao na osudu konzervativne sredine i puno, puno preciznih opisa brojnih likova koji su prodefilirali kroz ovu knjigu.
7. Michael Ondaatje: Engleski pacijent
Zanimljiv roman o pacijentu s teškim opeklinama lica u Drugom svjetskom ratu o kojemu nitko ništa ne zna, osim da je engleski pacijent. Poruka koju je lako izvući iz radnje - ljubav peče jače od svih opeklina najbolji je poziv da se ovu knjigu uzme u ruke i s "lakoćom" pročita.
8. Charles Dickens: Velika očekivanja
O kakvoj radnji je riječ govori i činjenica da je sam Dickens bio vrlo depresivan tip kojega je ta tjeskoba napuštala u trenucima pisanja romana a vraćala se po završetku. Svoje likove prikazuje kao nepopravljive čudake što je i u ovome slučaj te je time i sadržaj interesantniji, pogotovu onome tko voli ovu vrstu književnog žanra s potrebom malo pomnijeg razumijevanja psihološkog i moralnog aspekta. U svakom slučaju dobar materijal za naučiti nešto o ljudskoj specifičnosti.
9. Edgar Wallace: Krivotvoritelj
Iz žanra kriminalistike, roman koji se pročita za doručak i večeru, idealan za ova vremena kućnog rešta mada, sudeći po najavama kriznog stožera za jesen, biti će vremena za "knjigetine" poput Rat i mir..
10. Aleksandar Solženjicin: Jedan dan u životu Ivana Denisoviča
Ovaj "brzi" roman namjerno sam ostavio za kraj jer nevjerojatno, kirurški precizno, opisuje 24 sata u ruskom gulagu zatvorenika Ivana Denisoviča koji je, valjda, krivo pogledao Josifa Visarionoviča Staljina...i zato fasovao 10 godina u sibirskoj pustoši na temperaturama do minus 45-50 stupnjeva. Upečatljiv je opis kako se ophodi s 354 grama kruha koje dobije za obrok, pol pojede za doručak već u 5 ujutro a ostatak zašije u slamaricu na kojoj spava jer bi mu netko od supatnika to mogao maznuti. Zidanje betonskim blokovima na temperaturi do minus 27 stupnjeva ( jer ako je hladnije onda se ne radi ) je primjer što sve čovjek upornošću i voljom za životom može podnijeti i izdržati. Ideje i rješenja koja se čovjeku stvore u glavi u bezizlaznoj situaciji dobra su pouka svima u današnjim vremenima kada trebamo često puno više nego li je stvarna, normalna potreba i pohlepa nasuprot onima koji su zaista na kruhu i vodi.
