Samo nekoliko susreta s gospođom Srdoč vrijedno je barem ovih par riječi za posljednji pozdrav. Prvo gostovanje na Marinianisu prije dvadesetak godina zapamtio sam po osobi koja nas je dočekala, pred jedne lokalne izbore, s iskrenim osmjehom bez glume (mada je i taj kruh probala).
Ako se za nekakav radijski nastup moglo reći da je bio spontan onda je to bilo na njenom radiju. Korektna i, kako je rekla, bez političkog mentora i "komesara" koji bi joj diktirao uređivačku politiku. Kako vidim ljudi, koji su je puno bolje poznavali i bili s njom u svakodnevnom kontaktu, imaju dosta toga reći pa ću ovdje podsjetiti samo na njenu izjavu u ime svih nagrađenih u prigodi obilježavanja Dana grada i 720 godina spomena Slatine, koju su prenijele regionalne novine:
"Uistinu, uživala sam glumiti i režirati u kazalištu, voditi Marinianis radio, surađivati s Gradom, Muzejom, Turističkom zajednicom, brojnim udrugama – pogotovo s Udrugom osoba s invaliditetom te organizirati Dane Milka Kelemena. Neću spominjati one koji su me inspirirali u radu, jer većina danas nije više s nama pa bi ovaj svečani trenutak postao pretežak - rekla je Jadranka Srdoč i zapitala prisutne: Ne čini li vam se da smo Slatina i ja gospođe u najboljim godinama!"
Počivali u miru, gospođo Jadranka, a Vašoj obitelji iskrena sućut.
