Ministarstvo financija objavilo je popis poreznih dužnika u srpnju prošle godine. I kako to kod nas, u Hrvatskoj biva, otkako je zasjela ova Vlada, krenula je lavina optužbi i protivljenja iz razloga koji su najčešće bili neutemeljeni, neargumentirani, isključivo politikantski. I, za divno čudo, bunili se najčešće protiv tog popisa oni koji su svoje obaveze uredno podmirivali ali, eto, nije im „sjeo" predznak onog tko je popis objavio. Linićeva poruka: porez mora platiti svatko, bez obzira na bilo koju pripadnost, privilegiranost......
Od 01.01.2013.godine krenuo je u praktičnu primjenu Zakon o fiskalizaciji u prometovanju gotovinom. Opet je krenula lavina nezadovoljstva, ispočetka tehničke naravi, kao neće to sustav moći podržati, nismo pripremljeni....... Međutim, sustav fiskalizacije već prvog dana profunkcionirao je besprijekorno. E onda se prigovorilo tome da će ovima na koje se zakon odnosi, pasti promet, zatvarat će lokale, gasit će se obrti..... U praksi, međutim, niti je pao promet, niti se zatvaraju lokali i obrti ( niti manje a niti više nego prije ) ali se u većini slučajeva više radi po zakonu, onako kako to većina građana inače radi. I priljev u proračun je veći. Mjesec i pol a fiskalizacija se više ne spominje...
Danas Slavko Linić najavljuje izmjene u Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o kreditnim institucijama. O čemu se radi? Radi se o „dobrom proizvodu" kojeg Linić u svojoj poznatoj izravnosti i otvorenosti, bez demagogije, ne reklamira dovoljno dobro. U brzini, kaže on, ne bježi niti od arogancije. A Zakon, i jedan i drugi, usmjereni su isključivo ka dobrobiti građana Hrvatske koji su do grla „umočeni" u dužničko ropstvo od strane institucija ( banaka ). Njihovi završni računi jasno govore da im ide izvrsno. U Hrvatskoj koja grca u ekonomskoj krizi. U Hrvatskoj u kojoj se gospodarski subjekti gase zbog nekompetentnih i gramzivih vlasnika i direktora ali i velikih kamatnih opterećenja od strane ovih koji godinu ( kriznu ) završavaju sa povećanom dobiti. Zar bi trebalo biti negativno što su financijske institucije solventne, sa velikom zaradom na koju plaćaju porez? Ne, ali je, najblaže rečeno, nelogično da su tako „jako" uspješne kada su gospodarski subjekti, koje oni servisiraju, na koljenima, pred gašenjem.
Kako god to izgledalo nije ovaj, Linićev Zakon, protiv banaka. Definitivno ne. Ali je u interesu gospodarstva, u interesu velike većine građana. Pa tko se onda buni protiv ovog prijedloga Zakona? Naravno, oni koji mogu medijski prezentirati da je njihov stav ispravan. E tu Linić mora biti agresivan. Ne arogantan, pogotovu ne bahat. Ali agresivan u pojašnjenju građanima o čemu se radi u prijedlozima izmjena ovih Zakona.
Dozvoljeni minus po tekućem računu opterećen je kamatama od 12, 14 ili više postotaka. Većina građana ne koristi tu mogućnost iz hira, to je sigurno. Međutim, ulazak u dužničko ropstvo u ovakvim situacijama najčešće završava reprogramima sa visokim kamatama i višegodišnjim rokom vraćanja.
"Dobar broj građana živi od minusa do minusa i ako se to ograniči, dobrom će broju građana biti onemogućeno da normalno i pristojno žive", rekao je danas Laburist Nikola Vuljanić. Uz dužno poštovanje ovom uvaženom profesoru anglistike i kroatistike, ne mogu vjerovati da on, kao promotor radništva i radničkih prava, promiče stav da je širem građanstvu izlaz iz krize, odnosno rješenje svakodnevne egzistencije i ostvarenje pristojnog života, korištenje dozvoljenog minusa u banci!??! Uvjeravam sebe da je u pitanju lapsus g. Vuljanića. Ili, u najgorem slučaju, žarka želja za političkim poentiranjem. Kako god - jadno objašnjenje.....
Što je onda Linić predložio?? Da li je to u interesu građana ( pravnih i fizičkih osoba )?Odgovor na ta ali i druga pitanja je u slijedećih nekoliko crtica:
- Vlada Republike Hrvatske pripremila je program kako pomoći u saniranju teškog stanja dugovanja građana.
- Na portalima Ministarstva financija možete vidjet dokument po kojem se više ne dozvoljava nikome, ni jednoj banci, neovisno o tome što su građani ispotpisivali, pljenidbu stopostotne plaće. Jedna trećina plaće, jedna trećina mirovine uvijek mora ostati za život građana. To je druga mjera kojom će zaustaviti građane koji su potpisivali svašta i banke koje su to odobravale.
- Ministarstvo financija počelo je razgovore oko potrošačkih kredita gdje su utvrdili da više neće dozvoliti enormne kamate na stambene kredite pa je kompromis između Narodne banke i ministarstva financija da ministar može ograničiti rast kamata, što znači da će kontrolirati svakoga tko misli na račun stambenih kredita zarađivati izvan nečega što nije normalno.
- Ministarstvo želi kontrolirati i kamate na potrošačke kredite, a to znači, želi zaustaviti najskuplje kredite, a to su minusi na tekućem računu i to je razlog zašto smatra da to treba ograničiti na, vjerojatno, iznos prosječnog primanja tijekom zadnjih šest mjeseci. I to bez naknade banci za pretvaranje minusa u potrošački kredit.
Važno je reći da je ovo prijedlog o kojemu će, kako navodi Linić, biti još puno rasprava dok ne zaživi u Zakonu. I sigurno je da je za građane povoljnije nego li „normalan i pristojan život od minusa na tekućem računu".
Ukoliko će ovakve Zakone pratiti nekakav tip reindustrijalizacije, sigurno će biti uspješni. Ako ne - teško da će bilo što u zemlji funkcionirati. Iz programa Vlade vidljivo je da pokretanje proizvodnje zauzima visoku poziciju, naravno, čim prije to bolje.
Na kraju, mi kritiziramo sve. Donošenje svakog novog zakona, pogotovu u domeni financija, dočeka se „na nož". Reakcija oporbe a i nekih Vladinih koalicijskih partnera je da „nije vrijeme" za takve mjere u krizno vrijeme. Ma vrijeme za takvo što je bilo još prije petnaest godina. Bivši ministar Šuker tvrdi da građani ne idu u minus zato što to žele. I čini se da je ovaj put ipak u pravu: ne idu građani u minus zato što to žele nego zato što ih je tijekom godina loša politika dovela u tu poziciju. Loša politika kojoj je doprinos tijekom godina dao i bivši ministar Šuker. Ali je zaboravio....
Ilustracija Enes Čelosmanović
