Božić u Ciboni, 26.12.12. Odličan događaj, kao i svake godine. Atmosfera blagdanska, kako i priliči trenutku, tradicionalne božićne pjesme u izvedbi domaćih glazbenika i zborova. Svatko u Ciboni, gledatelj pred malim ekranima, morao je biti ushićen, ponosan na poruke mira, ljubavi i tolerancije kojima su zračile arije. Gledatelj je vidio i čuo upravo ono što je očekivao: poslanje Kristovo, pretočeno u riječ i glazbu. Jednom riječju, za svakog iskrenog vjernika zadovoljstvo. Glazbeno i duhovno. Uživali su i svi ostali.
Dan i pol prije, druga pjesma. Bolje rečeno, recitacija ili politički monolog. U zagrebačkoj Katedrali, najmonumentalnijoj sakralnoj građevini u Hrvatskoj, kardinal i nadbiskup Josip Bozanić je dopodne održao misu na Badnjak, kao i svake godine. Među pukom bili su i predstavnici države, Josipović, Milanović i drugi predstavnici trodiobene vlasti. Za vjernike, Sveta misa je jedna od najuzvišenijih tajni kršćanske vjere. Prema kršćanskoj teologiji misu, odnosno Euharistiju, ustanovio je Isus krist na posljednjoj večeri. Što više, to je uprisutnjenje same žrtve. Dakle, po Katoličkom nauku vrhunski, najuzvišeniji čin. Na žalost, ničeg od toga se nije pridržavao kardinal i nadbiskup Josip Bozanić. Razočarenje njegovim poslanjem jasno se očitovalo i na licima vjernika nakon misnog slavlja.
Nekako u isto vrijeme, u Đakovu, monsinjor Marin Srakić održao je sličnu propovijed. Temom identičnu, reklo bi se. Čovjek je, umjesto propovijedanja Isusovog nauka, oltar iskoristio za kritike zdravstvenog odgoja, kojega u školstvo uvodi Vlada Zorana Milanovića, s ciljem edukacije učenika temeljene na znanstveno provjerenim informacijama. Monsinjor Srakić otišao je korak dalje, te zavapio: 'Dođi, Isuse, i ove godine k nama u ovu našu zemlju, pođi u Sabor, održi ondje govor u svome stilu i podsjeti političare da donose zakone u skladu s naravnim zakonom koji se temelji na čovjeku od Boga stvorenome, koji jamči njegovo dostojanstvo'.
Eto, puno se u ovih dva-tri dana priča i piše o ovoj temi pa zašto ne bismo malo i mi, u Virovitici. Osobno, ne bih pisao o ovoj temi obzirom sam ateist ali poslušah Bozanićevu poruku da čovjek ima pravo reagirati te da mora biti aktivan sudionik svih zbivanja, u ovom
slučaju, u našoj Hrvatskoj.
Matematika, priroda, zemljopis, fizika, vjeronauk a uskoro i zdravstveni odgoj. Predmeti su to koji se nadograđuju stoljetnim, čak tisućljetnim, proučavanjima, spoznajama, teorijama i praksama. Neki su utemeljeni na opipljivim dokazima, činjenicama, neki su duhovne naravi, teško dokazivi ali ih je "nezdravo" baš jako negirati. Sve u svemu, predmeti su to koje djeca uče u školama diljem Hrvatske. Pa u čemu je onda problem??
Što se tiče odgovora, leži on i u obraćanju narodu ( napose, predsjedniku Vlade i države ) na Svetoj misi u Zagrebačkoj prvostolnici, 24.12. Obraćanje od kojega se i ta sakralna građevina
zatresla, zamalo kao i 1880.godine kada je stradala u katastrofalnom potresu. U svetim knjigama je bilo rašireno mišljenje da je đavao uzročnik svih hereza ( iskrivljavanje kršćanske vjere ) i o tome se službeno naukovalo u katoličkoj teologiji koja je smatrala da je u đavoljoj prirodi da iz zavisti prema Bogu pokušava imitirati Stvoritelja te se nametne narodu!!
E tu je dijelom ključ svih problema koje vidi kardinal i nadbiskup Bozanić (naravno, i Srakić i ostali učitelji vjere ). U njegovoj reakciji se jednostavno očitava strah od tog "drugog" koji će edukacijom građanstva ( i vjernika i nevjernika ) ponuditi i istinu temeljenu na znanosti a ne samo onu koju propovijeda crkva, temeljenu na predanju i pisanoj riječi. I otud onakva propovijed na Badnji dan. Namjerno ne rekoh Euharistija jer ( vjernici su to rekli, ne ja ) to
nije bila. Valjalo bi sad, za potrebe pojašnjenja teme, reći nekoliko mudrih izreka - ali ne, stvar je jasna: Kardinal se okomio na jednu toliko bezazlenu odluku Ministarstva prosvjete, htijući ju prikazati kao promociju homoseksualizma, nečije samovolje, iskrivljivanja prirodnog, od Boga datog. Sve s namjerom da se skrene sa nekih drugih aktualnosti i problema. Neće, sigurno, na taj način zaustaviti smanjenje broja katolika u Hrvatskoj-prouzročio je kontra efekt!
Neće mu u tome pomoći niti monsinjor Srakić, koji vapljivo priziva Božjeg sina, Isusa Krista da „dođe u Sabor te podsjeti političare da donose zakone u skladu s naravnim zakonom koji se temelji na čovjeku od Boga stvorenome, koji jamči njegovo dostojanstvo".
Očito, neće priznati monsinjor Marin, da bi po tom kriteriju Isus velikog posla imao upravo unutar zidina sakralnih objekata katoličke crkve jer upravo tamo, među ostalim, se zaboravlja što je to u skladu s naravnim zakonom, temeljeno na čovjeku od Boga stvorenom, i krše se duhovne i tjelesne sloboda čovjeka (djeteta).
Zar je moguće da čovjek, koji visoko kotira u crkvenoj hijerarhiji, nije upoznat s izvješćem nadbiskupa Silvana Tomasija, stalnog promatrača Svete Stolice pri UN-u? Ili to smatra naravnim? A u izvještaju, nakon upozorenja Unije za čovječnost i etiku kako je Crkva
prekršila nekoliko članaka Konvencije o ljudskim pravima djece nastavljajući tako zataškavati seksualno zlostavljanje, nadbiskup Tomasi piše da i druge religije imaju takvih problema te da su protestantske i židovske zajednice mnogo gore od Katoličke crkve. Po njegovoj statistici, koju Vatikan prihvaća, "samo" je 1,5 do 5% katoličkog svećenstva odgovorno za seksualno zlostavljanje djece!!
Dakle, naglasak je na ono - samo !! Ako se zna da u svijetu ima milijun i petsto tisuća katoličkih svećenika onda među klerom, po nadbiskupu Tomasiju ima ( očito "zanemarivih" ) 22500 do 75000 seksualnih zlostavljača. Ponovit ću, podaci su to koje je rečeni nadbiskup iznio u UN-u kao službeno izvješće u ime Svete Stolice.
Što bi to onda Isus "u svome stilu" podučio saborske zastupnike u Saboru RH?? Ma sigurno bi imao što šta, nema u Saboru svetaca, no čini se da u svom dvorištu ima i previše posla iste ili veće težine. Priznanje pogrešaka u crkvenim krugovima uvijek je trajalo stoljećima, teško je Crkvi izreći riječi: da, mi smo krivi. Jer, Crkva se na grijehe prošlosti često poziva - ako se ne radi o grijehu Crkve.
Ova kritika nije upućena protiv vjere. Nije niti protiv vjernika. Naučili smo već da je krivnja individualna, krivac uvijek ima ime i prezime. Katolička crkva ima tisućljetno iskustvo u opraštanju grijeha, a onaj koji se bavi takvim poslom, da bi održao kredibilitet, mora održati u javnosti auru nepogrešivosti.
U ovoj utakmici, sportskim rječnikom rečeno, Srakić i Bozanić zabili su si autogol. To je sigurno, ma koliko šutjeli o tome. Posljedice?? Teško, u tim krugovima razina tolerancije za vlastite propuste je nedokučiva. Moguće će spas potražiti u onoj: "oprosti im, Bože, jer ne znaju što
čine".
Dakle, kurikulum zdravstvenog odgoja promiče znanstvene činjenice o zdravlju u ljudskoj spolnosti i nastoji pomoći mladim ljudima u donošenju odgovornih odluka da bi očuvali svoje zdravlje. I, da, naučit će da homoseksualizam nije bolest, naučit će što je pedofilija i koje opasnosti sve to nosi, kako je prepoznati i obraniti se. Nije to hereza, to je edukativno štivo koje će se učiti u školama koje plaćamo svi mi, porezni obveznici. Zvale se one državne ili crkvene. Isto ih plaćamo. Sviđalo se to nekome ili ne.
Na kraju, bilo bi prihvatljivije da se Crkva drži vjeronauka, a ne da daje političke komentare koje „prodaje pod postulate" jer se previše bavi dnevno političkim komentarima umjesto da se više bavi vjernicima te da se za ovaj Božić sjeti svoje temeljne zadaće. Izjava je ovo njemačkog ministra unutarnjih poslova Hans Peter Friedricha na badnjak ove godine.
Ilustarcija Enes Čelosmanović