Bleiburg je dugo godina mjesto koje je, jednom godišnje, u medijima lijepe naše najspominjanija destinacija. Ne baš turistička mada ima naznaka da prerasta u političko-turističko odredište. E, na toj i takvoj destinaciji u subotu 12.svibnja, nekolicina neiživljenih političara, na žalost legitimnih predstavnika nekih naših parlamentarnih stranaka, uz potporu mons. Ante Ivasa, iskoristili su prisustvo par tisuća posjetitelja Bleiburškog polja i izravno udarili na suverenitet Republike Hrvatske. Da ne bi bilo zabune - misno slavlje u Bleiburgu je, vjerojatno, legalan i legitiman skup odobren od austrijskih vlasti jer da nije - Austrijanci ga ne bi tolerirali. Ikonografija koja se, opet, može tamo vidjeti nije u skladu s Ustavom RH (Ustav RH, I. Izvorišne osnove, dio: ... u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Državne Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963.-1990.),).
Predsjednik HDSSB-a, Vlado Šišljagić, vjerojatno po uputama bosanskog uznika Glavaša, usput rečeno, osuđenog za ratni zločin, izravno je prozvao predsjednika RH Ivu Josipovića, ne birajući pri tom riječi kojima bi ga izvrijeđao. Šišljagić koji je saborski zastupnik, doktor po profesiji. Nije ovaj atak iznimka, što se tiče HDSSB-a. Ne mogavši oprostiti što je Josipović degradirao njihova počasnog vođu, skinuvši mu čin generala, i mladog, politički neukog zastupnika Češeka, naputili su da prozove predsjednika RH bez ijednog dokaza ali, što je još žalosnije, i bez ikakvih sankcija za takve laži. ( oduzeo je Josipović i odličja Glavašu nakon pravomoćne presude za ratni zločin, a koliko je Branimiru stalo do njih pokazao je tako što ih je prodao za sto tisuća kuna ). Jasno, i jedan i drugi sakrili su se pod skute imuniteta kojega im daje Sabor protiv čijih su legitimnih i legalnih odluka ustali na zadnje noge. Uvaženi doktor učinio je to sa Bleiburškog polja, iz zasjede, nemajući petlju predsjedniku to reći doma, u državi u koju se tako silno zaklinje. I to je njegovo pravo.
Prozvao je doktor predsjednika za njegovo podrijetlo, kako se ponosi da je sin Titovog partizana i kiti se antifašizmom kojega svakom prilikom ističe kao najveću tekovinu Republike Hrvatske. Valja zato, ipak, reći kako je važno, od iznimnog značaja i nakon ovakvih istupa sa Bleiburškog polja, da predsjednik, i ne samo on, još upornije, žešće i češće ističe vrijednost antifašizma i potrebu jačanja tog pokreta s kojim se svatko normalan ponosi, pa makar ga se sprječavalo selotejpom na usta.
Drugi dio ceremonije obilježio je govor, a ne misno slavlje, mons. Ante Ivasa. Još jednom, na žalost, govor koji je bio sve samo ne u skladu s katoličkim naukovanjem. Previše riječi mržnje, želje za osvetom od čovjeka koji je visoko u hijerarhiji crkve u Hrvatskoj. Podsjetit ću na nekolicinu rečenica koje je izrekao uvaženi monsinjor subotnjeg podneva na uzavrelom polju Bleiburga.
„Komunistička ideologija, temeljena na marksizmu i lenjinizmu, od samog početka je u svoj sustav ugradila "revolucionarni" teror, zločin i diktaturu..." reče g. Ivas i zaboravi da je baš nacistička Njemačka izdala antirasne Nürnberške zakone kojima je institucionaliziran progon Židova, Roma i drugih. Tog se zakona slijepo držala i Pavelićeva ustaška vojska i država, provodila ga.
Dalje, tvrdi mons. Ante, „Komunizam kao i nacizam i fašizam, vodili su se mržnjom prema Bogu, vjeri i prema čovjeku... „. I opet, monsinjor zaboravi da su upravo kod nacističkih i fašističkih egzekucija rasno nepodobnih, često blagoslov egzekutorima davali Božji, ovozemaljski, poslanici. I ne rekoše da mrze Boga...
Spomenuo je uzvišeni Ante Ivas : "Tko želi biti prvi, neka bude poslužitelj svima!" (Mk 9), misleći pri tome da vladajući moraju služiti a ne gledati s visoka iz svojih velebnih ureda Sabora, Vlade i drugih institucija. Ali, teško može u tim riječima biti vjerodostojan onaj tko ih upućuje iza crnih stakala jakih mercedesa, bmw-a, passata parkiranih u župnim dvorovima te iz mramornih zgrada ordinarijata, nadbiskupija i sličnih palača.
Na kraju, zapita se monsinjor Ivas: „Smije li itko zanijekati Hrvatskom narodu da je imao pravo na svoju samostalnu državu kao i drugi narodi u Europi i svijetu. Da je to pravo imao i 39., i 40, i 45 i 90. i da ga ima i danas?". Odgovor se i na ovo pitanje nalazi u Ustavu RH, kojega bi morao i uvaženi monsinjor pročitati, a glasi, ne citirajući, da povijesno pravo hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost očituje se u stvaranju hrvatskih kneževina u VII stoljeću, pa preko Kraljevine Hrvata u X stoljeću I dalje stoljećima do suvremenijeg vremena uz napomenu da se sve ove težnje naglašavaju nasuprot NDH-u iz 1941. godine. Dakle, očito je da se poistovjećivanjem nevinih žrtava koje su stradale završetkom rata sa tom državnom kvazi tvorevinom izravno napada suverenitet današnje slobodne, neovisne Republike Hrvatske.
Sugerirao mi je ovih dana jedan prijatelj kako ne treba otvarati ove teme fašizma I antifašizma, ustaša i partizana te drugog svjetskog rata. Puno je važnijih tema, u krizi koja iz temelja uzdrmava I našu zemlju. I dobro je rekao mons. Ivas, da istina mora pobijediti.
Zato, ne treba provocirati. Na provokacije se mora odgovoriti. Zbog istine.
