Probudim
se jednog jutra zabrinut za grad svoj sutra.
Kako svome gradu pomoć, moram se ja vlasti domoć, odlučim se na brzinu da uzmem
ovaj mandat te pokažem svojem tati kako i ja znadem vladat. Na plećima teški
kamen, možda je to neki znamen.
Ak je mladost neka fora, hoću i ja iz svog dvora. I ja želim biti na vlasti
i okusiti malo slasti. Hoću ključ od svog grada i to odmah i bez stanke, hoću
bravu od obadva gradska kata.
I, da ne zaboravim, hoću prostor ispod sata..
Čvrsto držite svoje registratore, fascikle i stolice, jer mi više nismo ovce.
Nezadovoljan mi smo puk, zar vam nije jasan novi zvuk, od danas ste nam svi
vi višak i molimo ne radite ništa, izbacat ćemo vam stolice i hrpe papira, pustite
nam da radimo i dajte nam mira, nije to ni prevrat ni puč, ako vas netko tjera
u kuć, a ti Kiro budi noj i sada slušaj program moj.
Uzmi sebi sada notez svoj. Demokratski to je potez i bilježi sve sad pomno i
ako se čini skromno.
Od vas nemam što naučiti il vas ne mogu dokučiti.
Odrasli su puni briga, stalne svađe, sitne krađe i poštenja tu se nađe.
Proračuni i računi, rebalansi i planovi nađu se tu i nekakvi klanovi. Bez svega
toga mogu vladat. Razvoj grada neće padat.
Kad smo već u vašem hramu riječ il dvije o programu: obećat vam mogu dosta,
i sa osmjehom čekat gosta, oko vas će rasti cvijeće. Sanirat ću vam gradsko
smeće.
A privreda da ne tone otvorit ću vam razne zone da moj grad ne bude crna rupa,
ima sve da sad propupa. A u mojemu mandatu zaposlit ću svačijeg tatu, svi će
biti u jednoj starinci i držati se jednog programa za dobrobit svima nama.
Grad nam ima novi logo, to sam ja smislit mogo. Neću biti samo točka na nekoj
tužnoj pozadini. To me smeta u nutrini.
A ti Jano dobra budi pa i mi smo mladi ljudi. Oko stola se potrudi, soka, pereca
i slastice razne možda vam mogu oslobodit djelomično kazne.
Molim fino i bez ljutnje moramo svi zapet skupa kako nam naš lijepi gradić ne
bi bio zadnja rupa. Ostavljam vam ovaj letak, svanuo vam crni petak.