Ljubav prema volontiranju Virovitičanke Martine Tomljanović započela je prije desetak godina u njezinu rodnome gradu, a ista se danas, pod naletom prsta sudbine, nastavila u Zagrebu. Ondje već dvije godine Martina radi za Socijalnu zadrugu Humana Nova čiji su ciljevi usmjereni ka uključivanju osoba s invaliditetom te drugih društveno isključenih osoba u društvo, poticanju tolerancije i očuvanju okoliša. O volontiranju i društvenoj odgovornosti govorila Marini Mađarević za web stranicu Info centra za mlade.
Martina, radite u Socijalnoj zadruzi Humana Nova. Čime se zadruga bavi?
Socijalna zadruga Humana Nova prikuplja rabljeni tekstil i tekstilne viškove od fizičkih i pravnih osoba (donacije) na području Grada Zagreba, sjeverne Hrvatske i Istre. Mi smo društveno poduzeće koje potiče zapošljavanje osoba s invaliditetom i drugih društveno isključenih osoba kroz proizvodnju i prodaju kvalitetnih i inovativnih tekstilnih proizvoda od ekoloških i recikliranih materijala, za domaće i inozemna tržišta. Benefiti našeg rada i djelovanja su stoga ekološki, društveni i ekonomski.
Sve češće se, naime, govori o tekstilnom otpadu. Jedna od vaših središnjih aktivnosti jest prodaja i prenamjena odjevnih komada. Kako Humana Nova reducira nagomilavanje odjeće i pomaže u ponovnom iskorištavanju materijala?
Humana Nova adekvatnim sakupljanjem, sortiranjem i zbrinjavanjem rabljenog tekstila sprječava njegov odlazak na odlagališta gdje se njime ne gospodari na ispravan i ekološki prihvatljiv način. Kućanstva su najveći proizvođači tekstilnih viškova, a u RH se po stanovniku godišnje skupi tek 0,50 kilograma tekstila, dok je u, primjerice, Sloveniji to 5 kilograma. Humana Nova nastoji povećati taj omjer sakupljanjem odjeće u sabirnim centrima, spremnicima, akcijama prikupljanja. Svaki komad odjeće koji se ne baci već oporabi ili reciklira, odnosno preradi, doprinosi smanjenju emisije CO2 u atmosferu, smanjuje resurse u proizvodnji i otvara nova radna mjesta. Proces obrade rabljenog tekstila uključuje sortiranje tekstila pri čemu se odvaja ispravni tekstil koji može se ponovno može prodati te neispravni tekstil koji se dijeli na pamučni i onaj od drugih materijala (vuna, svila, poliester). Od pamučnog se proizvode industrijske krpe, dok se ostali materijal preša i balira te tako priprema za daljnju obradu u drugoj hrvatskoj tvrtki u Zaboku koja proizvodi izolacijske materijale, filc, tepihe za automobile i dr. Na taj je način sustav zaokružen.
Osim prodaje rabljene odjeće, zadruga uspješno predstavlja i vlastite proizvode nastale prenamjenom. Kakve predmete možemo pronaći u vašim „šivaonicama“ te na koje načine već korištene materijale ponovno stavljate u upotrebu?
Zadruga u Čakovcu ima pogon za šivanje, tzv. šivaonu. Ostali centri nalaze se u Zagrebu i u Labinu u Istri. Svi centri prikupljaju tekstil. Zagrebački i čakovečki oporabljuju (recikliraju), a istarski zasad samo sortira tekstil. Zagreb to čini na način da odjeću koja je u nosivom stanju stavlja ponovno na prodaju u svojoj prodavaonici rabljenom odjećom, dok Čakovec čini isto, ali ima također proizvodnju novih predmeta i reciklažu 100 % predmeta. Tako se u prodavaonici u Čakovcu, ali i u na web shopu mogu naći pernice, torbe i torbice, platnene vrećice... Među novoproizvedenim odjevnim predmetima su vrlo zanimljive i kreativne kutice, pregače, papuče bibike i majice. U šivaoni rade žene s dugogodišnjim iskustvom u šivanju i krojenju te osobe s invaliditetom koje su prošle prekvalifikaciju.
U hrvatskim su se gradovima u posljednjih nekoliko godina otvorile brojne prodavaonice rabljene odjeće. Mišljenja su podvojena: neki ih obožavaju, a neki od njih zaziru. Prema Vašem mišljenju, zašto je second-hand postao tako popularan?
Mi radije koristimo termin rabljena odjeća i tekstil, to je ionako više hrvatski termin. :) Kod nas se na rabljenu odjeću gleda kao na ekonomski isplativu, drugim riječima povoljnu, ali ljudi zapravo ne vide u cijelosti prednosti kupovine rabljene odjeće. Tekstilna industrija je užasno štetna. Od uzgoja pamuka koji je baziran na pesticidima i velikoj potrošnji vode do proizvodnje koja je štetna za radnike u tvornicama (bazeni s otrovnim bojama u koje ljudi ulaze, djeca za šivaćim strojevima), pri kupnji nove majice treba sve uzeti u obzir. Odgovornost je, dakako, i na krajnjem potrošaču. Neki su osvješteniji pa razmišljaju o spomenutom, žele produžiti vijek korištenja odjeće, žele manje količine tekstilnog otpada i ne zaziru od korištene (nošene) odjeće jer znaju da je vrlo malo toga što perilica za rublje ne može očistiti i uništiti (pritom mislim na razno razne nametnike). Konačno tu su ljudi koji žele biti originalni, masovna moda ih ne zanima. Baš suprotno, traže stvari koje mogu naći još jedino u prodavaonicama rabljene odjeće. To ne mora nužno biti retro ili vintage odjeća, ali je svakako veća vjerojatnost da će naći nešto što onaj drugi nema. S druge strane, kvaliteta odjevnih predmeta koji datiraju iz nekih minulih vremena doista je bolja od današnje.
Omogućuje li Humana Nova volonterski rad te tko sve sudjeluje (odnosno može sudjelovati) u radu?
Humana Nova omogućuje svakom da se uključi i pomogne u radu. Do sad smo imali preko 20 volonterskih ugovora samo u Zagrebu, gdje radimo i s osuđenicima kojima je dodijeljen rad za opće dobro na najviše 730 sati. Volontiranje u Humani može biti kratkotrajno (škole, korporativno volontiranje, povremene akcije) i dugotrajno (pomoć u radu prodavaonice i sortirnice na period duži od mjesec dana).
Kao zajednica, predstavljate pozitivne vrijednosti te potičete društvene jednakosti u vidu zapošljavanja osoba s invaliditetom i drugih društveno isključenih osoba, reciklirate stare materijale, radite na očuvanju okoliša... Koliko to zajedništvo doprinosi zajednici, a koliko obogaćuje Vas kao pojedinca? Što je ono pozitivno što ste usvojili u ovakvom radu, a što smatrate nedostatcima?
Već kao organizacija, Humana je postavila sustav vrijednosti koji ju od prvog dana, pored tvrtki koje su tek društveno odgovorne, čini društvenim poduzećem. Humana radi i živi kako bi omogućila osobama s invaliditetom radnu integraciju, pomogla njima i njihovim obiteljima povećati samopouzdanje i kvalitetu života. To se odnosi i na druge marginalizirane društvene skupine (manjine, žene starije životne dobi, beskućnike). Zajednica kroz rad Humane Nove uviđa, zapravo dobiva dokaz da su osobe s invaliditetom, kao i svi drugi koji su na bilo koji način marginalizirani, članovi te zajednice i da mogu doprinijeti njenom razvoju, a ne biti nekome na teret. Svaki čovjek koji ima priliku raditi osjeća se bolje, svaka osoba s invaliditetom koja ima priliku raditi osjeća se prihvaćeno. Osobno sam sretna što imam priliku raditi u takvom okruženju, što doprinosim izgradnji društva tolerancije. Sad me i više nego prije razljuti predrasuda, okretanje glave, nevolja da se nekom pruži ruka kao čovjeku, kao kolegi. Puno toga naše društvo još mora naučiti i prihvatiti, ali za početak treba razumjeti i vidjeti.
Kad biste u tri riječi morali opisati Humanu, koje bi to riječi bile?
Ljudi, planet, profit. :) Ljudi koji su dio pravedne poslovne prakse u organizaciji i zajednici u kojoj organizacija djeluje. Planet o kojem brinemo na način da smanjujemo ekološki otisak kroz aktivnosti za zaštitu okoliša. Profit koji se u potpunosti reinvestira u daljnji razvoj i poslovanje organizacije.
Javnost je nedavno ugodno iznenadila glumica Ana Vilenica koja za svoju predstavu „Duet za jednog“ (koja govori o osobi s multiplom sklerozom) kao kostimografski tim odabrala Humanu Novu i jednu vašu djelatnicu koja boluje upravo od multiple skleroze. Pozitivnih primjera vezanih uz vašu zadrugu ima još, zar ne?
Trudimo se, svaka nagrada i priznanje, ali i uspješna kulturno-društvena suradanja nam puno znače. Pokazuju da činimo dobro i daju nam poticaj da nastavimo dalje i kad nije lako. Spomenut ću nekoliko primjera: 2013. godine Zadruga je od tadašnjeg Ministarstva rada i mirovinskog sustava dobila nagradu „Ključna razlika“ u kategoriji „Ravnopravnost osoba s invaliditetom“. Upravitelj Humaninog centra u Čakovcu, gospodin Ivan Božić dobio je nagradu „Ponos Hrvatske“ 2016. godine. Prije nekoliko dana Zagrebački centar je dobio zahvalnicu za najbolji rad s probacijskim uredom Zagreb I u 2017. godini te sredstva Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
Kako javnost reagira na Humanin rad? Dobivaju li volontiranje, društveno koristan rad i uključivanje marginaliziranih društvenih skupina pozitivan predznak ili se na njih i dalje gleda s neprikrivenim strahom, podsmijehom i odbijanjem?
Javnost reagira dobro, odnosno onoliko dobro koliko i kako joj se prenese poruka o našem radu. U 98 % slučajeva reakcije su pozitivne. Međutim, u RH još uvijek ne postoji sustavna potpora društvenim poduzećima niti se im se olakšava poslovanje. To svakako nije razlog da društvenih poduzeća ne bude. Upravo su ona odraz civiliziranog i tolerantnog društva odnosno zajednice i mogu biti njihov ponos. Naravno, imamo tih 2 % građana (od sveukupne populacije koja se susrela s nama ili čula za nas) koja se ne može senzibilizirati, ali to je zanemarivo.
Vi ste vrijedan primjer očuvanja društvene i ekološke kvalitete života u Hrvatskoj. No, što je sa svijetom? Postoje li primjeri socijalnih zadruga u svijetu?
Postoje, naravno, neke od njih su nam i uzor. Poslovanje im nije lako, ali im je olakšano. Društvo ih puno više priznaje, ali imaju i više sustavne potpore. Neki od primjera uspješnih socijalnih zadruga i društvenih poduzeća su, primjerice, „Irecoop VENETO“ iz Italije, „MONDRAGON“ iz Španjolske, „Riksbyggen“ iz Švedske, „Martinov Plašt“ iz Hrvatske. Kultura zadruga toliko se proširila, a o tome svjedoči i zanimljiv podatak kako je svaki peti stanovnik Europe član neke zadruge.
Vaša prodajna mjesta možemo pronaći u Čakovcu, Puli i Zagrebu. Osim mogućnosti kupnje, ondje se može i ostaviti odjeća koju želimo darovati. Gdje zainteresirani mogu pronaći više informacija?
Naši centri su u Čakovcu, Zagrebu i Labinu. Sve informacije dostupne su na našim internetskim i Facebook stranicama.