MARINKO ZADRO, SUVLASNIK ŠEĆERANE «VIRO» Dali smo najbolju ponudu za kupnju županjske Sladorane

- Smatram da smo dali najkorektniju ponudu za kupnju 68 posto dionica županjske Sladorane i da Vlada neće donijeti krivu odluku jer u njoj sjede stručnjaci koji dobro poznaju stanje stvari. Naročito smo vodili računa da idemo na nova ulaganja – na dokapitalizaciju jer nam je osnovni interes tvornicu dovesti u takvo stanje da se može nositi s europskom konkurencijom - rekao nam je početku razgovora Marinko Zadro, suvlasnik virovitičke tvornice šećera «Viro» koja je za kupnju dionica Sladorane ponudila 101 milijun kuna i 258, 5 milijuna kuna ulaganja u narednih pet godina.
* Kako komentirate ostale ponude?
- Ponuda malih dioničara ni u kakvom slučaju ne može proći jer je skoro tri puta manja od ostalih, a za dokapitalizaciju planiraju namaknuli novac iz europskih fondova. Ta ponuda s uvjetima natječaja nema veze. Može proći jedino ako im netko želi pokloniti tvornicu.
Ni ponuda osječkog «Žita» i Steve Bubala ne može uzeti u obzir ako je točna informacija da se ona odnosi za nekoliko stotina tisuća dionica više nego što je to navedeno u natječaju. «Po mom sudu ta ponuda nije ravnopravna jer ne može netko kupiti više dionica nego što ih ima u natječaju. I drugo njihova ponuda za dokapitalizaciju je samo 35 milijuna što znači da ne poznaju problematiku šećeranske industrije.
* Od kada ste poslali pismo namjere za kupnju Sladorane ne prestaju optužbe na Vaš račun. Zašto Vas napadaju?
- Lopovi, trgovci, tajkuni, kriminalci! S kojom lakoćom su izgovarane te riječi od kada smo izrazili želju da posve legalno i u skladu sa Zakonom kupimo županjsku Sladoranu. Ne razumijem što smo im skrivili i na osnovu kojih argumenata nam lijepe takve etikete, ali znam zašto to čine: boje nas jer znaju da mi znamo što i kako rade. A oni rade svašta, to je sprega organiziranog kriminala grupe koje se mota oko tvornice. Sasvim sigurno iza negativne atmosfere u Županji prema budućim vlasnicima šećerane, ma tko on bio jer nigdje ne stoji da ćemo je kupiti upravo mi, ne stoje radnici.
* Tko su ti ljudi?
- Grupa moćnika koja je uzurpirala lokalne medije kroz koje plasiraju izmišljotine. Ima tu i nekih važnih drugova! Umiješala se i lokalna vlast, ali ne znam što bi se lokalna politika imala miješati u gospodarske odnose koje regulirala tržište.
*Kako, dakle, vi vidite budućnost hrvatske industrije šećera?
- To je kultura koja donosi visok prihod i visoku zaradu. Smatram da jedna kompanija može organizirati jeftiniju proizvodnju i minimalno uštedjeti od 100 do 150 milijuna kuna u obje tvornice. U nadolazećoj globalizaciji cijene šećera će padati, sigurno i 150 eura po toni. Naravno da će padati i cijena repe što će smanjiti broj proizvođača pa će ostati samo oni najbolji s visokim pronosom. Tvornice bi se morale osposobiti da kampanju odrade na najefikasniji način. To znači da kampanja ne počinje prije listopada kada je repa potpuno dozrjela s visokom sadržajem šećera i da ne traje duže od 65 do 70 dana što znači proizvodnu cijenu šećera možemo sniziti za najmanje 80 lipa po kilogramu. To je jamstvo da možemo opstati na europskom tržištu.
* No, radnici strahuju da bi mogli štedjeti na pogrešnom mjestu pa se boje otpuštanja.
- S radnicima nigdje i nikada nismo imali problema i niti ćemo ga imati. Cijeli život sam u industriji šećera i znam da su u toj grupaciji zaposleni visokoobrazovni radnici ljudi s kojima se ne može manipulirati. Oni znaju točno što treba i tko jetko u toj industriji i ne pada nam napamet da ih otpuštamo.
* Kakvo je stanje u tvornici «Viro», dvije godine nakon što ste je preuzeli?
- U svojoj povijesti, u 22 godine, nikada nije poslovala pozitivno. Ukupno je imala milijardu i 750 milijuna kuna gubitaka, a u trenutku stečaja 550 milijuna kuna gubitaka. U dvije godine uložili smo 75 milijuna kuna vlastitih sredstava za razliku od Sladorane koja je kreditnim zaduženjima financirala izgradnju silosa. Mogli smo 65 milijuna kuna dividende staviti u džep, ali smo i to uložili kako bi osposobimo tvrtku, da bude efikasnija i da od nje napravimo tvornicu koja će se nositi s europskim tvornicama. Po profiti smo na 12 mjestu u Hrvatskoj.
Naše plaće su u prosjeku 4300 kuna, kupujemo školske knjige djeci naših radnika, deset studenata naših radnika stipendiramo, plaćamo sve doprinose, sponzoriramo sportske klubove i kulturne institucije…