Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Maratonci trče blagdanski krug


  Etika svakodnevnice           Davor Suhan           25.12.2006.         1802 pogleda
Maratonci trče blagdanski krug

Zagrepčanka koja je za ovaj Božić obradovala siromašnu jedanaesteročlanu obitelj novom kućom imala je daleko više mašte i osjećaja za prioritete nego njezin gradonačelnik, ali baš bi me zanimalo kako bi se ta ista gospođa provela na eventualnim izborima za gradonačelnicu Zagreba kada bi se kojim slučajem kandidirala za to mjesto.

Oni koji su gledali kultnu srpsku komediju s početka osamdesetih, pod naslovom “Maratonci trče počasni krug”, vjerojatno se sjećaju scene s početka filma kada sin Mirko dostavlja svome ocu, grobarskom poduzetniku Lakiju Topaloviću, podatke o mjeri netom preminulog pokojnika kojemu je išao izmjeriti – dužinu…jer, “čovek kad je živ onda je visok a kad je mrtav onda je dugačak”.
“Dva metra i dvadesetosam cantimetra” - glasio je izvještaj koji nervozni Laki ne uzima s vjerom već smatra da je Mirko loše uradio povjereni mu zadatak, zbog čega je uslijedila prepirka između oca i sina koja je završila pedagoškim mjerama kakve roditelji inače rijetko primjenjuju na svojoj odrasloj djeci, ali Topalovići su ljudi ispred svog vremena i svakako istančanog karaktera u čijim odnosima se batina, uz slikoviti narodni rječnik, štuje i dalje kao omiljeno sredstvo roditeljske komunikacije.

Upravo mi je ta scena pala na pamet u prvi tren kada sam pročitao vijest o visini (dužini) prosinačkog blagdanskog računa kojeg su ove godine uspjeli napraviti gradski oci naše metropole. Da je kojim slučajem umjesto pogrebnog poduzeća Laki Topalović bio suvlasnik novinske agencije, ista scena bi se odigrala ovako:

-“Šta je ovo…šest miliona i dvesta tisuća kuna?”
-“Dužina.”
-“Ka…Kakva dužina?”
-“Pa, Bandićevog blagdanskog računa, tata.”
- “Šest miliona i dvesta tisuća kuna?”
- “Daa.”
-“U ime oca i sina i duha svetoga…Tebe čovek ne može nigde da pošalje…Idiote jedan… gde si video blagdanski račun sa tolikom dužinom….Šeprtljo jedna…pa oči ti ispale… gde si video… jel’ ti ne umeš da uzmeš i najobičniju meru...je li!?”
-“Pa dobro i sam sam se čudio što je toliki, a šta sad!!”
-“Čekaj, jesi ti prihvatio posao?”
-“Jesam, ti si mi rekao.”
-“Pa jesam ti rekao da izmeriš koliki im je božićni račun a ne koliko košta zagrebačka katedrala, idiote jedan!!!”
-“Pa neću više nikad da ti idem da ti uzimam meru da znaš…neću više da budem novinar!!!”

Dakako, ovaj kratki scenski isječak iz filma u kojem glume izvrsni Danilo Stojković i Bogdan Diklić, poslužio mi je samo kao prikladna satirična skica za uvod u tekst. Riječ je ipak o našoj istinitoj svakodnevici koja nije ni malo komična, ali na svu sreću nađe se i daleko ugodnijih primjera koji svakako zaslužuju da im se više posveti pažnje.

Nekako istovremeno kad i medijski izvještaj o blagdanskom računu grada Zagreba, na portalu virovitica.net pročitao sam vijest o anonimnoj dobrotvorki, Zagrepčanki koja je za te iste blagdane svoj vlastiti novac uložila u krajnje humanitarne svrhe. Ona je siromašnoj obitelji, umjesto skupocjenih ukrasa kojima bi okitila njihov trošni dom, poklonila ni manje ni više nego kuću vrijednu sedamdeset tisuća eura.

Gospođa koja je za ovaj Božić obradovala jedanaesteročlanu obitelj novom kućom imala je daleko više mašte i osjećaja za prioritete nego njezin gradonačelnik, ali baš bi me zanimalo kako bi se ta ista gospođa provela na eventualnim izborima kada bi se kojim slučajem kandidirala za gradonačelnicu Zagreba. Naravno, to su samo pretpostavke, ali pretpostavimo da je ta mogućnost teorijski sasvim realna, kao i to da ova plemenita žena ispunjava i sve formalne uvijete koji se traže. Nisam, međutim, siguran da bi usprkos svemu imala velike šanse mada je sasvim izvjesno da bi Zagreb u njenom mandatu riješio pitanje svojih beskućnika koji danas žive na divljim otpadima automobila u hladnim limenim olupinama. Vjerojatnost da se tako nešto desi je ista kao i vjerojatnost da će gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, na kritiku svojih građana o rasipničkim blagdanskim troškovima, reagirati onako kao što bi reagirao izrevoltirani Mirko Topalović:

“Pa, neću više nikada da Vam uzimam mjeru…neću više biti Vaš gradonačelnik!!!”


Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Etika svakodnevnice



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: