Banner
Ministar Marić: Vjerujem da neće doći do nestašice lijekova
Ured Predsjednika RH objavio kompletnu korespondenciju s Povjerenstvom
MUP: Svakoga dana jedna osoba pogine na hrvatskim prometnicama
Grmoja: Novac za pomoć gospodarstvu naći ukidanjem županija
Božinović: Koncentrirat ćemo se na kažnjavanje zbog kršenja mjera
Udruge traže stimulaciju za sestre koje skrbe o Covid-19 pacijentima
Izbori u HDZ-u nastavljaju se u studenome

  Virovitička povjestica

Mara Matočec, prva podravska spisateljica i političarka

  Vlatko Smiljanić           17.06.2012.         3790 pogleda
Mara Matočec, prva podravska spisateljica i političarka

"Budi jako oprezan da ne rasplačeš ženu jer Bog broji njene suze. Žena je nastala od muškarčevog rebra. Ne od njegovih stopala da se po njoj gazi.. Ne od njegove glave da se njome vlada, nego od boka da mu bude jednaka. Ispod ruke da bude zastićena i pokraj srca da bude voljena." (Talmud)

 (Historia dvadeset i druga)

 Mara Matočec rođena je 13. listopada 1885. u Đelekovcu kod Koprivnice. Bila je jedina kći majke Mare r. Vrbančić te oca Luke Jendrašića. U ranoj mladosti s roditeljima se seli u Đurđevac. Kao vrlo mlada djevojka udaje se za Stjepana Matočeca, stolara i djelatnika u općini Đurđevac. Mara je imala četvero djece: Ignacija, koji stradava vrlo mlad od posljedica groma, Josipa, Valenta i kćer Maricu. Marica Škvarić r. Matočec u vrlo mladoj dobi ostaje trudna te rađa kćer Rozaliju, a nešto kasnije Marica naglo umire zbog bolesti žučnog kamenca.

Na početku I. svjetskog rata suprug Stjepan odlazi na istočni front kao vojnik austrougarske vojske. Ondje je bio ranjen, a nakon ranjavanja umire u nepoznatoj ruskoj bolnici. Za vrijeme rata Mara je pratila zbivanja na istočnom frontu putem njoj dostupnih medija (novine, časopisi), ali nije nikada mogla doći do točnih informacija o sudbini svoga supruga. Posljedica Prvog svjetskog rata bila je gubitak supruga, a Mara je ostala samohrana majka s dvoje djece, Josipom i Valentom te unučicom Rozalijom.

1926. Mara konačno saznaje točnu vijest da joj je suprug poginuo i da se neće vratiti. Smrt Stjepana Matočeca Mari je donijela još jedan problem. Prema Zakonu o nasljeđivanju Kraljevine SHS stoji članak da nakon muževe smrti udovica mora predati ¾ zajedničke imovine muževoj obitelji, samo ako trajno želi zadržati preostalu zajedničku imovinu. Mara je bila prisiljena prodati imovinu jer bi pala u kriznu situaciju. Tijekom prve polovice XX. stoljeća, Kraljevina SHS je naseljavala koloniste na posjede u okolici Korije. Glavni među organizatorima naseljavanja bio je dr. Đuro Basariček. Mara Matočec se savjetuje i donosi odluku da će prodati 2,5 jutara u Đurđevcu i kupiti 7,5 jutara zemlje u Koriji i malo se zadužiti. U Koriji na Školskom trgu gradi lijepu kuću, koja je i danas sačuvana, a u toj kući i danas živi jedna obitelj. Kuća se nalazi u blizini njezina spomenika.

Prvi kontakt s politikom Mara ostvaruje objavom pjesme Sibiriji u listu Dom početkom 1915. Službeni član HPSS-a postaje 1918. Prva poznata uloga u politici Mare Matočec odigrala se u zagrebačkoj skupštini HPSS-a 3. veljače 1919. Na skupštini se raspravljalo o prihvaćanju Kraljevstva SHS kao novo uspostavljene države. Mara je vodila raspravu, kao član Glavnog odbora Hrvatske pučke seljačke stranke o položaju hrvatskih žena i zakonu o nasljeđivanju nakon smrti muža.

Godine 1920. Stjepan Radić zasniva skupštinu u Podsusedu. Skupštinu je vodio dr. Vladko Maček jer je Stjepan Radić bio zatvoren zbog nepriznavanja Kraljevstva SHS. Povodom sazvane skupštine, gdje je i sama bila, Mara stvara poetske zapise i žestoko kritizira Radićevo zatvaranje.

Žene nisu imale pravo glasa u Kraljevstvu SHS te se Mara tomu žestoko suprotstavlja kao član Glavnog odbora Hrvatske seljačke stranke i kritički se na to oglašava.

Mara je osobito bila angažirana u lokalnim izborima 1920. Pobjedu je odnijela Hrvatska republikanska seljačka stranka s više od 80% dobivenih glasova za Tomu Jalžabetića, Petra Gažija i Franju Škrinjara.

8. svibnja 1921. održala se velika Radićeva skupština u Koprivnici. Tomu svjedoči novinski članak koji je Mara napisala tek 1937. U njemu piše da je toj smotri Mara također pristupila svojim govorom. Za govornicu ju je pozvao Stjepan Radić, a ona je na njegov poziv govor i održala. Bio je to njen prvi govor pred velikim brojem ljudi, kojih je bilo oko sto tisuća.                               

1923. novim izborima Hrvatska republikanska seljačka stranka dobiva još više glasova. Povodom ponovne izborne pobjede Stjepan Radić saziva skupštinu u Borongaju kraj Zagreba na kojoj je Mara sudjelovala. 15. travnja 1923. Radić saziva još jednu narodnu skupštinu gdje su poslanici Radićeve stranke proglašeni Hrvatskim saborom. Pri povratku u Đurđevac sa skupštine Mara o tom zbivanju zapisuje pjesmu Spomen na 15. travnja 1923.

1. srpnja 1924. Stjepan Radić odlazi u Rusiju i priključuje HRSS u Seljačku internacionalu u Moskvi. Neposredno nakon toga uključuje se u rad kraljevske Vlade. Mara nije shvaćala, da se Radić želi samo približiti centrima moći bez prolijevanja krvi radi mirne federalizacije države. Nakon tog događaja Mara izlazi iz Seljačke stranke.

Sve do atentata u Narodnoj skupštini, Mara više ne piše nikakve političke pjesme. Nadalje piše samo domoljubne i pjesme vezane uza svoju obitelj.

20. lipnja 1928. u Narodnoj skupštini bio je atentat radikala Puniše Račića na poslanike Hrvatske seljačke stranke. Dr. Đuro Basariček i Pavle Radić su ubijeni, Stjepan Radić i dr. Ivan Pernar su teže ranjeni, a Ivan Granđa lakše.

Prvi puta nakon 1924. Mara objavljuje pjesmu posvećenu Stjepanu Radiću. Povod objavljivanju bila je Marina želja da Stjepan Radić što prije ozdravi. K tomu, ponovno se vraća u HSS.                                                                                                     

30. rujna 1928. Mara otkriva zajedno s ostalim važnim osobama HSS-a spomenik dr. Đuri Basaričeku u Okrugljači nedaleko Korije. Na spomeniku je brončani reljef dr. Basaričeka, a podno njega tekst Mare Matočec.

Nakon Radićeve smrti Mara osjeća veliku prazninu unutar hrvatskog naroda te piše pjesme tužnog sadržaja. Mara i dalje posvećuje Radiću još mnogobrojne pjesme poput alegorijsko-poetičkog djela Duša roda moga. Svake godine na obljetnicu Radićeve smrti redovito mu piše pjesmu. Te pjesme uglavnom su alegorijska djela kojima ona želi sačuvati uspomenu na Radića. Budući da je od 1929. nastupila diktatura kralja Aleksandra i strogi centralizam, Mara se povlači iz javnih nastupa  zbog bojaznosti od progona.

Nakon diktature, tridesetih godina XX. stoljeća Mara Matočec se u svojoj političkoj orijentaciji približava pravašima. Njezine težnje k samostalnosti i slobodi seljaka, kao i same Hrvatske, bile su povod da se približi pravašima. Naime, Mara nije izašla iz HSS-a, nego je gorljivije počela pisati protiv centralizma naročito u vrijeme neuspjelog pokušaja atentata na kralja Aleksandra Karađorđevića u Zagrebu 11. prosinca 1933. u čije planiranje je bio upleten i jedan Virovitičanin. Povodom neuspjelog atentata, Mara Matočec objavljuje novinski članak o atentatoru porijeklom iz Virovitice.

Vladko Maček, kao nasljednik Stjepana Radića, na čelu HSS-a nije imao veliku Marinu potporu zbog njegove teze politike čekanja, no unatoč tome, Mara mu je davala potporu i pažnju u svojim djelima. 1936. Vladku posvećuje pjesmu Naš Tolstoj.

Godine 1937. bila je najplodonosnija godina Marina djelovanja. Te godine Mara je objavila najviše svojih političkih radova. Žestoko se suprotstavlja muškoj tezi da žene nemaju što raditi u političkom životu i na velikim funkcijama. 21. veljače  iste godine, sudjeluje kao član Glavnog odbora na glavnoj skupštini Seljačke sloge te zajedno zasjeda s Mačekom, Hercegom, Miškinom i ostalima. Ta sjednica ujedno je bila temelj za osnivanje Kongresa žena. Uostalom, zadovoljna svojim konačnim ciljem, kao ženama na političkoj i kulturnoj sceni, 13. lipnja otvara Prvi ženski seljački kongres u Zagrebu. Na Kongresu se raspravljalo o sveopćem položaju žena u politici i kulturnim djelatnostima.

Od te godine Mara započinje svoju turneju u agitaciji HSS-a. Mara posjećuje mnoga mjesta kao npr. Zagreb, Dalmatinsku zagoru, Bosnu, Livno, Travnik, Sarajevo i mnoga druga. Čak štoviše, pokušava doći u kontakt s Hrvatskim emigrantima iz Kanade i SAD-a te ih želi posjetiti, ali nažalost ne uspijeva. Na svim gostovanjima, s njom je redovito išla i njezina kazališna družina Hrvatsko srce iz Korije kojom je prikazivala ljepote i kulturu svog seljačkog kraja.

Vrhunac Marina političkog dostignuća dogodio se 1. veljače 1939., kada otvara žensku organizaciju Seljačke sloge, te govori o njenom radu, nastojanju, životu i mogućnostima. Napominje također da je i veliki učitelj Stjepan Radić želio suradnju žena u političkom životu te da su žene važan prioritet za boljitak sloge. Njezine najpoznatije riječi s tog skupa bile su: „Ne usađujmo mržnju jednoga napram drugom. Neka nas ogrije sunce bratske ljubavi i čovječanske pravice, bez koje je neophodan put ka našoj velikoj ideji."

U studenom, u časopisu Hrvatica objavljuje jedan od svojih najvećih članaka o Hrvaticama i pravima glasa. Uz taj članak, nalazi se i njezin portret koji ju pokazuje u trenutku držanja govora na Prvom ženskom seljačkom kongresu.

Godine 1940. Mara Matočec okuplja žene iz Banovine Hrvatske na skup u Virovitici, što dokazuje njenu veliku političku aktivnost i popularnost.

Marin zadnji javni nastup bio je 30. ožujka 1941. na Glavnoj skupštini Seljačke sloge gdje govori da joj je jako drago što joj dolaze žene iz raznih krajeva Banovine Hrvatske te joj se dive na uspjesima i nastojanjima.

Tijekom Drugog svjetskog rata Mara se povlači iz aktivne politike, te tajno piše svoja djela, koja ne objavljuje. Glavni razlog je strah od mogućih neželjenih posljedica zbog ustaške diktature kao i prodor žestoke komunističke revolucije. Tijekom tog razdoblja ne objavljuje svoje radove.

Poslijeratni komunizam, nacionalizacija i osnivanje poljoprivrednih zadruga ogorčile su Maru te ona javno ne sudjeluje u politici i ne izjašnjava svoja mišljenja. Zbog toga je tijekom poslijeratnog razdoblja Mara bila nepoznata i politički neaktivna. U socijalističkom društvenom uređenju Mara je pisala do svoje smrti, ali svoja djela nije objavljivala čuvajući ih kod kuće u svojoj privatnoj zbirci.

Mara umire 8. svibnja 1967. u Koriji. U čast njezine smrti tiskan je dvostrani letak u crno-bijeloj tehnici na kojemu je pisalo: Za uspomenu na četrdesetgodišnjicu kolonizacije u Koriji (1927. - 1967.) i smrti seljačke pjesnikinje Mare Matočec. Uz taj tekst nalazi se i njena fotografija. Na pozadini letka je jedna od njenih pjesama posvećena korijanskoj kapelici koja potječe iz XIX. st., a nalazi se u korijanskom parku. Unatoč njenoj velikoj zasluzi u borbi za prava žena u prijeratnom razdoblju, lokalni mediji nisu posvetili nikakvu pažnju Marinoj smrti. To dokazuje i Virovitički list, lokalni tjednik, koji niti jednom rečenicom nije popratio taj događaj, pokazujući koliko je tadašnja politika bila nepravedna prema toj istaknutoj ženi našega kraja.

18. listopada 2009. u Koriji uz mnoštvo uvaženih gostiju te samih mještana Korije i okolice otkriven je spomenik Mari Matočec. Oblik spomenika je gotovo identičan spomeniku dr. Đuri Basaričeku, no nešto je manji. Na njemu se nalazi brončani reljefni oblik lica Mare Matočec te podno toga spomen ploča. Spomenik se nalazi nedaleko Marine kuće, u samom središtu Korije. Inicijativu za gradnju spomenika pokrenuli su Ivan Zelembrz, prof. i dogradonačelnik Virovitice Ivan Sić. Dopredsjednik Vlade Republike Hrvatske i dopredsjednik HSS-a Božidar Pankretić istakao je da je Mara Matočec bila ponosna žena. Tu tvrdnju potvrđuje pismo upućeno Mari Matočec od Marije Jurić Zagorke u kojem navodi, da je Mara najpoznatija žena Hrvatske. Povod pismu je Marina sudbina koja je kao žena proživjela veliku osobnu tragediju izgubivši muža, sina i kćer. Unatoč tome imala je snage izdići se iznad toga i svojim djelovanjem postati uzorom mnogih žena i postati primjer borbe za pravicu i pravo glasa žena. Uz njih ondje su bili odgovorni iz družbe „Braće hrvatskog zmaja" i veliki meštar prof.dr.sc. Dragutin Feletar te gospoda iz Ogranka Matice hrvatske u Virovitici.

Njezina važnost za povijest Hrvatske, je u tomu što je bila prva žena u virovitičkom kraju, koja je svojim radom uspjela ostvariti zapažene političke ciljeve. Kada se uzme u obzir da je vrhunac svog djelovanja imala 30-ih godina XX. stoljeća, njezin uspjeh i važnost je tim još veća. 

 

Ovdje možete pogledati dokumentarni film o Mari Matočec koji je priredila Nada Prkačin. http://www.youtube.com/watch?v=3DPFe8FhpOw

OD SADA I VI MOŽETE BIRATI TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!

 Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.

Digitalizirana biografija o Mari Matočec autora Vlatka Smiljanića od sada je svima dostupna za čitanje na sljedećoj poveznici http://issuu.com/smiljanicvlatko/docs/mara-matocec-biografija?mode=window&backgroundColor#222222.

 

 

 

 

 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Virovitička povjestica



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.