Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Malo ćemo pogurat, mora upalit


  Etika svakodnevnice           Davor Suhan           06.11.2006.         1132 pogleda
Malo ćemo pogurat, mora upalit

Toliko je puno načina da se obazrivo kaže ono što se ima za reći. Potrebno je samo malo primiriti strasti i povesti se za osjećajem koji vodi računa o tome da “ne učinimo nekome ono što ne želimo da netko učini nama”. U biti stvar je u pristupu a ne u sadržaju rečenog. Dobra namjera određuje ispravan pristup a onda ono samo pronalazi način kako pomiriti naizgled nepomirljive suprotnosti.


“Možete li reći imena tih ljudi”? – upitao je Aleksandar Stanković svoga gosta Đuru Pericu u jednoj od emisija “Nedjeljom u 2”, nakon što je saslušao njegovu potresnu priču o bolnim ožiljcima koje nosi iz Lepoglave gdje je robijao dugo godina kao politički osuđenik…U tom času bilo je to očekivano novinarsko pitanje jer svi ti ožiljci imaju svoje puno ime i prezime…Uslijedila je kratka stanka…trenutak zamišljenosti praćen pogledom osobe koja preispituje svoj trenutak istine…a onda je uslijedio odgovor koji me ostavio bez riječi:… “Ne!!...ne bih radi njihove djece…djeca nisu ništa kriva”.
Treba li ovome ikakav komentar?...što reći o gesti čovjeka koji je uspio prevladati niske porive za osvetom kako bi zaštitio ugled i dostojanstvo nevine djece svojih krvnika, mada mu spominjanje imena njihovih očeva u tom trenutku nitko ne bi zamjerio.

Povod da navodim ovaj primjer su trenutno aktualne forumske rasprave na virovitica.net o slobodi govora (pisanja), potaknute nastojanjima urednika i redakcije da izađu na kraj sa zloupotrebom ove medijske igračke koja mnogima često služi kao sredstvo osobnih obračuna i javnog blaćenja ljudi…a sve pod izgovorom slobode govora i mišljena.
U tom pogledu učesnici u diskusiji podijeljeni su u svojim prijedlozima. Od onih radikalnih, koji predlažu brisanje svih postova koji nisu u skladu s dogovorenim pravilima foruma – među njima je i autor ove kolumne – do onih krajnje liberalnih gledišta prema kojima sve treba ostaviti kako jeste. Naravno, između su oni koji nastoje pronaći neku razumnu sredinu.

Cijelu raspravu o problemu pokrenuo je tekst prošlotjedne kolumne Sandre Pocrnić, pod naslovom Ime u svijetu duhova čija se diskusija proširila na forumskom blogu pod temom asocirajućeg naslova – Zaustavite Reuters mada se o tome na forumu virovitica.net govorilo i ranije.
Tema je vrlo ozbiljna i zato zaslužuje da joj se posveti puna pažnja sve dok se ne iznađe rješenje izlaska iz krize…Namjerno kažem KRIZA, jer ovo i jeste kriza…kriza uma, kriza morala, kriza kulture…kriza sama po sebi…Kako god ju mi nazvali, njene posljedice zadiru duboko u nečiji život…iza nje su neprospavane noći i ožiljci koji dugo ne zacjeljuju…. Ovo možda nekome zvuči patetično, ali oni koji su to osjetili na svojoj koži znaju da nema ničega što može zaboljeti tako jako kao izgovorena riječ.

To me još jednom podsjetilo na, već toliko puta spominjani, odgoj u duhu ljudskih vrijednosti i rektora Sathya Sai Sveučilšta, Bhagavana Babu, koji često u vezi toga svojim studentima zna reći:
Uvijek govorite istinu, uvijek govorite ugodno…
nikada ne recite istinu ako ona nije ugodna.

Kada sam to prvi puta čuo, ova smiona izjava ostavila je na mene dojam više kao neka pjesnička metafora jer mi se učinilo da ovu mudrosti nije ispravno primjenjivati u doslovnom smislu. Nekada, naime, istinu treba reći iako ona nije ugodna.
Ali zbrku u mojem umu tipičnom za racionalnog zapadnjaka koji se sudario sa duhovnom kulturom drevnog istoka ubrzo je odagnala jedna druga slikovita misao koja kaže: “ako ovu mudrost ustoličiš u svoje srce ono će samo pronaći riječi koje ne bole”.
Razmislivši o tome, nasmijao sam se svojoj naglosti donošenja zaključaka na prečac i plitkosti vlastitog uma. Doista, toliko je puno načina da se obazrivo kaže ono što se ima za reći. Potrebno je samo malo primiriti strasti i povesti se za osjećajem koji vodi računa o tome da “ne učinimo nekome ono što ne želimo da netko učini nama”. U biti stvar je u pristupu a ne u sadržaju rečenog. Dobra namjera određuje ispravan pristup a onda ono samo pronalazi način kako pomiriti naizgled nepomirljive suprotnosti.
Na kraju krajeva, ako se u tome baš uvijek i ne uspije, nije na odmet prisjetiti se da postoji i nešto što se zove – isprika.

Kako god na kraju završila ova naša forumska priča, i dalje ostaje jedna neosporna činjenica koja će vjerojatno još dugo mutiti vodu. Radi se o tome da pišemo svi, ali za napisano ne odgovara nitko. U tom i jeste najveća mana svih foruma, za razliku od uobičajenog novinarstva gdje se točno znaju granice, kako bi rekla Karla – zapovjedne i subjektivne odgovornosti.

Kada bi svatko snosio odgovornost za ono što napiše, stvari bi se promijenile iz temelja. Tome bi svakako puno, i jedino, pomoglo kada bi se znalo tko stoji iza korisničkog imena, što bi trebalo biti pravilo kada je u pitanju javno izgovorena riječ, jer ne zaboravimo – forum je javni servis. To pravilo pogotovo bi trebalo važiti onda kada nekoga prozivamo po imenu i prezimenu. No, tako nešto nije moguće očekivati jer kod nas u Hrvatskoj “forumsko” pravo na slobodu onoga koji o nekome piše je ispred prava na zaštitu onoga o kome se piše. Već na prvi pogled se vidi da je cijela stvar postavljena naopačke i da je po toj logici forum ostavljen na volju i samovolju anonimnih autora postova, obzirom da je uistinu teško danonoćno sjediti uz monitor i biti dežurni moderator, policajac i sudac koji će praviti red, upozoravati, usmjeravati ili uklanjati sve što nije u skladu s unaprijed dogovorenim kodeksom ponašanja sa kojim se trebaju upoznati svi koji ulaze na forum… a bez takve intervencije, sloboda govora (pisanja) ostaje na pravilu koje je u skladu s uobičajenim poimanjem zaštite prava u Hrvata – slobode bacanja kamena na čovjeka i upute ljudima da se sagnu…“O lijepa, o draga, o slatka slobodo”!

Ali, kako ići dalje?...Vidjeti ćemo, rasprava još traje …Neka ide bilo kako, samo neka bude u dobroj namjeri… i, svakako, bez isprike koja kaže: da je to naprosto tako, i da tu ne može ništa ići na bolje….Spalite me, ali ja vjerujem da “ipak se kreće”…Doduše, na guranje, ali neka…ako znamo u kojem pravcu želimo voziti, važno je samo da se maknemo s mjesta…A volio bih da potrčimo zajedno i poguramo svi, i oni s lijeva i oni s desna.

Ajde, Gorane…stisni kuplung i ubaci u drugu.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

12.11.2006. 23:19
Kakva je to sloboda ako će se sutra zbog mojih laži na forumu netko morati crveniti po gradu? I ja sam za slobodu, ali ne onu koja narušava tuđu privatnost. Granice postoje i kulturan čovijek ih poznaje, oni koji je nemaju neka razgovaraju u četiri zida sa sebi sličnima a ne im davati prostora u medijima. OŠTRA KRITIKA ALI UZ PRISTOJAN RIJEČNIK I PROVJERLJIVE ISTINITE ČINJENICE A NE INSINUACIJE. A oni koji spominju imena neka se potpišu svojim punim imenom i prezimenom.
WD40
9.11.2006. 8:41
Istina je istina,bez obzira koliko bila ugodna ili neugodna.Prije ili kasnije sve dođe na vidjelo.Ne možemo poput nojeva gurati glavu u pijesak i pretvarati se da je sve u redu i da je sve super.Normalno je da se povrjeđena strana osjeća ogorčeno i ponekad traži zadovoljštinu za sve uvrede i nepravde koje su joj nanesene. Istina,treba smiriti svoje strasti i realno iznijeti stvarne činjenice,ali za to je potrebno vrijeme. Nerjetko se desi da se povrjeđena strana u ljutnji spusti na nivo osobe koja je učinila uvredu. Ne bi trebalo tako,ali svi smo mi samo ljudi . U svakom slučaju,ja sam za slobodu izražavanja na forumima,a o pojedincu ovisi kako će se izraziti.
VTčanka
8.11.2006. 11:17
Tako je, niskoprizemna podmetanja nikamo ne vode! I od njih nitko nema koristi i uzalud je uopće njima se baviti i emitirati ih u javnost, kad je mnogo korisnije za sve javno upozoriti, ukazati, navesti primjere, pohvaliti, provjeriti... Takve poruke pokreću događaje. Psovka ne. Mogli smo se dosad već uvjeriti da neobuzdano psujemo i vrijeđamo, a ne mičemo se nikamo.
7.11.2006. 23:39
Forum može služiti za sve samo ne za "niskoprizemna podmetanja". Samo o tome je riječ. Zar nije moguće kritiku izreći na kulturan nacin, bez uvreda? Zašto je to tako teško!!!??
Independent Observer
7.11.2006. 19:03
E da, ovo promišljanje me djelom podsječa na
onu biblijsku; `podmetni i drugi obraz`!
Istina je dakle, ima na forumima i zlobnih i niskoprizemnih podmetanja.
Ali, za što bi drugo forum služio ako ne za slobodno demokratsko i necenzururano izjašnjavanje gradjana ove zemlje!
Pitam se na koji način da se čovjek danas javno požali?
Kome da se požali, gdje i kada?
Tko to danas na vlasti želi čuti "malog čovjeka"?
A, još bolje tko mu je to spreman i pomoći?
Klanovska bezosječajna politika (po onoj, `ja tebi a ti meni`), nepotizam i pritajeni kriminal (ponekad i potpuno ogoljen), jednostavno slijepo, divljački bez ikakvih skrupula nasrču i podrivaju dobrobit samog društva i države!
Jer, kako osigurati budučnost, mir i prosperitet budučim pokoljenjima sa zataškavanjem i hotomičnim prikrivanjem kriminala? Bez javnog raskrinkavanja svih vrsta kriminala i svih onih koji javno ili potajno sa figom u đepu podržavaju privatni i/ili državni kriminal, nema slobode, napretka ni prosperiteta za opću dobrobit svih građana Virovitice i Republike Hrvatske!
7.11.2006. 13:50
Vjerujem ti!!! (D.S.)
6.11.2006. 18:46
puf, puf, ne mogu više gurat. VTčanka


Još iz kategorije Etika svakodnevnice



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: