I posljednji slučaj prikupljanja novčane pomoči za liječenje jednog bolesnog djeteta, još jednom je potvrdio da Hrvatska, gledano ljudski, ima veoma loš sustav zdravstvene zaštite, ali kao i u bezbroj sličnih prilika do sada, ponovo se pokazalo da u njoj ima puno dobrih ljudi.
Iskreno se diveći iskazanoj brizi i zanosu tih duša koje nalaze radost u davanju, u jednom trenutku pomislih: Mogu li oni (ti isti dobri ljudi ) stvoriti SVOJU vlastitu državu? Jer, kako reče jedan od njih: "Država u kojoj ljudi moraju na ovakav način strahovati za život svog djeteta, nije moja država."
"Nije ni moja", rekoh...I doista bi bilo vrijedno pozabaviti se stvaranjem nove - barem takve u kojoj nema redukcije primarnih životnih potreba za djecu.
Nije to tako teško kao što se čini. Za to čak postoje i uređene zakonske osnove putem institucije zvane civilno društvo.
Zanimljiv je taj naziv - CIVILNO. Asocira na nešto potpuno suprotno od VOJNIČKOG - termina koji pokriva kulturu POSLUHA, stvorenu po nekom glupom pravilu službe (ili, kako bi to popularno rekli: po pe-esu), koji tjera ljude na strojevi korak, pri čemu je sav mentalni napor u kretanju mase sveden na misli koje u fokusu pažnje drže neku besmislenu crtu poravnanja. A to je upravo država kakvu poznajemo, sa svim svojim zapovijedima i zapovjednim stožerima, bez obzira da li se u tom istom stroju ravnaju na lijevo ili na desno.
Na takvoj razni organizacije i vodstva, teško je očekivati da netko uspije vidjeti negdje sa strane bolesnu djevojčicu. Zato je potrebno istupiti iz stroja i stvoriti novu kolonu koja ne stupa vojničkim korakom, već hoda normalno - kolonu CIVILA.
Za početak nije potrebno čak ni pitati "kako" ili "na koji način". Dovoljno je biti svjestan da u svakom našem gradu ( manje-više) takve kolone već odavno postoje; treba im se samo priključiti. Udruga most, Socijalna samoposluga, Dobro srce, Udruga Krijesnica, I djeci s ljubavlju, Hrabro srce ...i još mnoge druge, već dugo stanuju u našem susjedstvu. Sve one djeluju za sada na razini "civilnog voda". Pristupanjem znatnijeg broja novih aktivista mogle bi se proširiti u daleko veće formacije, dovoljno snažne za stvaranje i obranu vlastite države - prostorno i pravno već postojeće, ali nedovoljno naseljene.
Mogućnosti za akciju su praktički beskrajne, i gotovo da nema političkog, kulturnog i gospodarskog segmenta koje ne može imati svoj organizirani aktivistički preslik u civilnom društvu.
Danas je, na žalost, institut civilnog društva sveden na svojevrsnu humanitarnu rekreaciju i potpuno se izgubilo iz vida da je snaga ovog sektora osnovna pretpostavka razvoja demokratske države, koja podrazumijeva organizaciju društva po volji, mjeri i POTREBI naroda. Bez ispunjenja tog uvjeta apsolutno je nemoguće uspostaviti kvalitetne političke odnose u zemlji, kao i osigurati učinkovitu kontrolu institucija državnog aparata.
U tom pogledu Hrvatska je još uvijek na čekanju. Ali ovom prilikom nećemo grintat. Puno je važnije istaknuti da su razne civilne inicijative iz dana u dan u velikom porastu, i to prvenstveno zaslugom dobrih ljudi koji su tradicionalnu naviku grintanja zamijenili osobnom akcijom.
Unatoč činjenici da mnogi od njih i sami jedva krpaju kraj s krajem, u njihovom zdravstvenom i socijalnom sustavu uvijek se nađe hrane, lijekova i novaca za sve potrebite.
Što reći, nego: kapa do poda!
