Pokazuje to i nedjeljno poslijeizborno tv obraćanje Ive Sanadera, koji je već sutradan, kako bi umirio uznemireno građanstvo koje je načulo da SDP sprema državni udar, hitno sazvao novinsku konferenciju kako bi izvijestio javnost da se on oko sastavljanja nove Vlade već čuo sa predsjednikom Republike, s kojim se, na temelju obostranog mišljenja, već dogovorio o svemu.
Što je time htio reći nikome nije jasno, jer iz onog što je javnosti saopćio Stipe Mesić, svakom pametnom je potpuno bistro kako će predsjednik odluku o davanju mandata za sastavljanje Vlade donijeti na način kako ga obvezuje Izborni zakon, tj. na temelju egzaktnih rezultata testa iz matematike, a nikako ne na temelju nečijeg psihološkog testa ili zadaće iz hrvatskog, kao što je to znao učiniti predsjednik Tuđman kada je svojevremeno suspendirao zagrebačku gradsku vlast koja se statistički izjasnila da u svoju butigu neće njegovu politiku.
Političke ambicije su jedno, (stare) navike su nešto drugo, ali današnja politička realnost je ipak nešto sasvim treće. Želja naroda je odavno prestala biti ono što “ja mislim”, već se uzima u obzir samo ono što se dobije jednostavnom računskom operacijom zbrajanja glasova. Novu Vladu će, dakle, formirati zastupnički kandidat koji iza sebe ima podršku saborske većine. I to je jedino izvjesno i legitimno. Stoga sada poslije zatvaranja birališta više nema nikakve potrebe za velikom galamom. Jedino što je u ovom trenutku potencijalnim mandatarima potrebno jeste to da znaju brojati barem do 77 i zapisati imena koja se budu odazvala na pitanje: “Tko će sa mnom?”…ili…“Tko je za mene?”. Pri tome je lobiranje i potezanje za rukav svima dopušteno i demokratski regularno, jer izborna utakmica se ne završava prebrojavanjem listića, nego sastavljanjem parlamente momčadi s više vlastitih igrača i pouzdanih navijača.
Što se tiče moje osobne želje glede sastava buduće Vlade, ja iskreno iz sveg srca navijam za veliku koaliciju SDP-HDZ, jer bi se na taj način ubuduće uvijek znao pobjednik, čime bi se golema količina novca umjesto za stranačku promidžbu utrošila u puno pametnije svrhe, a ujedno odagnala svaka mogućnost stvaranja naelektriziranih uličnih demonstracija i poticanja raznih oblika građanskog neposluha na rubu zakona, ako HDZ kojim slučajem ponovo dođe u oporbu.
Sa stanovišta razvoja demokracije, ne kažem da bi to bio korak naprijed. Štoviše, bio bi to veliki povijesni politički rikverc bez ikakve sumnje, i svakako bi nas vratilo unazad za nekih trideset godina, ali po meni to uopće nije tako strašno kako se priča, jer po toj računici pogled na 1977 iz ove današnje perspektive i nije više tako loš kao što nam se činio onda kada smo bili strašno ogorčeni na to što smo pred svaku Novu godinu dobili svinjsku polutku a naš direktor cijelo prase; što je on mogao ići triput godišnje dvadeset dana besplatno u toplice, a mi samo dvaput; ili zato što je on vozio Opel karavan a mi iz tvorničkog pogona “fiću” ili “stojadina”.
I upravo zbog toga, ja taj mogući koalicijski korak unazad i ne doživljavam toliko pesimistički. Jedino što bih u tom slučaju kod sastavljanja Vlade sugerirao to da se vodi računa o strogoj stranačkoj podjeli rada prema tzv. kriteriju velikih povijesnih pogreški, kako se više ne bi ponovile one pogreške koje su nas do sada skupo stajale.
Prema tom modelu, SDP-u bi trebalo trajno dodijeliti resor gospodarstva kako HDZ više nikada ne bi imao prilike ponoviti privatizacijsku pljačku, dok bi HDZ bio trajno zadužen za unutarnje poslove kako bi spriječio SDP da kao pravni slijednik SKH ne dođe ponovo u napast da prisluškuje i privodi građane na informativne razgovore.
Također, slijedom daljnje predostrožnosti, bilo bi pametno da se Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, preimenuje u Ministarstvo vjeronauka, znanosti, obrazovanja i športa, čime bi ono u potpunosti bilo pod ingerencijom Svete Stolice, i time se isključila mogućnost da SDP (opet kao pravni slijednik SKH) ponovo počne provodi ateizaciju društva….Za ostala ministarstva kako se dogovore, s tim da, po mojem mišljenju, Ministarstvo obrane možemo komotno i ukinuti ( što znači i odustati od ulaska u NATO), jer nam poslije pobjede Vatrenih nad Engleskom više ne treba. Ako nas tko napadne ionako će nas braniti Rusi.
Dakle, drugarice i drugovi, dame i gospodo, obučeni u crveno i plavo…zaboravite što ste jedan drugome rekli u žaru političke borbe. Jeste da često puta to i nije bilo baš ukusno, ali pamtimo i gore dane. Zakažite zajedničke pregovore na neutralnom teritoriju VI. ili VII. izborne jedinice i sastavite najdugovječniju i najstabilniju Vladu u povijesti čovječanstva. Vi ste ionako u prošlosti bili jedna stranka…I sad ste jedna samo se dijelite na dva, a to nas sve skupa košta veoma skupo. Zato bi bilo bolje da se ponovo ujedinite.
Nemojte se zamarati s time što će misliti drugi. Uostalom, to više i nije tako važno… vidite i sami da na hrvatskoj političkoj sceni osim vas više gotovo nitko i ne postoji… Vi ste ponovo jedina avangarda radničke klase.