Na sjevero-zapadnom djelu grada Zagreba nalazi se četvrt Črnomerec nazvana prema istoimenom potoku, a spomenuti „kvart“ većina stanovnika poistovjećuje s tramvajskim okretištem, ciglanom, pivovarom, povijesnim kompleksom Rudolfovih vojarni, bolnicom (i crkvom) Sveti Duh…
U sklopu nekadašnjeg austro-ugarskog vojnog kompleksa funkcionirala je jahaonica (Adolf Ehrlich, Emil Eisner, 1910.), da bi kasnije ta dugačka prizemnica služila kao tkaonica Tekstilnog kombinata Zagreb. Prestankom rada, zgrada postaje zaštićeni spomenik kulture i adaptira se za potrebe likovnih izložbi, ali i druženja, te dobiva naziv „Lauba – kuća za ljude i umjetnost“.
Zgradu uređuje arhitektonski tim predvođen Alenkom Gačić- Pojatina, a unutrašnjost oblikuje Morana Vlahović. Podaci su preuzeti sa službene stranica , gdje stoji objašnjenje samog imena: lauba je vrbovečki lokalni naziv za kružni drvored! Svake godine Lauba izložbom i prigodnim programom obilježava datum utemeljenja , pa je tako svoj osmi rođendan uveličala malom odličnom retrospektivom slikarice Edite Schubert (14.6. do 24.8.2019).
Edita Schubert (17.6. 1947.-25.7.2001.) pripada među najzanimljivije suvremene hrvatske likovne umjetnice, a njezine stvaralačke mijene mogu se pratiti i na ovoj izložbi (odabir Leonida Kovač).
Nakon završetka studija 1971. na zagrebačkoj ALU u klasi Miljenka Stančića, Schubert se bavi slikanjem „običnih“ predmeta na hiperrealistički način, nakon čega se okreće instalacijama i oslikanim površinama. Krajem 8o-ih počinje stvarati u duhu nove geometrije koristeći intenzivne boje nerijetko povezujući prljavo plavu i ružičastu. Upravo su taj spoj odabrali arhitekt Krunoslav Kovač i suradnici za rad nazvan „Hommage Editi Schubert“ (nagrada na 46. Zagrebačkom salonu 2011).
Oni su posegnuli za slikaričinim ciklusom pod nazivom „Transavangardna geometrija“ i obojili fasadu (160 x 10 metara) u središtu Virovitice živim bojama, što je izgledalo prilično neobično u kontekstu zadanih povijesnih zdanja.
Osim zgrade, bio je obojan i pločnik , pa se čovjek na „Šetalištu Edite Schubert“ osjećao uronjenim u sliku (valja napomenuti da je Schubert rođena Virovitičanka). U međuvremenu su brojni potplati „odnijeli“ boju s tla, pa bi bilo sjajno da se, uz novi muzejski postav u obnovljenom dvorcu Pejačević u kojem će nesumnjivo djelić likovnog opusa Edite Schubert naći svoj kutak, obnovi boja pločnika (što će se odlično vidjeti s muzejskog prozora, jer će dosta vremena proteći dok će novo drveće krošnjama moći zakloniti pogled).
