Usred krvavog bojišta vojnik BiH s čuđenjem čita dnevne novine i glasno uzdiše dok njegov suborac drži stražu. Ovaj drugi ga pita "Š'a je, ba?" Vojnik uzbuđeno dovikne: "Da vidiš sranja u Ruandi!" Scena iz filma "Ničija zemlja" je i komična i tragična. Krvoproliće u BiH, krvoproliće u Ruandi. Čovjek pozvan da ubije čovjeka u jednome ratu, čudi se ljudima koji ubijaju ljude u drugom ratu. Da otkineš od smijeha. Ili ne? Oba su ta rata završena. Ali se rat, ustvari, ipak nastavlja. Uzmimo suvremeniji primjer trajnog ratovanja. Hrvatski poslovni tjednik "Lider" iz veljače 2010. godine donosi naslov "Što rade vaši konkurenti?" i u podnaslovu dodaje: "Šest najvažnijih stvari koje treba pratiti kod suparnika". U tekstu se opisuju metode borbe i obrane na tržištu, te čak citira veliki filozof vojne strategije, Sun-Tzu! Članak je tako solidno odrađen da iz njega mogu učiti svi koji vode rat protiv konkurencije - sladoledžije, političke stranke, sportski klubovi, vjerske zajednice... Je l' ratovanje ikada stalo?
Godinama, pomalo, istražujem sklonost ka ratovanju unutar vrste. Našao sam da su države, korporacije i crkve uvijek imale neki razlog za sukob s "onima drugima" i tako će stalno biti. A moja osobna agresivnost? U traganju za odgovorima o nama, upoznao sam se s ponašanjem čimpanze i njegovog rođaka bonobo. Vođeni agresivnim teritorijalnim nagonom čimpanze poduzimaju pohode na suparničko pleme i zapazite uzorak ponašanja - čopor prelazi granicu svojeg teritorija, pronalazi jedinke, ubija mužjake, otima ženke i jede njihove mladunce. Kroz neko vrijeme, kada istrijebe suparnike, zauzimaju njihov teritorij. Mehanizam je tako jednostavan i poznat da bi ga svako školsko dijete prepoznalo u svim političkim, vjerskim i drugim sukobima unutar naše vrste, nekad i sad.
Bonobo je druga priča. Kod njih još nitko nije zabilježio brutalni teritorijalni sukob. Unutar svojih zajednica njeguju toleranciju, dijele hranu, skrbe o bolesnima, za sukobe često nalaze mirna rješenja, i koriste seks kako bi ojačali veze. Ženama će biti drago kada spomenem da u tim zajednicama vladaju ženke. Skupine bonobo ženki brojčano nadjačavaju grube muškarce kad ih treba smiriti, a teritorijalne sukobe rješavaju kompromisom u dijeljenju hrane s protivnicima (!). Ali to nije sve. Genetičari su prepoznali gen unutar bonobo genoma koji ima utjecaja na smanjenje agresivnosti i stvaranje veza. I još je zanimljivije da taj gen miroljubivosti imamo i mi, dok ga čimpanze nemaju.
U onih 98,6% genetskog materijala koji dijelimo s ta dva čovjekolika majmuna prepoznajemo, dakle, vlastitu agresivnost, ali i miroljubivost. Kad već ne mogu zaustaviti velika neprijateljstva zbog kojih moja civilizacija tone, kako bar omogućiti da u vlastitoj problematičnoj naravi nadvlada ono što imam kao bonobo, i što nema agresivni čimpanza?
Htjeli biste sad da isključim razum i jednostavno izvalim kako je nebeska pravda rješenje. Ali jednostavno ne smijem. Kad spomenete Boga, lica se namršte: "Koji bog? Koja vjera? Koja crkva?" I opet plane sukob. Isti spomenuti mehanizam krvoprolića je na djelu čak i u crkvama koje su stvorene da nas pripreme za Raj, a u njihovoj verziji glasi "uđite na teritorij onih drugih, potražite pojedince, argumentima dotucite protivnike, zadobijte najpodobnije i dovedite ih da nas bude više, pa ćemo zauzeti njihov teritorij". Trebate li, stvarno, da vam stalno netko prijeti paklom da biste bili bolji? Ne budite smiješni, svaka crkva sve "one druge" šalje u pakao, te smo, po njima, svi izgubljeni.
Uvijek je isto, samo treba imati pravu "pravednu stvar" za političko, vjersko ili ekonomsko nasilje, te bez mozga, i s manifestom svoje institucije možete krenuti tlačiti ljude u ime svoje pravde. Mislite da će vas pravda s neba natjerati na miroljubivost? Ne, to uglavnom ne pomaže, nego čak zbog neukih ljudi podgrijava naše podjele, jer smo i samo Nebo podijelili. Da nije tako, svi bismo bili braća i sestre u nekakvoj zdravoj vjeri. Čak ako razumno malo bolje čitate vijesti, vidjet ćete da neće svijet baš sutra ujutro propasti od nemorala, jer ima toliko divnih pojedinaca s kojima dijelite život, ali nas ideologije razdvajaju. No, ako razmislimo i obrazujemo se, ima rješenja. Ljudi kao vi i ja bore se stalno za život i svoje mjesto pod suncem, na dobar ili loš način, ovisi gdje se prizove razum i nesebičnost. Volja za nesebičnost je u vama. Samo se prisjetite onog fenomenalnog osjećaja kada s nekim nešto dijelite, i onog nedorečenog osjećaja kada nešto samo primate.
Bog mojega omiljenog majmuna postigao je trijumf genetskim inženjeringom, a potom je taj gen dobrote stavio i u nas. Razlika je u tome što bonobo cijeli svoj život samo živi po nagonu svoga dobrog gena, a mi koji sebe smatramo naprednima predajemo se vrlo često nasilju - svojom voljom. Kada mislite da vas je vaš politički angažman učinio boljima, ili da ćete biti dobri samo zbog slijepe poslušnosti Alahu i šerijatskom zakonu ili da ćete biti sveti kad vam dobrotu zapovijedi Isus, jer ste slabe naravi, vi zapravo uopće ne mislite. Da mislite, znali biste već što je dobro, a što loše. Ali ako vam pomaže vi to slobodno učinite - idite u neku stranku, pokajte se Nevidljivom, molite, kažnjavajte se, meditirajte. Ali upamtite - bonobo ženke imaju samo gen i nagon. Mi imamo sve to i još više: gen, nagone, vjeru, nadu, Isusa, Alaha, molitvu, svu vojsku svetaca, meditaciju, slobodnu volju, žene i majke koje nikada ne bi ratovale da ih se pita, te razum i obrazovanje.
Misli svojom glavom svaki dan, počevši odmah, pazi kad prelaziš "granicu svojega teritorija", svojega komfora, i kako ćeš danas pristupiti osobama koje sretneš - svojemu djetetu, supružniku, partneru, majci, susjedu, trgovcu, kolegici. Hoće li to biti s argumentima, uvredama, ogovaranjem, ili ćeš možda ponuditi kompromis, u rukama imati poklon, nasmiješiti se, pozvati na druženje, na večeru, skupiti snagu i reći "oprosti", "volim te", "drago mi je", "kako si?" - to je čisto tvoj izbor.
Razmisliti znači i odlučiti, a ne samo slijediti nagon - zato nismo majmuni, zato smo ljudi.
S bloga Malo soli
