Na zagrebačkom Pučkom otvorenom učilištu diplomirala je prva generacija mađioničara-iluzionista. Nakon dvije godine školovanja polaznici su stekli pravo da u radnu knjižicu upišu novo zvanje. Prema novinskom članku oni su svladali tehnike rezanja i ponovnog sastavljanja, nestajanja predmeta i njihova pretvaranja u nešto drugo te znanje i tehniku levitacije.
Premijeru Ivi Sanaderu i njegovim ministrima za titulu iluzionista ne treba dvogodišnje školovanje. Njima se u radne knjižice to zvanje može odmah upisati. Politolozi skloni vlasti rekli bi da je riječ o političkom snalaženju. Možda to i jest točno. Ali način na koji premijer manipulira svojim gospodarsko-socijalnim partnerima i širokom javnošću doista je u maniri najvećih iluzionista i izvođača trikova.
Mađioničarski trikovi
Publika, koja će uskoro postati i glasački stroj, dovedena je u takvo stanje da je sretna što je proračun do sada rebalansiran samo jedanput. Osokoljen time što još nema protesta po ulicama, dojučerašnji protivnik rezanja državne potrošnje, i to zbog skorašnjih lokalnih izbora, sada sasvim hladno najavljuje mogućnost još ponekog smanjenja proračuna. Jednako tako dojučerašnji strah od iskazivanja pada BDP-a pretvorio se u sigurnu predstavu u kojoj više nije problem ni bude li on tri posto. Ljude će se uvjeriti da je i to bolje od pet posto. A bude li pet posto, stvorit će se iluzija da je mogao biti 10, ali, eto, nije.
Sljedeći je mađioničarski trik uvjeravanje publike da više nije važan rast standarda ni njegovo očuvanje, koje se spominjalo nekoliko mjeseci. Sad se vodi bitka za svako radno mjesto, a ne za plaće, poručuje predsjednik Vlade.
A sindikati, kao začarani, upecaju se na tu tvrdnju i spremni su na štrajkove zato što im je, kad je riječ o javnom sektoru, oduzet rast od šest posto.
Danas su u Hrvatskoj i poslodavačke udruge i sindikati bez lidera koji će se izdići iznad sadašnjih kratkoročnih interesa. Kad već Vlada nije sposobna izaći sa strategijom koju bi se primijenilo da se spremno dočeka svjetski oporavak, nekim čudom mogao bi se pojaviti neki sindikalni čelnik koji bi, uz rizik da ga popljuje, pa i smijeni njegova profesionalno-sindikalna baza, izašao s izjavom: Gospodo iz Vlade, nek vam bude to zamrzavanje plaća. Ali ako u roku mjesec dana ne ponudite kvalitetnu strategiju razvoja zemlje koja će nama i našoj djeci osigurati održiv standard, imat ćete nas na ulicama kao nikad prije!
Na premijerovu sreću, izgledi za to manji su nego da grom pogodi sporni BMW. A kad je o bici za svako radno mjesto riječ, i u taj bi se trik trebalo zagledati iza zavjese. Vlast koja trgovcima tolerira da proizvođačima plaćaju tek nakon 180 dana dok istodobno bezosjećajno sjeda na račune onih koji s dna svojih žiro-računa nisu uspjeli sastrugati kune za plaćanje PDV-a ili trošarina, ne štiti mjesta u takvim proizvođačkim tvrtkama. Polako ih, ali sigurno, uništava.
