Mađarska je u zadnje vrijeme uklonila nekoliko obaloutvrda (lijeva obala Drave na 148., 145., 126. i 98. kilometru). Radi se o projektu revitalizacije rijeke Drave koji provodi mađarski Nacionalni park Dunav-Drava. Konkretno, obnavljaju se dva rukavca rijeke Drave, a projekt financira EU (INTERREG SLO-HU-CRO 2006/1/167/HU). Prestanak iskapanja šljunka u Mađarskoj i ovo uklanjanje obaloutvrda pokazuju da je na Dravi moguć i drugi pristup gospodarenju vodama - Dajmo rijekama prostora! To je u skladu s Okvirnom direktivom o vodi Europske Unije koja kaže da se rijekama do 2015. mora omogućiti dobar ekološki status.
U Hrvatskoj na žalost vlada zastarjelo gospodarenje vodama. Potoci i rijeke se nemilice uništavaju, odnosno brutalno reguliraju, i gdje je potrebno i gdje nije. Nitko se ne protivi razumnom učvršćivanju obale u naseljima, industriji, kod mostova i sličnih objekata, ono što je sporno jesu nepotrebni radovi van tih područja. Gdje god postoji, treba ostaviti zaštitni poplavno-erozivni pojas (poplavne šume, livade, močvare), koji je najbolje i NAJJEFTINIJE rješenje. Osim što taj pojas štiti od poplava i erozije tako što skladišti ogromne količine vode, koja bi inače završila u naseljima, tu se izuzetno učinkovito pročiščuje voda koja potom odlazi u podzemlje i koju crpimo za piće.
Još važnije od poštivanja europskih direktiva su štete koje nastaju regulacijama rijeka. Regulirana rijeka je tempirana bomba koja će se izliti prilikom velikih kiša i to na žalost nekad u naseljima. Dok se u nereguliranih rijeka s očuvanom poplavnom nizinom malo po malo izljeva u prirodna područja, rijeka koja je pretvorena u kanal (i odsječene veze s prirodnim retencijama) nema kapacitet skladištenja suvišne vode. Također, regulirana rijeka ukopava se u korito što dovodi do snižavanja razine podzemnih voda te sušenja šuma i polja. Nestaje sposobnost samopročišćavanja vode, nestaje riba, turizam...
Izuzetno skupi i štetni radovi ogroman su trošak hrvatskoj državi, građanima i posebice gospodarstvu. Ta bi se sredstva mogla investirati u stvarne potrebe, poput zdravstva, školstva, gradnju cesta ili pruga... Napredne zemlje zato uklanjaju regulacije, vraćaju rijeke u život, ne samo radi vraćanja biološke raznolikosti već i radi održive obrane od poplava. Na žalost, jedan od vodećih inženjera u Hrvatskim vodama za naše područje izjavio je da se ni jedan (regulacijski) kamen neće maknuti dok je on na svojem radnom mjestu. Da li je došlo doba za nove ljude?
Pozivamo zato vodno gospodarstvo da krene putem naprednih zemalja i počne gledati na rijeke kao vrijedan resurs a ne samo prijetnju i izvor zarade na trošak građana Hrvatske!
