Lovci, ne želim vam dobru kob

Niska lovozakupnina, upitno brojno stanje divljači, mala zarada od lovaca-turista, u velikoj mjeri prisutan krivolov, lovstvu ispriječena minirana područja i t.d. dovoljni su razlozi za veću pozornost lovnom gospodarstvu na području Virovitičko-podravske županije, pa su u tom pravcu već poduzete konkretne mjere. No, nisu to mjere pospremanja nereda u lovstvu, već sasvim nešto drugo. Da lovci čim više uživaju u svom hobiju, županija se pobrinula da dobiju veću količinu pernatih «ljubimaca», fazana. Narod kaže «debeloj guski mažu vrat».

To me i još ponešto, pa tako i dio razgovora s jednim lovcem u kojemu on kaže da je lovac samo ne jedan od onih koji mirna srca i duše oduzimaju život nevinoj životinji, posebno srni ili jelenu, potaknulo da napišem ovaj članak.

Osim toga stresem se svaki put kad čujem riječi upućene lovcu – dobra ti kob, jer te riječi ne znače ni pomoz Bog, ni dobro ti zdravlje, ni čuvaj se, nego znače - ulovi nešto kvalitetno.
Ne brine me što o mom stavu misle lovci nego me vesele istomišljenici, a posebno se nadam da će se među lovcima povećati broj onih koji užitak pucanja rezerviraju za štetočine, a srnama štede život.

Lovci – elitna ekipa

Zašto su lovci, već desetljećima, povlaštena, elitna ekipa, kad se zna da lovcima ne bi ni postali da im lov ne predstavlja razonodu, zadovoljstvo i ne donosi korist. Ne mislim tu samo na financijsku i materijalnu korist, već i na onu duševnu, «u zdravom tijelu, zdrav duh». Boravak na otvorenom, u prirodi, svakom tijelu dobro dođe (ako niste alergični na pelud i ostalo), a tu je onda i ono posebno zadovoljstvo jer se isprepliću mirnoća i uzbuđenje pri susretu sa životinjama. To pouzdano znam, jer, moj djed je bio lovac. No, idemo redom, kroz povijest.

Lovac nekada i danas

Lov je ubijanje (manje hvatanje) životinja u prirodi, premda za razliku od nekadašnjih lovaca, današnji umjesto izraza ubijanje koriste izraz odstrijel iako zbog toga nisu manje ubojiti za životinje. Kod primitivnih naroda lov je bio sredstvo za održanje života (hrana, odjeća), a s razvitkom društva, lov je postao zabava, vježba, sport i zanimanje, a poprimio je i gospodarsko značenje. Stvaraju se zakoni o razumnom i trajnom lovnom gospodarenju (o čuvanju divljači, pravilnoj tehnici lova i drugom). Povijest je puna podataka o tomu kako su kraljevi, plemstvo, a kasnije državnici držali do lova i lovišta zbog vlastitih užitaka i koristi.

Za lov su se koristila različita sredstva (karakteristična za pojedine krajeve), koplja, strelica, zamke, laso i puška. Neke vrste zamki (od žice ili konopa) s vremenom su zabranjene, dok su se tako zvana gvožđa u lovu na štetočine dopuštala. Lovci su nekada, kao i danas, u lov odlazili s psima, a lovilo se pojedinačno ili u skupinama.

Lovac ne može biti svatko

Od davnina, a i danas lovci vabe, tjeraju, naganjaju, gone do iznemoglosti, čekaju, vrebaju i tlače životinje da bi ih na kraju ubili. S jestivim ulovom pogostit će se na kraju lova, a ostatak plijena podijeliti. Lisici će oderati kožu, a meso baciti lovačkim psima (ako nije bila bijesna). Trofejima će (krznom, repovima, šapama, kljovama, rogovima, lubanjama…) kititi sebe, svoje kuće, lovačke domove ili ih unovčiti. To pouzdano znam, jer, moj djed je bio lovac.

Za razliku od vremena kad je lovac (siromah) lovio radi preživljavanja, u novije doba lovci su, većinom, imućne osobe. Članovi lovačkih udruga u svijetu i u nas mahom su inženjeri, doktori, magistri, članovi vlada, ugledni obrtnici, bogati seljaci. Jeste li ikada čuli da je npr. iz Italije u lovni turizam u Hrvatsku stigla skupina siromaha, beskućnika, ljudi na rubu egzistencije. Niste. Pa, naravno, jer takvi se ne mogu priuštiti skupu lovačku opremu, oružje, putovanje, višednevni boravak i visoku cijenu lova na divljač.

Na Internet stranici Hrvatske turističke zajednice piše: “Lovišta Republike Hrvatske obiluju svim vrstama divljači tipičnim za središnju i jugoistočnu Europu. Među njima valja istaknuti nizinskog jelena koji se može naći u lovištima duž rijeke Save. A, u obavijesti o lovstvu u Virovitičko-podravskoj županiji stoji da »…ljepota gotovo netaknutih šuma, polja, čistih rijeka i jezera, skriva u svojim njedrima brojnu divljač, mameći svakog lovca da iskuša dobru kob. Lovački savez Virovitičko-podravske županije objedinjuje 35 lovačkih udruga, koje gospodare s 32 lovišta i neposredni su nosioci lovnog turizma. Od krupne divljači, svojom brojnošću se izdvaja divlja svinja, a kvalitetom jelen i srnjak. Posebno je atraktivan ljetni lov na prepelicu. A kad snježni pokrivač svojom bjelinom prekrije nizinska lovišta, iskusno oko lovca prepoznat će brojne tragove sitne divljači».
Krivolovac

Pod ovim među naslovom ne želim pisati o krivom (pogrešnom) lovu u kojem sami lovci zbog nesavjesnog ponašanja prave štetu (uvijek se obradujem kad pročitam u novinama da su uhvaćeni i pravdi privedeni takvi krivolovci kojima su čak pomagali predsjednici lovačkih udruga), već o istinskim krivolovcima.
Pravi krivolovac nije ni doktor ni magistar, već onaj koji lovi da bi jeo. Kao takav neprihvatljiv je za lovačku elitu koja «skrbi» za divljač na svom području da ih sama, a ne tamo neki bijednici, mogu ubijati. Krivolov nije prihvatljiv ni za društvo u cjelini, kao uostalom niti bilo koja pogrešna radnja, za takve se snosi odgovornost i plaća cijena kazne, na ovaj ili onaj način.

Novo doba i streljački tornjevi

Od prije nekoliko godina (čitam na Internetu), sve više i više dolazi u modu udoban lov. Prave se ograđeni prostori, takozvane lovne ograde, u kojima se čuvaju npr. divlje svinje, njeguju i razmnožavaju. Tove se čak dobrom krmom.
U Donjoj Franačkoj se, primjerice, podižu ogromni streljački tornjevi što izgledaju kao vjerne kopije stražarskih tornjeva u koncentracionim logorima. Takvi se streljački tornjevi najradije postavljaju na granici sa susjednim lovištem, dakako da ne bi neka životinja živa prešla granicu. Čim neko jadno stvorenje pruži makar samo glavu preko granice lovišta, biva pomoću durbina ustrijeljeno bez milosti.

Nesreće u lovu

Crne kronike po novinama, u nas i u svijetu, nerijetko donose izvješća o nesrećama lovaca. Jedan nastrijelio drugoga, Nastradali lovci od mine, Ubila ga vlastita puška i brojni drugi naslovi izazivaju jezu. Pročitala kako je «u Novom Zelandu jedan lovac doživio nesreću u lovu - od svog psa. Upravo kad je on htio zaklati nastrijeljenog vepra, njegov je pas skočio na pušku što je ležala na zemlji. Bila je puna i otkočena, metak je pogodio lovca u koljeno. On se dovukao do ceste i tamo je morao čekati šest sati dok su ga našli. Što je bilo s nastrijeljenim veprom, nije pisalo u novinama.»

Županija lovačkim udrugama kupuje još 1500 fazana

Nakon iznimno uspješne akcije podjele1500 fazana za lovačke udruge na području županije, dogovoreno je da će Županija lovačkim udrugama kupit još 1500 fazana za obogaćivanje njihovog fonda. Predsjednici lovačkih udruga izrazili su iznimno zadovoljstvo navedenom akcijom, jer kako su kazali „nitko još do sada u posljednjih deset godina nije pomogao lovačkim udrugama na ovaj način“ – izvijestio je krajem prošle godine Virovitički list.
Čelništvo županije i lovačkih udruga dogovorili su da se da će s praksom obogaćivanja lovišta nastavi i u 2007. godini kada će Županija, najvjerojatnije, lovačkim udrugama kupiti zečeve.

Brojni načini za dovesti lovinu pred lovčevu cijev

U pojedinačnom lovu se lovi vabljenjem (oponašanjem životinjskih glasova), čime se divljač namami na dohvat hica (jeleni, srne, vukovi, lisice, veliki tetrebovi, lještarke, trčke…). Doček je način lova u kojemu lovac čeka u zasjedi u blizini prijelaza (preleta) divljači, a šuljanje je kad se, polaganim, nečujnim prilaženjem divljač traži na mjestima gdje se najradije zadržava. Ima i drugih načina prigonjenja divljači lovčevu zaklonu, a i odvraćanja pažnje životinja i dovođenja lovine pred lovčevu cijev.

Skupni lov (kad sudjeluje veći broj lovaca) najčešće se organizira na tako zvanu divljač niska lova (zečeve, fazane, kamenjarke, trčke, lisice) i kad se strijelja samo određena vrsta divljači visoka lova.
Načina za lov također ima više, a prigon je skupni lov u kojem se određeni broj «čelnih» lovaca postavi na jednom kraju lovišta u jedan red, svaki na svom stalnom staništu, na razmaku od 60 metara, a sa suprotnog kraja lovišta prilazi odgovarajući broj goniča, pa lovci pucaju dotle dok su pogoniči izvan dohvata hica. Pogon je način lova u kojemu se lovci i pogoniči svrstaju u isti red krećući se polagano i tiho naprijed i «dižu» divljač pred sobom.