Do srijede, 7. svibnja dopuna i promjena podataka u registru birača
Petir građanima: Kupujte domaće i lokalno proizvedene poljoprivredne proizvode
Preventivni pregled usne šupljine – jedna minuta može spasiti život
Za projekte ujednačavanja komunalnog standarda stiglo više od pola milijuna eura
Odobreno 15 projekata na području Virovitičko-podravske županije
Virovitica spremna za proslavu Praznika rada
Odobreno 37.600,00 eura za izgradnju javne rasvjete prema Podgorju

  Priča

Logičan potez

  Zlatko Erjavec Ero           03.06.2018.
Logičan potez

Prije mnogo desetljeća nisam baš točno razumio zašto u testu za vozački ispit stoji pitanje: - Volite li proljeće? Isto tako nejasno mi je bilo zašto moramo odgovoriti DA. Buđenje prirode koje možemo usporediti s rađanjem, zelenilo, toplina i sunce, dulji dani i tako dalje stvarno nam daju jednu novu energiju, polet i snagu. Osim toga, prošloga proljeća smo supruga i ja otišli u zasluženu mirovinu. I to bih nazvao rađanjem novoga i nepoznatoga u našim životima. Ispijanje jutarnje kave, odlazak u knjižnicu i šetnje bez žurbe postaju dio svakodnevice. Ali kako to često biva, nikada nije baš sve idealno. Prihodi su nam se prepolovili pa je valjalo razmisliti kako srezati troškove.

- Prestat ću pušiti i izlaziti s prijateljima, odlučio sam teret besparice preuzeti na svoja leđa.

- Ne dolazi u obzir, ja te volim baš takvoga kakav jesi, odbacila je žena moj prijedlog.

-  Ići ću nositi letke i pomagati zidarima, rekao sam glasom koji ne trpi odbijanje.

Moja životna suputnica je neko vrijeme razmišljala pa mahnula glavom lijevo-desno i naposljetku rekla:

-  Šteta je da se toliko žrtvuješ, a nisi navikao. Ja ću otići u Austriju čuvati djecu, to mi je i tako struka.

Prijedlog mi se činio razumnim. Pio sam kavu, zapalio novu cigaretu i rekao:

-  U pravu si, tako bi nam bilo lakše. Da zaradiš nekoliko stotina eura mjesečno za duhan i moje izlaske živjeli bismo kao kraljevi.

Dirnuta mojim riječima nježno me zagrlila i poljubila u obraz. Nekoliko dana kasnije zapisala mi je svoj PIN na papirić , predala karticu tekućega računa i kupila kartu za put. Uzeo sam u ruke putne torbe i otpratio je na kolodvor.

- Ne koristi karticu ako nije neophodno, upozorila me ulazeći u autobus.

- Ne brini, pazit ću na troškove kao na oko u glavi, utješio sam je.

Mahao sam dok autobus nije zamakao iza ugla pa iz džepa izvukao papirić s PIN-om i otišao do bankomata.




Još iz kategorije Priča