Nerado na tvojoj razini
Oprosti na prisnom obraćanju, ali to bi bio običaj među - Židovima. Nije uobičajeno da se tebi kao poznatoj osobi obraćam zamalo anoniman, ali se nadam da će ti biti važnije što netko govori, nego tko govori. Ispričavam se zbog brojanja krvnih zrnaca ali samo se, istina nerado, spuštam na tvoju razinu.
Ti kažeš da nema nacionalnosti po rođenju, nego po izjašnjavanju što bi se u osnovi moglo prihvatiti, ali to ipak neće pomoći da razjasniš zašto zaobilaziš svoja židovska krvna zrnca. Poznavao sam tvoju majku Olgu, sjedili smo koji puta jedno kraj drugoga na sjednicama Vijeća Židovske općine Zagreb, početkom devedesetih. Meni zapravo nije jasno zašto se ti židovskih krvnih zrnaca stidiš i zašto želiš biti veći papa od pape... Možda zato da budeš gori poturica od Turčina? Ili?
Liječnik si, dvadeset godina u politici i ne mogu vjerovati da si dao takav intervju NIN-u i da si na hiperosjetljiv način i agresivno reagirao na sasvim odmjeren članak Miljenka Jergovića. Čitam tvoj intervju i čudim se ne samo ovoj stupidnosti odgovora vezano za ratnog zločinca Maksa Luburića nego i brojnim drugim ordinarnim glupostima koje si uspio izreći: o Titu, o 200 000 ubijenih Hrvata...( Do toga broja dolaziš množeći 900 pronađenih lokaliteta grobnica s prosječnim brojem kostura zaboravivši da su na taj način brojitelji kostura došli i do 700 tisuća žrtava Jasenovca, dakle služiš se metodama koje, kod Jasenovca, opravdano, ne priznaješ ni ti ni brojni povjesničari.)
Metak, malj, nož, pila...
Slažem se s tobom u jednom: žao mi je svakog čovjeka koji je bez suđenja skončao svoj život ili na Bleiburgu ili na Križnom putu, ali moram te upozoriti da su na tisuće njihovih žrtava dobile metak, malj, nož ili čak bili rezani pilom, ne vidjevši suda ni suce prije brutalnih ubojstava samo zato što su bili Romi, Židovi, Srbi...a da prethodno, naravno, nisu služili kvislinškom režimu ili okrvavili ruke kao dio u kaotičnoj poslijeratnoj situaciji pogubljenih ljudi. Posebno mi je žao svakog civila, djece, starih i bolesnih među njima. Ne zaboravimo, znatan broj Hrvata-antifašista također su žrtve Jasenovca. O tom kompleksu pitanja će te educirati povjesničari, književnici.. pa čak i pokoji živi svjedok. Samo kao politolog i novinar, nekadašnji knjižar u Beču, bio bih slobodan skrenuti ti pažnju na nekoliko «netočnih navoda». Istina, pitam se ima li to sve smisla jer davno napisao sam i objavio esej pod naslovom «Tuđi ste mi Tuđmane» i reagirao pismom na «čuvenu» izjavu tvog mentora dr. Tuđmana kada je izjavio da je sretan da mu žena nije ni Židovka ni Srpkinja. I što se dogodilo? Ovaj je poslije glatko, s HDZ-om, dobio prve višestranačke demokratske izbore, a sam postao predsjednik RH. Dakle, moglo bi ti se posrećiti da i ovo otvoreno pismo samo podigne ti rejting kod istomišljenika i sljedbenika. A da na to računate u HDZ-u svjedoči i intervju koji je 7.7. 2009. objavljen u Jutarnjem, gdje kažeš da su ti tvoji partijski drugovi poručili:»Počelo je, počelo..!» Prikazati se žrtvom antihrvatskih snaga, igrati na kartu najnižih političkih strasti (nacional-revizionostičku) i danas apatičnom hrvatskom narodu ponuditi, a što nego opetovanu priču o narodu-žrtvi, možda te zamijeniti blažim kandidatom (recimo Ivom S.), ipak je providno. Drugo, sada kada je Hrvatskoj najmanje potrebno vraćanje u NOB i poslijeratno razdoblje Titove Jugoslavije, otvaranje starog sukoba ustaša i partizana, fašista i antifašista, od kojeg, pored ostaloga, HDZ živi već 20 godina, ili pak forsiranje pomirenje nepomirljivog, isto je providna igra. Maks Luburić nije se borio za interese Hrvatske dok ih je Tito, ma što o njemu mislili, prepoznao i s partizanskim pokretom i saveznicima, ostvario. Budimo precizni, Maks mesar borio se za interese ustaške Hrvatske koja bi kao poražena trebala odavno biti na groblju propalih ideja i projekata. Sve tvoje ograde i objašnjenja u vezi Maksa L.- kako te nismo dobro razumjeli padaju u vodu - ako se zna da to nije prva javna izjava u korist nekoga iz ustaškog vodstva - slično si govorio o Mili Budaku («Učinio je mnogo dobrih stvari!!!!??) Stoga se i ja nudim da me tužiš u paketu sa Miljenkom Jergovićem, ali onda trebaš tužiti i na stotine tisuća onih koji malo bolje od tebe razlikuju političke pojmove odnosno političke doktrine, što po obrazovanju, što po obiteljskim pričama.
Žao mi što si i na koji si način ostao bez oca...
Meni je zaista žao što si i na koji si način ostao bez oca, žao mi je da si ga morao tražiti u dr. Tuđmanu, žao mi je tvoje majke Olge koja je i u poodmaklim godinama kada sam je poznavao, zadržala mirnoću i dostojanstvo gospođe, poštujući svoje pretke, ne iskazujući osvetničke porive, ali ne zaboravivši lako nepravde koje je pretrpjela. Međutim, ima nešto tragikomičnog u dijelu Židova čime se bave mnogi psiholozi i psihijatri, a to je pitanje krize identiteta sve do onoga što se naziva židovska samomržnja, a jedan od najočitijih primjera novijeg vremena je slučaj Otta Weiningera, Austrijanca, autora knjige «Spol i karakter».Podsjećaš me i na Mladena Schwarza, na one koji su zalutali u bespuću povijesne i aktualne gluposti. Duboki su to i ne baš razumljivi labirinti podsvijesti koji sve do danas utječu na naše psihologije (psihopatologije) i ne vidim zašto o tome mirno ne razgovarati nego odmah, poput povrijeđenog djeteta, prijetiti tužbom i pri tome se služiti vokabularom koji nije ni komunistički nego notorno staljinistički: Kažeš sramotan je Jergovićev članak, nemoralan, hazarderski i podmukao!! A mislim da je upravo takav tvoj intervju koji si dao NIN-u. Sramotan jer sramotiš dio svojih predaka, nemoralan jer se pojmovima politologije i povijesti igraš onako kako tebi i samo tebi pada na pamet, hazarderski jer si njime već najavio predizbornu kampanju ne znajući da te rečenice mogu dovesti do predsjedničkog trona, ali i daleko udaljiti od njega (kao i Hrvatsku od Evrope), podmukao jer neki odgovori ne pridonose rješavanju još napetih odnosa srpskog i hrvatskog naroda nego produbljuju stare, povijesne nesporazume. Jergoviću, kojem svaka čast i kao književniku i publicisti-antifašisti, pridaješ preveliko značenje doživljavajući da je člankom zabio klin između HDZ i koalicijskih partnera pa čak želio i srušiti Vladu! Jadni su ti odnosi HDZ-a i partnera i slaba je to Vlada koju jednim jedinim člankom «ruši» Miljenko Jergović! Ono što je neotuđivo demokratsko pravo svakog građanina Hrvatske da se izjasni o mogućim kandidatima za dužnost predsjednika države doživljavaš kao klevetu i ugrožavanje životne situacije. Na to pogotovo kolumnist Jergović ima pravo, ali ne na način kako to zamišlja Andrija; da se uz Jergovićev komentar objavi i njegov (Hebrangov) komentar. Te filmove smo gledali davno, davno i miriše na staljinistički strah od kritike - srećom, druga su ovo vremena i tako moćnih političara nema da bi to zahtijevali, eto, osim tebe dr. Andrija Hebrang koji se panično bojiš - javne riječi.
Što je utuživo, Andrija?
A ono da su glasači, ako se uzme u obzir «objeda» o psihopatologiji dvadeset godina glasali za psihopatološku osobu je najobičnija podvala da bi se skrio iza glasača. Poznat je jedan primjer gdje su neki drugi glasači glasali aklamacijama i paradama za Adolfa Hitlera najmanje 12 godina da bi se na kraju uvjerili i oni i svijet da ih je vodio čovjek s najtežim psihičkim poremećajima, posebno pred kraj života. Po tome, Hitler bi, da je poživio, mogao kasnije reći da je ta dijagnoza utuživa!(cccc!!!) Ni na kraj pameti mi nije reći da si ti Andrija u fazi poremećaja Adolfa Hitlera osim jednog - autizma i gubitka kontakta sa stvarnošću tebe i tvoje HDZ stranke što se bjelodano vidjelo na providno režiranom Općem saboru HDZ-a, gdje se i ključne odluke donijete na staljinistički način, nedemokratskim javnim glasanjem i bez jednog glasa protiv i bez jednog suzdržanog... Više od 11 000 ljudi je tako glasovalo i bili su podcijenjeni, u ulozi šutljivog stada, privjesak predstavi Ive i kompanije. A nije li se tako glasovalo i u Hitlerovoj Njemačkoj ili Staljinovom SSSR-u!??
I koliko proturječnih navoda na malom prostoru: prvo antifašistički pokret u Hrvatskoj nisu činili samo komunisti (što je istina) da bi nekoliko redaka dalje ti tvrdio da su samo komunisti ubili 200 000 Hrvata, istina kažeš, nakon završetka Drugog svjetskog rata. Dakle, utopio si u komunistima sve Hrvate antifašiste, jer ti u ovoj rečenici tako odgovara.
Puzajući fašizam - u aktivni?
Igraš se vatrom i tako se, baš tako, puzajući fažizam pretvara u aktivni. I mnogo toga u nas podsjeća na političko stanje uoči dolaska Hitlera na vlast: jurišnička mladež, apsolutno jedinstvena stranka (koja, ako to nije zbog frakcijskih borbi, će to uskoro postati), slaba ili nikakva socijal-demokracija i druga oporba, nezaposlenost, beznađe, potreba za vođom, gušenje kritičke riječi kroz pokušaje da se mediji kontroliraju bez ostatka, izmišljanje vanjskih neprijatelja (EU, Slovenija) itd. i tsl.).
A antologijska ti je izjava u intervjuu «da je žrtva nevina, ako nije imala suda!» Po toj logici i Slobodan Milošević, notorni ratni zločinac, gospodar rata broj jedan na prostoru bivše Jugoslavije umro je - nevin! Ili, ipak..? Ili još zanimljivije - Titu nitko nije sudio, a ti ga uporno stavljaš u grupu ratnih zločinaca kao i još živi ustaše i njihovi potomci, dok ga svijet drži antifašistom i jednim od prvih koji je Hitleru rekao NE i zahvaljujući njemu «antihrvatu» i partizanskim jedinicama Hrvatska je vratila u svoj sastav od Pavelića i ustaša prodane hrvatske teritorije Italiji. Sve to ne umanjuje Titovu zapovjednu odgovornost za događaje na Bleiburgu i Križnom putu uz povijesnu činjenicu da je uloga saveznika (Britanaca) jednako dvojbena kao uloga partizana-egzekutora - gurnuli su diplomatskim rukavicama ustaške i druge kvislinške vojnike i dio civila pred cijevi partizana-osvetnika!
Imao bih još neke ispravke netočnih navoda vezano za tvog oca Andriju Hebranga i njegovu ulogu u komunističkom pokretu kao i pitanje prezimena Hebrang, no samo na kraju spominjem da nije lijepo zaboraviti neke osobe iz židovskog miljea kao i Židovsku općinu Zagreb koja je sve vrijeme kalvarije tvoje obitelji, zdušno pomagala ne samo tvoju majku nego i vas djecu. Ako se dobro sjećam u jednoj grupi židovske djece koja je ljetovala na Cresu 60-tih godina ljetovala su i djeca - s prezimenom - Markovac (možda i ti??), besplatno!
I ne na kraju, u modernoj hrvatskoj politici pojavilo se i pojavljuje nekoliko židovskih likova, posebno onih koji su se primakli skutima vladara, a neki služeći ih bespogovorno kao i HDZ-u koja nas je doveo do ruba provalije...Nisam jedini iz židovske zajednice koji tvrdi da bi možda bilo bolje da su se bavili svojim profesijama, a ne političkim djelovanjem koje nije usrećilo ni njih, a ni hrvatski narod. Dalje, volio bih čuti što ostali članovi obitelji Hebrang misle o tvojim političkim i inim eskapadama?
Vjerujem u zdrav razum građana Hrvatske!
Nadam se, iskreno se nadam da ćeš još dobro promisliti o prihvaćanju kandidature za predsjednika Republike Hrvatske jer ne zbog prešućivanog židovstva i nepoznavanja povijesnih činjenica nego zato što si uistinu inhibiran prošlošću, slično meni, ali na drugi način. A ova moderna Hrvatska treba u vremenima kada je ugrožen njena ekonomska osnova te stvoren vrlo nestabilan politički sistem i rovito političko ozračje te narušen međunarodni ugled Hrvatske, treba političare okrenute budućnosti, a ne prošlosti. I najmanje joj trebaju oni koji prošlosti pristupaju na pogrešan način.
Naravno, i tvoj HDZ će odlučiti o tvojoj kandidaturi, odlučit ćeš i ti sam da bi na kraju, u izbornoj trci odlučivali građani Hrvatske, zdravog razuma. I prepoznali, ipak, teško frustriranog, da ne kažem, opasnog igrača.
Napomena: Ovo Otvoreno pismo je u skraćenoj verziji objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji 9.7.2009. a virovitica.net ga objavljuje integralno!
(10.7.2009.)