Nastavak dnevnika:
PRAVNI PRESEDAN?
I ne bi valjalo zanemariti još jednu pozitivnu stranu presude hrvatskim generalima. Njom je ipak postavljen okvir da politika nasilja, agresije, etničkog čišćenja, progona, nehumanog ponašanja prema civilima, posebno zarobljenicima, može biti sankcionirana i kada se radi o političarima i vojnim starješinama drugih država, ne samo Hrvatske. Ova presuda je i poruka za sve one koji tlače nacionalne manjine, onima koji ih drže nužnim zlom u državi, a ne ravnopravnim građanima.
Poruka Haškog suda je da se rat nikako ne isplati, da nasuprot primjene sile valja nastojati političke probleme rješavati mirnim putem, dakle,političkim a ne vojnim sredstvima, strpljivim pregovorima predstavnika naroda i država.
Presuda hrvatskim generalima mogla bi imati još neke pozitivne efekte. Pored ostalog, vratiti u žižu interesa međunarodne zajednice, posebno SAD, jugoistok Evrope - ne samo Hrvatsku i Srbiju, nego i Bosnu i Hercegovinu koja je i danas bure baruta, zona političkih napetosti koje moraju biti neutralizirane jer sukobi u BiH lako se mogu proširiti na cijelu regiju. SAD, zaokupljene krizom, te žarištima nestabilnosti u Afganistanu, Iraku, Libiji...nedovoljno su uključene u rješavanje problema jugoistoka Evrope, posebno u ekonomsku stabilizaciju regije. Dojma sam da su SAD podosta svjesne turbulentnog i neuralgičnog čvora jugoistoka Evrope i da ima znakova veće uključenosti SAD u rješavanje problema ove trusne geopolitičke regije, ali da je premalo praktičnih poteza politike
BIJEDA POLITIKE HDZ-a
Ako je i bilo neke politike HDZ-a prema Haškom tribunalu, ona je sada definitivno jasna - ta je politika bila ambivalentna, nedosljedna, i neiskrena. Iako je donijet zakon o suradnji s Haškim sudom, on je primjenjivan ovisno o dnevno-političkim interesima HDZ-a (i satelita); ista stranka koja je štitila Gotovinu (splitska riva), kasnije ga je bez da trepne, izručila Hagu. Da se ne zaboravi, u vrijeme izručenja premijer je bio Ivo Sanader, (HDZ) a ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin - izručenje je obrazloženo potrebom da se ubrzaju pregovori s EU, zapravo, gotovo nikada se HDZ nije izjasnio o zločinima koji se pripisuju Gotovini, i drugima. Dapače, godinama se forsirala teza da se u obrambenom ratu ne može počiniti ratni zločin, bilo je nesporazuma na relaciji HDZ - braniteljske udruge, one su prisutne i danas gdje Jadranka Kosor i Josip Đakić (HVIDRA - HDZ) govore različitim jezikom o haškoj presudi. Bilo je očito, a danas je još očitije da HDZ Vlada ne vjeruje Haagu, a Haag ne vjeruje hrvatskoj vladi.
Politička nadigravanja i razmimoilaženja Vlade HDZ s drugim činiteljima političkog sustava nastavljaju se, a sada HDZ krivca pokušava naći u - Stjepanu Mesiću, koji je, zamislite grijeha, dostavio Haškom sudu autentične transkripte koji nisu jedini određivali odgovornost predsjednika Tuđmana, Šuška i drugih koji su planirali Oluju. Mesić, može biti nekome manje ili više simpatičan, ali njegova je obveza bila, po zakonu, surađivati sa Haškim sudom (Sabor je usvojio takav zakon!!), a to znači svjedočiti istinu! Bilo je na neki način mučno čitati i slušati o prebacivanju odgovornosti s Mesića na Karamarka i obrnuto - sve je to pokazivalo da zamalo svi imaju putra na glavi i da su na određeni način, u nedostatku pokojnika, osuđeni hrvatski generali platili i ceh za neke druge, vjerojatno i odgovornije od njih.
Zbog svega toga najavljena pravno-politička ofenziva vlade J. Kosor nije uvjerljiva i debelo, debelo je zakašnjela, sve do primisli da je nekima u političkom vodstvu HDZ-a itekako stalo da je Gotovina što dalje od Hrvatske. Ne znam, možete li vi zamisliti ovih dana susret oslobođenog Gotovine i recimo, Vladimira Šeksa? Tako da mi se čini kako je trud Vlade fingiran i da je zapravo nekima u HDZ-u u interesu da generali budu osuđeni jer oslobođeni oni su nezgodni svjedoci o igrama HDZ-a i vlada, ali i izravni politički konkurenti HDZ-u Nove kazne u drugostupanjskom postupku manje će ovisiti o pravno-političkoj ofenzivi, a više o uobičajenoj praksi Suda da kazne u određenoj mjeri smanji.
Da je ta diplomatsko-pravna ofenziva neuvjerljiva svjedoči i činjenica da je za koordinatora te aktivnosti odabran Davor Stier, kontroverzna osoba iz savjetničkog tima Kosorice. Iluzija je da se u svijetu, u političkim i pravnim krugovima ne zna da je djed dotičnog gospodina bio - pomoćnik Maksa Luburića, ratnog zločinca a sam Stier se u nastupima iskazuje kao klasičan desničar.
Ukratko, ovoj HDZ vladi svijet ne vjeruje, jer joj ne vjeruje u većini ni hrvatski narod - ako joj ne vjeruju u većini Hrvati, zašto bi joj vjerovao Haški sud?
HDZ ZAPRAVO NIJE STRANKA LICEM OKRENUTA NARODU
I sada, i dio branitelja, i HDZ, i Crkva zamalo sinhronizirano šire priče, kao da smo u devedesetima prošlog stoljeća, a ne u godini 2011., tražeći alibi za razne svoje neuspjehe, računajući na nacionalnu amneziju. Koliko daleko idu svjedoči i najnovija inicijativa da se prava branitelja jamče Ustavnim zakonom (promjenom Ustava, kao da zadnja nije bila prije nekoliko mjeseci), zabijajući klin između SDP-a i branitelja. Nekako mi taj ipak providni trik ima Šeksov rukopis jer naprosto ne vjerujem da bi ga se sjetila Jadranka Kosor.
Ne citiram često druge autore, ali ovaj puta vrlo zanimljivim čine mi se tvrdnje književnika i publiciste Ante Tomić koji objašnjava da je Haški sud zapravo projekt HDZ-a.
Ante Tomić je u tzv. Praljkovoj arhivi našao video snimku gdje ispred aviona nizozemske vojske spremnom da poleti za Haag, u razgovoru se okupila četvorica najzaslužnijih za operaciju „transferiranja" tzv. viteške skupine - Miroslav Tuđman, Ivić Pašalić, Markica Rebić i Ljubo Ćesić Rojs -, dok Dario Kordić malo dalje daje izjavu za TV. Iza njih, dok Kordić govori, nešto je mlađi, ali ne može se pogriješiti - Željko Sačić! Isti onaj Željko Sačić, koji je posljednjih mjeseci i dana žestoko ustao protiv braniteljskih progona!
Nakon silnih milijuna kuna koje su otišle odvjetniku Mišetiću i kompaniji (240 milijuna kuna!!!), nakon svih vratolomija HDZ-a, aktualnog huškanja prema bivšem predsjedniku Mesića (nije mi previše simpatičan, ali naglašavam, takvo huškanje nije zaslužio!!) pitam što još ova stranka (i vlada) treba učiniti, a da narod krene u osvajanje neosvojivog - Markova trga, čuvana kordonima policije. Vlast se može osvojiti silom, ali jao onoj vlasti koja se silom održava!
HDZ-u udara najčešće bivše i nije mu bilo niti jest do - učinkovite pravne države.To je definitivno stranka koja ne sluša narod, koja je leđima, a ne licem, okrenuta hrvatskom narodu!
ZLO UVIJEK U DRUGIMA?
Sve u svemu, stvara se osjećaj da je suđeno braniteljima, hrvatskom narodu i Hrvatskoj, što je propagandna floskula - stvara se, posve nepotrebno, osjećaj da smo svi kažnjeni zbog kazni generalima, dok i sama oslobađajuća presuda Čermaku govori da je optužnice jedan od njih oslobođen. Grčevito se traže alibiji i dokazi da je ZLO U DRUGIMA, što je znak da se većina naroda, a poticana dijelom od vlasti,dijelom od medija, nije u stanju suočiti kritički sa svojom bliskom prošlosti. Guranje tamne strane rata pod tepih moguće je neko vrijeme, ali mozaik događanja s vremenom se slaže sve objektivnije, a građani počinju shvaćati da sudovi krivnju individulaziraju i vode se načelom PRAVDA DA, OSVETA NE! Razočaravajuće je da se guranju zločina pod tepih pridružilo i nekoliko biskupa koji čak za Uskrs s propovjedaonica u crkvama šire političke poruke. Da li je to izvorno poslanje Crkve, zapravo imam osjećaj da Crkva u Hrvata gubi utjecaj, snagu i moralni kredibilitet.
Suočiti se sa svojim dijelom odgovornosti za rat pretpostavlja mnogo istraživanja, slobodu medija, dijaloge, širinu u informiranju građana, pluralizam društva, čega sve u Hrvatskoj nedostaje. I dok teče žučna rasprava o haškoj presudi, gotovo sam siguran, da s ovom narodu taje najdelikatnije teme vezano za pristup Hrvatske Evropskoj zajednici, da su mnoge teme proglašene tabu temama, da vlada i HDZ manipuliraju građanima na sličan način kako se manipuliralo (i još manipulira) odgovornošću za ratne zločine i haškom presudom.
TZV.MALI ČOVJEK I NACIONALIZAM
Što se prije smogne snage za suočavanje s tamnom stranom rata 1991.- 1995. prije će Hrvatska do katarze i okretanja ka budućnosti. U protivnom i mi danas, ali i novi naraštaji živjet će u sjeni rata koji je više trebao ratobornim vlastodršcima na svim stranama, a manje, ili nimalo tzv. „malom čovjeku". Ali, i taj „mali čovjek", kako u Hrvatskoj, tako i u drugim državama i društvima treba se riješiti nacionalizma, koji može biti opasnija narkoza od bilo koje religije, pogubno zasljepljivanje floskulama ispod koje se nalaze zapravo dugo gomilani egzistencijalni problemi ljudi i naroda. Jer, imali smo Tuđmana zaslijepljenog idejama 19. stoljeća, imamo i danas nacionalizam kojeg nam prodaju kao univerzalni lijek.
Najveće tragedije u povijesti su se prevaljivale preko leđa ( i duša) „malih ljudi", kojima zastava, grb i himna mogu biti važniji i od kruha. A kada obične smrtnike često vode - častohlepni političari, ovi kojima su važnija mjesta u EU parlamentu nego pitanje kako živi narod, onda se možemo nadati još gorem, a nikako boljem.
Šteta!
