Also, dakle, dođu tako petak i subota, zadnji dani kolovoza, u prostoru „ispod sata" počnu nicati bijeli šatori i štandovi brojnih udruga.
„ Što se bijeli u gori zelenoj?
Al' su snjezi, al' su labudovi?
Da su snjezi, vec bi okopnuli,
labudovi, već bi poletjeli;
nit' su snjezi, nit' su labudovi,
nego šator age Hasan-age..."
Dogegam se do „ispod sata" tražeći motive za fotkanje, i onda, nakon nekoliko snimaka, ustanovim da mi je baterija u fotoaparatu - prazna... Klik, ništa! Vidim župana Tolušića, kupuje nešto na jednom štandu, a ne mogu kliknuti.. ma, baš da se požderem... A moram do 12 sati na poštu, tamo stoji jedna nepodignuta pošiljka već dva dana...
I tako, produžim do pošte vratim se kući, punim bateriju, i vraćam se „ispod sata", kada ono već sve završava... Pitam policajca Ivicu gdje bi se našlo kupinova vina, on sve motri, sve zna.., i pokaže rukom i evo me na jednom štandu, razgovaram da li šećeraši mogu piti kupinovo vino.. Hm, čak oko 13 % alkohola, bez obzira na to što je kupinovo vino jako zdravo, ne ide toliko alkohola s mojim dijabetesom...Iako je prodavač iz Pitomače baš ljubazan, odustajem... Zagledam jedan prelijepi veliki buket cvijeća na štandu vlasnika iz Slatine, sprema stvari sa štanda u kombi, pomaže mu vjerojatno supruga, i iz čista mira poklanja mi prelijepi buket... Hoću mu dati bar pet-šest kuna za kavu, ne prihvaća, kaže: „To je od srca..!"
Ima nade, ima dobrih ljudi, nije ovaj svijet toliko pokvaren koliko bi zaključili po napisima iz medija. Gledam prezime postarijeg gospodina iz Slatine na štandu, evo, sada se ne mogu sjetiti, a rado bih mu podigao perje, neka se zna njegovo časno ime i prezime. A kod dijabetičara ponekad i nije sve OK što se tiče memorije...
UDRUGA „ŽIVI ŽIVOT"
I žurim do štanda udruge dijabetičara pitati za kupinovo vino, a njihovi predstavnici već otišli... Dvije gospođe iz udruge „Živim život" nose do auta lijepe aranžmane s umjetnim cvijećem... Dok s odlučim hoću li ih fotkati, one su već na parkiralištu iza „akvarija" i Croatia osiguranja... Dođem do njih, pitam hoće li mi gospođa pozirati... Hoće, i evo tu je ta fotka... ispod naslova! Poslije čujem da je Udruga „Živi život" dobila nagradu za najbolje uređeni štand (NAJštand), na zapravo priredbi Dan udruga Virovitičko - podravske županije. Ovogodišnji Dan udruga okupio je do sada najveći broj udruga s područja VPŽ, njih 45, kao i dvije gostujuće organizacije: Centar za podršku i razvoj civilnog društva „Delfin" iz Pakraca i Centar za civilne inicijative iz Zagreba.
Udruge su prezentirale javnosti svoj trud, nesebično davanje svoje volje i vremena za druge. Dan udruga je posebna prilika kada se organizacije i međusobno mogu upoznati, povezati, razmijeniti iskustva i uspostaviti buduću suradnju.
Volim zvuk instrumenata, narodne nošnje . tu su i Hrvatsko pjevačko društvo „Rodoljub", KUD Zdenci, SKD Prosvjeta - Pododbor Virovitica, Češka beseda, KUD „Seljačka sloga" Špišić Bukovica, Udruga „Čuvarice kulturne baštine", Demokratska zajednica Mađara Hrvatske - Udruga Novi Gradac, Matica Slovačka Zokov Gaj, Matica Slovačka Miljevci.
I prijašnjih godina , S.O.S. telefon - poziv u pomoć, i neumorna Desa uspjeli su u Domu oružanih snaga i drugdje predstaviti županijske udruge, one su postale dio društvenog života i bez njih nema ni kulture, ni solidarnosti a ni zabave u Virovitici i Slatini, Pitomači, Voćinu...Društvo „Naša djeca" djeluje u Virovitica, i u Slatini, udruženi su i rodoljubaši, pčelari, vinogradari, psiholozi, likovnjaci (LK Nikola Trick, kinolozi, uzgajivači malih životinja. Kako vam se sviđa udruga „Šapa", udruga za zaštitu životinja??? Tu riječ ŠAPA! inače ponavljam svojoj maci Jafici učeći je da pruži šapu, prije nego dobije komadić jetrice. Vjerojatno niste znali da je i mačke moguće dresirati, ali teže nego pse. Malo-malo primjećujem u središtu Virovitice plakate kojima Udruga umirovljenika, Mjesni odbor Sv. Đurađ poziva na zabave i prigodna druženja.
SVE DALJE OD POLITIKE...
Nije sve politika, dapače, ljudi se u tim udrugama druže, rade, pomažu jedni druge, provode slobodno vrijeme... To jest društveno koristan rad, ali podcijenjen - jer jedni brinu o onima oboljelima od DAWN sindroma, distrofičarima, o ovisnicima, liječenim alkoholičarima, o usamljenima, o tegobnom životu pojedinaca koji u brutalnom kapitalizmu dolaze, često ni krivi ni dužni, na rub životne provalije... Zajedno je lakše! I njih se uglavnom ne intervjuira, o njima se premalo piše, njih ne salijeću TV kamere jer njima je zanimljivije čekičanje ploča s ćiriličnim natpisima nego zdravo i produktivno druženje mladih i starih, doktora i običnih zaposlenika kojima je do pjevanja u našem „Rodoljubu", do korištenja slobodnog vremena ne uz kompjutere i pametne telefone, nego do kreativnog rada i solidarnosti.
I tako, nemojte reći da vam je dosadno i da ne znate kamo bi sa sobom. Udruge su aktivne, neke manje, neke više, poneka postoji samo na papiru, aktivisti se umorili, mladih nema; njima je, kako piše Ines, lakše oblokati se subotom, i cijeli dan nedjeljom ležati ...
Vrijeme je štednje, ali i ovim putem apeliram na one koji donose odluke o financiranju svih udruga, u Županiji i Virovitici, da ovdje ne štede. Jer, kada se usporedi koliko se potroši za izborne kampanje i politiku, od koje malo koristi, ovdje je uložena kuna u ljude, u to da se ovaj mukotrpni i kratki život olakša, i svijet učini boljim.
ZATO, ŽIVITE ŽIVOT...
I nema me više uz kompjuter, do navečer, odoh i ja u život! I već mjesecima mi se mota po glavi da osnujem jednu novu udrugu, podigao sam i formulare...ali, gdje nema love, ili puno love, teško je ikoga okupiti, pogotovo u današnje vrijeme kada nitko zamalo nikome ne vjeruje.. A stara je mudrost:
ŽIVITE ŽIVOT, najljepše i najbolje u našim životima često ne košta ništa: ljupki pogled, smiješak, zagrljaj, zalazak sunca, svanuće, priroda u svojem šarenilu boja i mirisima, da i, ne smijem zaboraviti „šmajhlanje" moje mace Jafice...
.JPG)
