(seljačka buna, dr.Ivo Josipović, prijevremeni izbori)
Sada, nakon 14 dana seljačke bune u malom slavonskom gradu, pedesetak ljudi koji su navečer izašli «u grad» sve manje komentira protekle događaje. Telefoni i mobiteli na tu temu sve manje bruje, poneko još govori o svojoj ulozi u maloj, traktorskoj revoluciji, no, većina je šutljiva i zabrinuta.
Neki očevici sukoba seljaka i policije tvrde da su događaju u okolici Virovitice, odnosno pokušaj proboja seljaka na traktorima do graničnog prijelaza Terezino Polje - Barcs u stvari bili «okidač» za nagodbu ministra Čobankovića i predstavnika ogorčenih seljaka. I jedna i druga strana bile su svjesne da pendrek hrvatskog policajca po glavi jednog prosvjednika (Ante Rokinger,36 godina) koji kaže da mu s smračilo od udarca policajca, i koji je pao na cestu kao gromom ošinut, bila je točka s koje se moglo u kaos nesagledivih posljedica ili u - potpisivanje sporazuma Čobanković-seljačke vođe. Onog trenutka kada sam čuo brujanje traktora kroz moju ulicu, u pravcu graničnog prijelaza Terezino Polje, shvatio sam da seljaci idu na sve ili ništa. Poigravanje seljaka s policijskim džipovima u gradu, njihova taktika i strategija pokazala se mudrijom, njihova motivacija za borbu jačom, a odlučnost većom - nasuprot policiji, Čobankoviću i Vladi Jadranke Kosor.
KAO U RATU
Od Virovitice do graničnog prijelaza na sjeveru, ima l6 kilometara i blokada policije postavljena je u blizini šećerane «Viro», no policajci su zaboravili na sela do granice koja također imaju seljake s traktorima. Po pravoj partizanskoj taktici (ali i koristeći iskustvo iz Domovinskog rata) seljaci su postavili traktore s leđa policiji ( na točki Kolac, kažu mjestu koje dobilo ime po usmenoj predaju jer Turci tu nabijali Hrvate na kolac..), navodno su «zarobili» ravnatelja policije Virovitičko-podravske županije, zatim da bi se kretali kamo žele traktori su se kretali i šumama i šumskim putovima, a na pojedinim dijelovima šuma pilama su u rušena stabla da bi se traktori mogli kretati.
«Pazi, ima pištolj..» povikao je jedan policajac drugome, i nastalo je divljanje policije - udaren je Ante, grubo je uhićen jedan prosvjednik, da bi se kasnije ustanovilo da nije bilo riječi o oružju nego - mobitelu...Jedna policijska blokada u gradu, na Podravskoj magistrali, pojačana je kamionom privatne tvrtke Romić, nakon okršaja kod šećerena «Viro» i taj incident u nedjeljnim večernjim satima bio je jednako dramatičan kao i sukob kod Šećerane. Naime, to je toliko razjarilo seljake (Romić, zna se, baš i nije popularna osoba u gradu) pa je umalo kamion - zapaljen...Obrazloženje policije s tim u vezi zvuči neuvjerljivo i izazvalo je podsmijeh pismenih i u političke odnose (moći) upućene Virovitičane. Vruće je bilo i oko policijske postaje u gradu gdje su ogorčene seljake zaustavljali tijelima policajci s načelnikom Kopjarom na čelu. Ulje na vatru dolila je i vijest da na Viroviticu kreće interventna policija iz Karlovca, Sinja, Gospića...
U takvom ozračju može se razumjeti ponašanje predstavnika seljaka virovitičko-podravske županije Pipića na pregovorima s Čobankovićem u Đakovu i izostanak njegova potpisa na sporazum. Naime, on je znao da se mora vratiti u šator gdje su ga čekali revoltirani seljaci, pripadnici svih stranaka i boja, ali koliko god «našpanani» čak i jedni protiv drugih, očekujući složni samo ispunjenje svojih uvjeta.
ZNAČENJE SELJAČKE BUNE
Ne ulazeći u brojke i rješenja oko poticaja, kao i detalje sporazuma odnosno analize tko je više dobio odnosno izgubio - seljaci ili Vlada, valja uočiti da je to bio prvi veći organizirani, dugotrajni otpor Vladi Jadranke Kosor gdje je jedna socijalna skupina u Hrvatskoj izborila moralnu pobjedu. Seljaci su formalno (dana obećanja Vlade), ali i sadržajno ( tako se više ne može živjeti, STOP Kosorici, Todoriću...) pokazali da su znali artikulirati svoj interes ali i ustrajnošću i organiziranošću, izboriti ga. Pokazalo se prvi puta da seljaci nisu mačji kašalj, da su dovoljno organizirani, ali i politički zreli te ono NAJVAŽNIJE - NISU SE DALI USTRAŠITI POLICIJOM NITI PRISTATI BRZO NA SITNE USTUPKE. Pokazalo se da su ih Čobanković načinom pregovora, a Jadranka Kosor ignoriranjem i odbijanjem komunikacije s prosvjednicima, uvelike podcijenili i uzrokovali njihovo homogeniziranje i povećali otpor. Pokazalo se zatim da su se u pregovorima kalili novi lideri, oni su izrasli u osobe od autoriteta što negira glasine koje se redovno distribuira u kriznim situacijama, da seljake vode problematične osobe. Mi neki znamo i njihove slabosti sve do sudskih sporenja, različite temperamente, pa i sklonost dramatizaciji, ali u trenutku «stani-pani» situaciji seljaci su vjerovali vođama i to je bio jedan od preduvjeta uspjeha «traktorske revolucije». I dok su neke zemlje imale baršunastu, narančastu u Hrvatskoj je na pomolu traktorska revolucija.
SLIJEDI LI DOMINOI EFEKT? ULOGA DR.JOSIPOVIĆA
Naime, definitivno je jasno da slijedi domino efekt, odnosno pouka i poruka radnicima, studentima, umirovljenicima- organizirani i motivirani možemo sve, Vlada Jadranke Kosor je itekako ranjiva i zapravo je izgubila legitimitet i autoritet. Ona je zapravo smijenjena, samo to još ne zna. A kada bi se dogodio generalni štrajk u Hrvatskoj, koji sada nije za isključiti, saznala bi i to.
Zanimljiva je i uloga predsjednika dr. Josipovića koji, iako na udaru HDZ.-a i J. Kosor od same inauguracije, zapravo je otvaranjem vrata na Pantovčaku vođama seljačkog bunta i razgovorom s njima, pokazao političku mudrost, ali i sposobnost usmjeravanja političkih događanja u kriznim situacijama. Još u Bruxelesu odaslao je poruku da je uz zahtjeve seljaka i da pravedna država ispunjava ono što je obećala, ne štedeći one koji zapravo poljoprivrednim sustavom određuju devijacije i ne nude dugoročna, kvalitetna rješenja. Pokušaj prebacivanja odgovornosti Čobankovića na dr.Josipovića nije uspio i u priopćenju Ureda zadnja rečenica ohrabrila je već posustale seljake: vrata Predsjedničkog ureda uvijek su vam otvorena. On je obavio ono što je MORALA premijerka - razgovarati sa seljacima, a ne skrivati se iza ministra Čobankovića, frazama i ignoriranjem bunta. Javnost se tako svrstala još više uz seljake, a ponašanje J. Kosor je pokazalo slabost Vlade, nje osobno, ali i nedoraslost kritičnim društvenim situacijama. No, to sve potvrđuje da je ona đavolja učenica, da je to škola dr. Sanadera koji je nekada imao upravo nju za prljave i vruće poslove, a sada ona, «vladarica», ima Petra Čobankovića koji u pet ujutro, u ponedjeljak stiže iz Đakova da bi već u osam, podastro izvještaj «šefici» J. Kosor.
Ivo Josipović trebao je u subotu biti na Dori, glazbenoj priredbi, u Opatiji, no on je bio sa seljacima na Pantovčaku. Gdje je to večer bila J.Kosor nepoznato je, a u nedjelju njoj je bio važniji sastanak koji nije bio ni sastanak Vlade, ni HDZ-a... nego, zapravo dogovor s Karamarkom kako da policija postupi sa seljacima. Da je otišla u Slavoniju, gdje je očekivana, J. Kosor kupila bi još koji mjesec vladanja, ovako, ona i Vlada, najavljujući radikalne rezove (devalvacija kune, rješavanje statusa brodogradilišta, reforma državne uprave, kresanja ionako mizernih mirovima..) sama je sebi potpisala ostavku. Nju će supotpisati i Damir Polančec, za kojega sam svojevremeno molio nadležne, da mu se, kao i Sanaderu, oduzme putovnica. On je, kako tvrde mađarska istražna tijela, bio mozak operacije prodaje upravljačkih prava zlatne koke hrvatskog gospodarstva. INE- mađarskom MOL-u. Vjerujete li vi da za to nije znala Jadranka Kosor i tadašnji predsjednik Vlade dr. Sanader?
VLADA J.KOSOR JE VEĆ PALA, SAMO TO NE ZNA
Ishod seljačke bune je definitivan poraz Vlade J.Kosor, 8-9 mjeseci manje-više praznog hoda, traženje krivaca svugdje samo ne u Banskim dvorima sada i najveće optimiste dovode do pomisli da na nam i nova Vlada, ma kakva ona bila, ne može biti slabija od Vlade Jadranke Kosor. Seljaci, dr. Ivo Josipović učvrstili su svoje pozicije, Vlada Jadranke Kosor na putu je ka ostavci i prijevremenim izborima. Potrošeni HDZ sa još potrošenijima HSS-om i HSLS-om da su sutra izbori, nema potrebnu većinu u Saboru, dakle nema legitimitet, dakle nema autoritet niti je kadra vladati ovom zemljom, a najočitije je to u kriznim situacijama kada premijerkin osmijeh, lijepi broš i crvena haljina nisu dovoljni.
A ona ni to, u ovoj seljačkoj buni, nije pokazala, skrivajući se u Banskim dvorima. Ona bi sada, smrknuta lica, izračunavala štetu nastalu zbog prosvjeda seljaka, zaboravljajući da Vlada koja šalje specijalce protiv vlastitog, hrvatskog naroda već je pala, samo to još ne zna.
