Ovih tjedana Hrvatska je bremenita eksplozivnim problemima i temama, ali jedan tjednik (Globus, autor Nino Đula) nalazi pogodnim trenutak da na naslovnici «otkriva»: Ivu Josipovića savjetuje ideolog treće Jugoslavije....
I preksinoć se predsjednik preko HTV-a obraća javnosti s objašnjenjem:
«Potpuno je netočno da je Jović pisao meni govor. Ja sam taj govor sam pisao. Jović je bio u Londonu kada se pripremao taj susret », misleći na govor koji je održao u parlamentu Bosne i Hercegovine.
REAGIRATI NA NEBULOZE, ILI NE?
Više nisam pametan - ima li uopće smisla komentirati nebuloze koje se sustavno, već u određenom ritmu objeda, javljaju u nekim našim medijima?? Naime, sve sam više razmišljanja da bi ovakve prizemne verbalne atake trebalo ignorirati, jer im se pridaje veće značenje nego što zaslužuju. Ali, postoji jedno veliko ALI... Naime, kako je moguće da dr. Josipović, nekada ipak prepoznat od velike većine medija kao kvaliteta i određena nada Hrvatske, od izborne noći pobjednika, zamalo iz dana u dan biva prisiljen objašnjavati svoje poteze, s pozicije da se, na neki način, brani??
Ne radi se o tome da je predsjednik RH zaštićena vrsta kojoj se ne smije zanovijetati ili kritizirati ga, no moj je stav da mu se ipak trebalo dati l00 dana poštede od kritike, a onda argumentirano i prije svega trezveno ocijeniti njegove dosege, prije svega koliko je uspio u tom razdoblju uspio ostvariti, zajedno sa suradnicima, ali i s drugim institucijama političkog sustava, ciljeve i obećanja iz predizborne utakmice. Kako izgleda nema lovostaja i dr. Ivo Josipović je na udaru raznoraznih kritičara danonoćno, gleda mu se svaka svaki korak, potez, riječ, jednostavno, postao je zahvalna tema medijima i malo-malo otvara se baražna vatra na njega. U početku, zapravo kritika je bila neizravna i mete su bili predsjednikovi savjetnici da bi u zadnje vrijeme, ohrabreni atacima premijerke Jadranke Kosor, napadi bili sve učestaliji i izravniji. Oni su takvi upravo proporcionalno Josipovićevim otvaranjima pojedinih pitanja koja vladajućoj kasti ne odgovaraju. Hrvatska je postala zemlja straha i jada, dužničkog i radničkog ropstva, država u kojoj se sve manje zna tko pije, ali se sigurno zna tko cijeli cirkus plaća - mali čovjek. Već su se na udaru našli i invalidi, a postavlja se i pitanje hoće li država imati novca za isplatu mirovina. Ministar financija Šuker, sigurno jedan od najomraženijih ministara, već podiže novi kredit u USA, kao da nam dosadašnjih zaduživanja nije bilo dovoljno.
OPTUŽBE KOJE SU SE OKRENULE PROTIV JADRANKE KOSOR
Predsjednik dr.Josipović, u takvim dramatičnim okolnostima, sigurno nije savršen predsjednik, no ataci koji dolaze bili su i jesu usmjereni na odabir njegovih savjetnika, kao da ništa drugoga ne pokreće i ništa značajnijega ne radi. Svatko s osrednjom memorijom, sjetit će se njih, da bi vrhunac bila optužba da je predsjednik povrijedio Ustav RH. Naravno, kada je ponudio da se pokrene procedura ocjene njegova djelovanja pred Ustavnim sudom, sama premijerka koja je neprekidno, od Sarajeva, dolijevala ulje na vatru, sazivajući predsjedništvo stranke (Kradezea, pardon, HDZ-a), pa dio bivših premijera, odjednom je utihnula jer je Predsjednik vehementno predložio, ako Ustavni sud odluči drugačije, odstup premijerke Kosor. Odjednom ova je «đavoljeva učenica» shvatila da se dobro zaletjela, ali da tu visoko postavljenu letvicu ne može dohvatiti ne nogama, nego ni nogama ni glavom, da joj je zapravo najpametnije predložiti razgovor s Josipovićem i razjasniti razilaženja oko pojedinih tema.
Ta razilaženja nisu mala, i ona su političkog, idejnog pa i svjetonazorskog karaktera. Nekima se radi o običnim pitanjima kohabitacije odnosno slučaja obnašanja vlasti gdje je Predsjednik ponikao iz jednog političkog miljea (socijaldemokratskog), a premijerka osvjedočena hadezejka, no radi se ipak o dubljim razlikama. Ta različitost u gledanjima ne očituje se samo u pitanjima gospodarstvenim (mjere za izlazak iz dramatične krize) nego i političkim (socijalna osjetljivost, sigurnosna pitanja, kreiranje vanjske politike) do odnošenja spram recentnih povijesnih pitanja od kojih je ključno razilaženje u pogledu na odgovornost Hrvatske i dijela hrvatskog naroda u vrijeme krvavog raspada Jugoslavije. Bjelodano razilaženje došlo je do izražaja u pogledu na objavu registra branitelja, tempo normaliziranja odnosa sa Srbijom, ali i u vezi programa ekonomskih mjera odnosno gospodarske politike vlade koju je predsjednik Josipović povremeno kritizirao.
Naprosto je začuđujuće koliko je dr. Josipović pokazao strpljenja i tolerancije spram hajki pa i nervoznog huškanja koja su se pojavljivala iz redova usplahirenog HDZ-a, njegovih slugana, od koalicijskih partnera do nabrijanih medija. Da sam kojim slučajem predsjednik RH, nakon Sarajeva najmanje bih tri tjedna pustio premijerku i predsjednicu HDZ-a da razmisli o riječima koje je izvoljevala izreći na račun predsjednikove politike, njegova mirotvornog posjeta Sarajevu, Ahmićima, Križančevu selu, Mostaru...
TKO JE «IDEOLOG TREĆE JUGOSLAVIJE», DR. JOVIĆ?
I kada zamalo ništa, pa i dijelom opravdana kritika vezana za neodlazak predsjednika na pogreb u Poljsku, nisu nimalo poljuljali ugled predsjednika, (vidjelo se to najbolje na skupu u Jasenovcu gdje je dr. Josipović pobrao pljesak, a J. Kosor zvižduke), onda se poseže za starim, već dosadnim receptom: nakon «neplatiše poreza» Rakara, «osuđenog» Mlinarića, «incidentnog» Drage Pilsela odjednom se počne čerečiti dr. Dejana Jovića, koji je zauzeo mjesto predviđeno za glavnog analitičara Pilsela, naravno bombastično ga nazvavši «ideologom treće Jugoslavije» i «piscem Josipovićevih govora» (Globus, broj l0ll, 23.4.20l0.)
Osnovno pitanje: da li su zainteresirani malo pogledali curiculum vitae dr.Jovića i dalje, kako netko može biti ideolog države koja ne postoji, koja nije u glavama nikoga od razboritih ljudi ove Hrvatske? Uzima se, na oprobani, deja vu način, nešto što nije izgovoreno, nije nigdje zapisano, ako i jest onda s VELIKIM UPITNICIMA kao pitanje kako primiti države jugoistočne Evrope u Evropsku zajednicu, u paketu (osim Slovenije koja jest u EU), ili pojedinačno? Citirajmo «Globus»: Dejan Jović u blogovima koje je pisao za B92 bio je... više nego određen u osudi individualnog ulaska Hrvatske u Evropsku uniju. «Nije li ipak bolje , pita se tako Jović 2. siječnja 2009. sačekati da sve zemlje postignu sličan stupanj pripremljenosti, pa ih tek onda primiti u jednom velikom big bangu»? Dakle, UPITNA HIPOTEZA, koja nije tako rijetka u zemljama Evropske zajednice, za koju bi se našli vrlo zanimljivi argumenti, ali samo zbog prostora, ne navodim ih, teza koja bi zasluživala poseban dnevnik. Dakle, da apsurd bude veći, iako nigdje dr. Jović ne spominje Jugoslaviju, postaje ideolog treće Jugoslavije, glavni inspirator za Josipovićeve političke poteze, spominje se čak i «Jovićeva doktrina» naravno, i neiskusni predsjednik kojim vladaju savjetnici. Autor članka u Globusu nije se potrudio pogledati sve knjige dr. Jovića, nego istrgnutim citatima stvara sliku koja je daleko od istinite.
Jednostavno, hrpa gluposti jer svatko tko imalo zna pozicije političkih savjetnika u političkim sustavima, (i osobno sam davno radio neke od tih poslova) zna da je prostor za samostalno političko djelovanje ograničen, da politički dužnosnici daju zadatke i smjernice savjetnicima, a ne obrnuto. Plaši nas se Tadićem, vizantijskom politikom kojoj Josipović nasjeda itd. i tsl. Plašenje fantazmagorijom zvana Jugoslavija slično je plašenju naroda CRVENIM, važno je da se narod plaši kao da nije dovoljno objaviti program izlaska iz krize e, da bi narod bio uplašen i nesiguran,. HDZ na sustavnom širenje straha, sad od ovoga, sad od onoga, može okupiti još nešto zagriženih članova, sve drugo je na odlasku iz HDZ-a spremno na prestrojavanje koje slijedi, na nacionalnoj razini, ali i u VP županiji i gradu Virovitici.
PREDSJEDNIK JOSIPOVIĆ GOSPODIN DOBRIH NERAVA - DO KADA?
Pogotovo je ova igra smiješna ako se zna da predsjednik sve važnije govore sam piše, od inauguracije do ovog sarajevskog govora. Odmah se prepoznaje Josipovićev rukopis, njegov stil izražavanja i sada već podosta jasan i konzistentan program djelovanja u kojem su mnoge ideje naizgled slučajne i neovisne jedna od druge, a ipak povezane i izvedene iz njegova političkog habitusa.
Dakle, dr. Dejana Jovića smo «raskrinkali», tko je sada na redu? Najvjerojatnije Joško Paro, koji, gle vraga, još nije razriješen ambasadorske dužnosti u Nizozemskoj , radi u Zagrebu a plaću prima u devizama. Pa nećemo valjda o Nevenu Jurici, veleposlaniku u USA i pri UN, kojem je zamorno bilo pratiti financije, i koji je, javna je tajna, notorni kockar koji ne samo da se poigrao svojim ugledom nego i ugledom države koju je trebao kvalitetno zastupati.
Na stranu, što to s dr.Jovićem nije čerečenje savjetnika, zapravo je opet i ponovo, dr. Josipovića, opet guranje narodu sporednih kao glavnih tema.
I što zapisati na kraju?
Ljubo, paz što pišeš, «Globus» će ti, kada te predlože za neku dužnost, prekopati sve kolumne s Virovitica.neta i naravno diskvalificirati kao «prononsiranog cionistu» koji, eto, priprema turneju predsjedniku po Bliskom istoku i piše mu, već sada, govore žaljenja u ime Hrvatske i hrvatskog naroda, za izraelski Knesset (ha, ha, smije se na to umirovljenik koji i da hoće ne može se politički angažirati). Očigledno, dr. Josipović je gospodin dobrih nerava. Na njegovu mjestu, odavno bi ih izgubio.
