Bio sam uvjeren da ću kolumnu pred izbore za Sabor 2011. napisati s lakoćom i zadovoljstvom. Ništa od toga - pišem je s mješavinom raznolikih osjećaja, zadovoljan što je na odlasku politička ekipa koja nam je zamalo dva desetljeća zagorčavala svakodnevni život, izbacujući nas iz takta, uglavnom nekompetentna, lažljiva i kradljiva. Mogu uspoređivati obje ekipe -onu socijalističku, do 1991. i ove poslije, kapitalističke, ili bolje zvuči, poduzetničke. Pripadao sam onima koji su zdušno se zalagali za višestranačje, za takmičenje različitih političkih opcija, idejnih opredjeljenja gdje će stvarno najstručniji i najpoštenije preuzimati dužnosti na četiri godine kada će na DAN D glasači sa zadovoljstvom izlaziti na birališta i ocjenjivati dosadašnje i birati, ako su nezadovoljni, nove.
BESKUĆNIK NA RIJEČKOM GROBLJU?
Zapravo, neposredan povod za pogoršanje raspoloženja bili su TV snimci s riječkog gradskog groblja gdje je u TV reportaži prikazan beskućnik koji oko dvije godine živi u grobnici, u brlogu i drlogu, te i bez grijanja. Javili su se i neki birokrati koji kažu da je slučaj teško riješiti jer, eto, nesretnik nema - važeće adrese!
Ne samo zbog ovih dramatičnih slika, meni se na ove izbore za Sabor naprosto ne izlazi do birališta. Razočaran sam poimanjem vlasti, strankama, višestranačjem, odnosom prema politici koja je vulgarizirana i uglavnom shvaćena kao promjena Kurte (Kurtinice) s Murtom, kao cirkuska smotra, kao namirenje osobnog džepa gdje za opće interese Hrvatske, nikoga nije briga. Prestao sam vjerovati hrvatskim političarima i mislim da ni oni u svijetu nisu mnogo bolji i da većina ulazi u tu prljavu djelatnost zbog ego-tripova, samozaljubljeni u sebe i svoje sposobnosti, netolerantni, bez znanja što je to vještina vladanja i demokracija. Sve teže gledam TV prezentacije, sučeljavanja kandidata za Sabor, naprosto mi ide na živce njihovo prenemaganje i dijeljenje političkih savjeta. S druge strane, shvaćam i obvezu da se bar glasovanjem pokaže odgovornost za funkcioniranje političkog sustava, u krajnjem, razvoj Hrvatske.
Neću vam stoga reći izravno što nam je činiti - neka to bude VAŠA svjesna odluka vezano za građanskih prava i obveze. Do zadnjeg časa kolebat ću se između dvije opcije: izaći na biralište i predati PONIŠTENI LISTIĆ, ili ipak, u zadnji tren odlučiti se neku od ponuđenih političkih opcija.
Ima opcija, stranaka na pretek, čak 315 kandidata za upražnjena mjesta na desnoj strani Markova trga, a dio i u Banskim dvorima, u foteljama ministara. Pratim njihove blijede izborne kampanje, povremeno frcne iskra, uvreda, laž, izmišljanje programa čijom realizacijom bi trebali u krenuti u „bolji život.", prebacivanje iz šupljeg u prazno, hrpe obećanja koja medno teku s usana naših političara. I dok oni snivaju, uglavnom daleko od zemlje i tla, slažu bajke i basne, baš se pitam kako njih doživljavaju djeca? Vjeruju li bar ona tim slatkim pričama ili su i djeca pročitala naše političare i političarke? Naime, i ta djeca slušajući te političke maštarije gdje svi znaju sve (posebno Čačić,
Nobelovac za ekonomiju, inače ing.arhitekture), ili nitko ne zna ništa, a najmanje KAKO OSTVARITI političko-ekonomske ciljeve države, razvijati regiju Slavoniju itd., i ta djeca zalutaju na programe gdje se izvještava sa suđenja Sanaderu i gdje se već nazire presuda, no jedino nije jasno hoće li optužnica biti proširena i na nekog svjedoka? Naime, svi mi želimo zemlju znanja, razvoja i blagostanja, ali malo je onih koji znaju objasniti a kako se to konkretno postiže? Pitam jednog sparing partnera za političke rasprave da li on stvarno misli da se u nas toliko kralo ili to tužitelji, odvjetnici, mediji... jednostavno pakuju optuženiku ili jedni drugima?? I tko je tu onda uopće čist, i tko je zaslužio glas birača??
SVI KRADU, NITKO NE KRADE?
I onako iz inata kažem sam sebi: „E, neš ti moga glasa, lopino...taman HDZ vladao još najmanje 50 godina!" Ne vjerujem jednima, ne vjerujem drugima, pa ni trećima. Može li drugačije i nešto pametno i radikalno novo reći Milan Bandić, Željko Kerum, Anto Đapić, Dražen Budiša, Radimir Čačić, Slavko Linić, Stipe Jambrić-Jambo, Miroslav Tuđman, Vladimir Šeks, Jadranka Kosor...? Jer, slušam svjedočenje Mate Granića u vezi Sanadera i Hypo Banke kada i tu stječe se dojam, i nad lopinom, još veća lopina!!?
U Hrvatskoj je potrošeno međusobno povjerenje - niko nikome ne vjeruje, taman da se pojave genijalci na nebu političkih zvijezda bit će gledani sumnjičavo. I što je sumnjičavost građana veća to je sredina manja, učmalija.
Ipak, postavlja se pitanje, dali pored dva bloka, Kukurikavaca i HDZ-a ima mjesta u Slavoniji za jednu snažnu, dobro organiziranu regionalnu stranku Čast narodnim nošnjama i slavonskim bećarima, zvučnim tamburicama ali Istarska narodna stranka vođena je od ljudi drugog karaktera ciljeva, a najmanje pravomoćno osuđenom osobom za ratni zločin.
I općenito, mali je to teren a stranaka koliko ti srce želi : ovih umirovljeničkih, pravaških, ravničarskih, gorovitih, ženskih, zelenih...Da su se objedinile, da je nastao jedan solidan Treći put ne bi se ova dva ranija bloka toliko junačila.!?
Po svemu, neke stranke će nestati ili se provući kroz iglene uši,, kao neparlamentarne stranke,(HSLS, HSS) neke će postati stranke iznenađenje (Hrvatski laburisti)...Ponekad razmišljam šteta tih novaca za promidžbu, moglo se to podijeliti u humanitarne svrhe...?
Vidim Sinišina stranka (HSPD) podržala je Kukuriku koaliciju i to je razborit izbor. Posebno će biti zanimljivo analizirati rezultate Šeksa, Đakića, Tolušića.. - odlaze li oni polako u prošlost, tko će se domoći unosnih fotelja evropskog parlamenta? I to evropske zgrade koja s ljulja od Grčke preko Italije do Španjolske... i neće li hrvatska, spora i u kašnjenju, kako to već biva, ući u Europsku zajednicu kada ona više nikome neće biti zanimljiva??
Ipak, i pored gužve pred golom, pogodaka baš i nema. Malo smo se uskomešali, digla žaba nogu da je potkuju, sada bi i ostale žabe potkivanje. A naš, hrvatski problem i nije baš kompliciran: mi oduvijek ne volimo državu, hrvatsku državu, mi se još nismo saživjeli da je to naša država, i da je valja čuvati od Beograda, Beča, Budimpešte, a sada već i od Bruxellesa!
KOLIKO DUGO ENGLEZI ŠIŠAJU TRAVU?
Polako, neće to ići preko noći! Koliko su ono samo Englezi šišali svoju travu dok nije postala njegovana, ures baštovanski? A mi bi nakon 20 godina htjeli odmah prekrasan perivoj?
Na kraju, primjećujete da sam se smirio - nigdar ni bilo sa nekak ni bilo, i nigdar ne bu, da nekak nebu
I vjerujte, važno mi bilo da postanem lijevo krilo, da mi ne lome bagrenje, al se nekad dobro jelo, siguran da na tom svijetu samo mijena stalna jest! I da će dogodine stići opet lastavice, rode i ako bude sreće i po planu, vratit će se rodanica, netko će nekoga izvarati, ali dimnjak će stajati poput svjetionika, taj stari slavonski znak, ili pak kapelice kao mjesto pored puta, u panonskim nizijama.
Ilistracija Enes Čelosmanović
