Već nekoliko dana progoni me misao da valja napisati analizu povodom formalnog uključivanja Milana Bandića u predsjedničku trku za Pantovčak odnosno dužnost predsjednika «lijepe naše» Hrvatske. I prvo što mi pada napamet je da niti je Hrvatska lijepa kao prije, a još manje da je sada naša. Ona je naša s tuđinima na vratu! A predizborna kampanja podsjeća me sve više na neku čudnu igru koja, nažalost, može imati pogubne posljedice za Hrvatsku. Čitam u nedjeljnom Jutarnjem listu(9.11.2009.) nešto što mi pokazuje koliko je neozbiljnih ljudi uključeno u kampanju. Naime, opisujući što Bandić radi riječ je u jednom tekstu da je Bandić bio u središtu Zagreba i sreo Ćiru Blaževića koji mu je rekao da će galasati za njega. Bandić je kometirao, odlično, ti Ćiro glasuje uvijek za pobjednika!» Nekoliko stranica dalje druga novinarka pita Ćiru Blaževića za koga će glasovati, a Ćiro odgovara da bi najradije za Miroslava Tuđmana a kako je član HDZ-a, zbog stranačke stege, glasovat će za - dr.Andriju Hebranga! Ako je i od Ćire (ili novinara), previše je!
Drugo što mi pada napamet je da pisati o Bandiću znači pisati i o stanju u SDP, pa i o vrlom Zoranu Milanoviću koji je uveliko zaslužan da iz krila te stranke pojavljuju se dva kandidata i možda, stvaraju prostor odnosno namještaju predsjedničku fotelju nekom trećem kandidatu I treća misao, kako to i zašto netko tko je izabran za gradonačelnika Zagreba u četvrtom mandatu, ne završava ga nego pokušava popeti se na Pantovčak? Bježi li on na novu dužnost ne z bog Hrvatske nego da - sebe zaštiti?
MOJA RANIJA ISTRČAVANJA
Inače, već sam do sada pisao o dva predsjednička kandidata, jednom, davne 1989/1990. godine pod naslovom «Tuđi ste mi Tuđmane», eseju u tri dijela, a prije koji mjesec uputio sam, pored Slavka Goldsteina, Otvoreno pismo dr. Andriji Hebrangu. Prvi rezultat je poznat - drug/gospodin dr. Franjo Tuđman je izabran za predsjednika RH, a meni je početkom 1992. dinamitom srušena vikendica za koju do danas, iako se radilo o terorističkom aktu, pored mnogih molbi i predstavki, nisam dobio obeštećenje. Drugi rezultat se još ne zna, ali po sadašnjem stanju i anketama dr. Andrija Hebrang ne ulazi u najveće favorite ovih izbora.
Ovaj uvod stoga što se pribojavam da članak o Milanu Bandiću, kritički intoniran, ovom kandidatu - ne pomogne, a meni, ako postane predsjednik RH, odmogne. Ali, to je rizik novinarstva i javnog iskazivanja stavova pa stoga ipak počnimo...
POŠTENO RADITI KAO KONJ?
Kada se Milan Bandić rano jutrom našao na Sljemenu i objavio i formalno kandidaturu, čuvši njegovu rečenicu da će za Hrvatsku raditi kao konj, odmah sam se upitao: «Pošteno raditi kao konj ili raditi kao ofucano kljuse koje je našlo zavjetrinu ili raditi kao preživjeli kapetan broda (Zagreb) koji mu umalo ne potone. Naime, i vrapci na grani znaju da je Zagrebački holding u dugovima, čak se govori da nema mogućnosti zadužiti se, te uz pomoć kredita isplivati iz krize. Vrapci također znaju da bi mu najvjerniji glasači mogli biti Zagrepčani, ali ne zato što ga obožavaju nego zato da se riješe čovjeka koji je Zagreb gledao i po njemu se kretao i projekte organizirao, kao da se kreće po Gornjim Mamićima, u Hercegovini, selu kojem je rođen 1955. godine. Ne, nemam ništa protiv gradonačelnika pa ni predsjednika RH seljačkog porijekla, ali moj prijatelj u cjelovečernjoj raspravi odnosno bistrenju politike, S.P. mi je rekao jednu zgodnu izreku: «Žvake nisu za seljake». Jer taj mentalni sklop nanio je veliku štetu Zagrebu i kada bi se samo purgeri pitali, ne bi bio izabran ni prvi ni zadnji puta za gradonačelnika. Ali, kako su purgeri u manjini a «dotepenci»(to sam bio i ja u Zagrebu) u većini, ovi preglasaju domaće, kao u većini gradova Hrvatske. To se, koliko imam uvid, događa i u Virovitici.
Ovaj puta Milan Bandić, maher u trgovanju gradskim zemljištem, naručitelj dva javna zahoda koji su Zagreb koštali 11000 eura po kvadratnom metru, ljubitelj nogometa koji bi i stadion gradio Dinamu, ali eto ne zna na kojoj lokaciji pa predlaže građanima da izaberu lokaciju nekom vrstom referenduma, pojavljuje se maltene kao - Mesija! Umjesto da pita - hoćete li Zagrepčani uopće novi stadion, ili ne, već u vrijeme gradonačelnikovanja napravi turneju po Hrvatskoj (navratio je i u Viroviticu, naravno na trošak Zagrepčana) i eto, shvativši da ga građani RH žele za predsjednika, vukući ga za rukav da se kandidira, on to radi, hm, ne zbog sebe nego zbog građana koji ga mole i kume, od Virovitice do Vukovara, od Rijeke do Splita i Dubrovnika. Posebna je priča što Bandić nema izborni program, što namjerava Hrvatsku voditi kao da je Zagrebački holding, što će kapom i šapom dijeliti savjete, telefonirati za kredite, podijeliti koje odlikovanje ili pomilovanje, i s vremena na vrijeme otputovati u neku zemlju u posjet, ili u UN, predstavljajući Hrvatsku. Ne znam samo na kojim stranim jezicima će govoriti jer kandidate u nas sve pitaju, ali koje strane jezike govore, ne. Da o Bandićevu «šlifu», kojeg nema, ne govorimo.
ON RADI, ON PUNO RADI
A i što će mu program kada je program on sam - on radi, on puno radi, od jutra( 6 sati) do mraka (22 sata). Nema ulice i trga u Zagrebu koji nije obišao (za to mu svaka čast, jer takve su bile direktive i u vremenu kada je bio stručno-politički radnik Općinskog komitetu SK Pešćenica, i kada se hodalo po mjesnim zajednicama i pokušavalo motivirati građane da se uključe u politički rad. Pazite, ne zamjeram mu to, rad «u bazi» nije za podcjenjivanje, ali osim pratnje TV kamera i publiciteta gradonačelniku, što su ojađeni građani mogli vidjeti i stisnuti ruku «gospon gradonačelniku, ne znam koliko je taj rad donio dobroga stanovnicima Zagreba. Možda to, recimo, da su proširene parkirališne zone u gradu na više od pola površine grada i da nastavnica koja radi na srednjoj školi na Črnomercu, a stanuje u Novom Zagrebu, trebala bi dati zamalo 500 kuna mjesečno za parkiranje, a za druge životne troškove i kredite, ostane joj dio plaće kojim jedva životari. Godišnje ukupno oko 5000 kuna samo od te profesorice slijevalo bi se u Zagrebparking odnosno gradski proračun!????Da ne spominjemo građevinske intervencije na Cvjetnom trgu kojoj se opire mjesecima nekoliko građanskih inicijativa.
FAME O BANDIĆU SPASITELJU
I sada pitanje nad svim pitanjima: kako je Bandić postao senzacija, a bez pravog je sadržaja i ozbiljnih rezultata u razvitku grada Zagreba? Bandića prati fama kao o spasitelju, jer zemlji stvarno treba spas, ali pitanje je da li je on taj Mesija koji može Hrvatsku izvesti iz ropske zaduženosti, kao što je Mojsije poveo izraelski narod iz ropstva u Egiptu prema Obećanoj zemlji.?
Poštujem Bandića što nije promijenio dres i postao član HDZ-a, ali ipak mislim da socijaldemokrati ne priliči toliko koketiranja sa Kaptolom, katoličkim svećenstvom, Međugorjem i paljenje svijeća na Kamenitim vratima. Poštujem njegovu religiju i religioznost, ali se bojim da je i to u funkciji onoga što tom notornom populisti izrazito godi - širenju popularnosti i osvajanju glasova birača. I baš me zanima da li je to sve radio i kao stručno-politički radnik Općinskog komiteta SKH Pešćenica? Ali, kako mu to zamjeriti kada je i dr. Tuđman, nekada jedan od najmlađih Titovih generala ( a zna se da do tog čina trebalo odraditi dosta poslova za «druga Tita»), hodočastio na mise u katedralu jedva znajući se prekrižiti!
Ukratko, sljedbenika već Bandić ima u svim strankama, Stranka umirovljenika dala mu je bianko podršku. Struji glas Hrvatskom kako treba slijediti marljivog, dobrog i posebno, darežljivog čovjeka s kumovskim imageom. On želi doći baš u vrijeme Božića na Pantovčak, punih ruku darova, i kao Djed Mraz i kao Djed Božićnjak. On može biti i jedno i drugo, on može biti i ljubitelj pasa (šteta, ja volim mačke i spadam u kat people!!), on može raditi i kao konj za Hrvatsku, ne govoreći znači li to i pošteno raditi??? A to je i ne napiti se, voziti auto pa kada ga uzrokuje prometnu nesreću, pobjeći smjesta događaja! Priznao je tu epizodu kao «najveću glupost u karijeri, nesmotrenošću... i zaključio «da čovjek na odgovornoj funkciji nikada se ne smije opustiti i i dati se zavesti n o r m a l n i m(ccccc!!!!!) životom! Ako je i od Bandića, previše je!
Trebalo bi još navesti zašto je Bandić nezgodan kandidat, ali ova analiza bila bi tada preopširna. Ionako me moja doktorica dr. V.Ž. stalno upozorava da su moje kolumne predugačke! Ipak, kako ne spomenuti da je Davor Butković u Jutarnjem detaljno obrazložio da je Bandiću uključen u određene afere - «Krašograd» i isplata novaca za građevinske radove koji nikada nisu izvedeni! Dalje, valjalo bi "obraditi" rat dva ega - Bandićeva i Milanovićeva, rat koji je vjerodostojnost SDP-a doveo na najniže grane od 1991. Ako dr. Ivo Josipović (moj favorit za predsjednika) kani se žestoko nositi s Milanom Bandićem bilo bi mu pametno da se distancira od pokrovitelja Milanovića, vječitog gubitnika na hrvatskoj političkoj sceni. Da je Zoki u pravo vrijeme pristojno pitao «Milane, da li bi se ti kandidirao za predsjednika RH?» možda bi ovaj samo odmahnuo rukom i rekao: «Hvala što si pitao, ali proračun grada Zagreba je stotinjak puta veći od sredstava kojima raspolaže predsjednik RH! Znaš, ja sam kum mnogima i rado darivam!»
Zaključak: Izbori za predsjednika RH, ulaskom u trku Milana Bandića postaju zanimljivi i sigurno je samo jedno- neće nam idućih mjeseci biti dosadno! Makar, sve to vrijeme se pitali: kako to da je kuna u novčaniku sve manje, hoćemo li s energičnom Jacom izbjeći žandare iz MMF-a, ili će oni zakucati na vrata i predsjednici Vlade, a i predsjedniku RH!???
Ma koje ime se nalazilo na Pantovčaku, nakon Božića, a uoči nove, 2010 godine znat ćemo više odnosno kamo nas je ovaj izborni show doveo!
Tko preživi, pričat će!
