U nedjelju, kasno navečer virovitičku noć i nebo proparalo je nekoliko raketa i vatromet koji je označio pobjedu HDZ-eovih kandidata ( i koalicijskih stranaka).
Danas, ponedjeljak, 20. svibnja 2013. znaju se precizni rezultati lokalnih izbora. Imamo novo Gradsko vijeće Virovitice,, skupštinu Virovitičko-podravska županije staro-novog gradonačelnika Ivicu Kirina i staro-novog župana Tomislava Tolušića. Sada smo svi generali poslije bitke, većina tvrdi kao su unaprijed znali ishod lokalnih izbora, gotovo u postotak glasova.
Jedan mi je čitatelj poručio da ne radim analizu izbora jer da sam teški amater - jesam, ima pravo, amater s 40 godina pisanja i objavljivanja.
Naslušao sam se danas u ponedjeljak različitih komentara, kada nekoga sretnem znam i priupitati za mišljenje poznanika, prijatelja, susjeda, čak i prvi puta viđenog a razgovorljivog prolaznika. Jedna osoba, ženska, zaposlena u jednoj javnoj gradskoj instituciji dala mi je i koristan savjet:
„Gospodine Weiss, pišite i dalje po svom, držite se pravila jednog poznatog hrvatskog teologa: „Prosuđujte, ali ne osuđujte!"
Dojma sam da u predizbornim kolumnama nisam nikoga osuđivao, najmanje vrijeđao, pokušao sam objasniti zašto sam sklon Damiru Bariću i SDP opcijama, pokušao sam predočiti njegovu viziju Virovitice, prikazati ga kao osobu koja jamči, zajedno s ekipom, određene promjene u gradu koje su nasušna potreba građana.
KLASIČNI HRVATSKI LOKALNI IZBORI, ILI...?
Ako se pogleda ishod lokalnih izbora u drugim sredinama u Hrvatskoj, naprosto se nije dogodilo ništa spektakularnoga, bili su to klasični hrvatski lokalni izbori u jednom gradu i jednoj županiji. Birači su masovnije izašli na birališta,u usporedbi s EU izborima, iako je velik dio ljudi ostao doma, prepuštajući drugima odluke- Vidim u tome uspavanu politička svijest većeg dijela građana Virovitice, jer kako god bilo, imali su šansu birati i nisu je iskoristili. Bojim se da bi ti mogli biti i najglasniji idućih godina u radikalnoj kritici loših poteza lokalnih moćnika. Prevelik broj ljudi digao je ruke od politike, ostali su doma jer misle da se gotovo ništa ne može promijeniti, da glas pojedinca ne znači ništa u rasporedu karata odavno učinjenom, i u odnosu političkih snaga koji je zadan za više desetljeća. Dakle, htjeli su Kiru, i imat će opet Kiru (pobjeda u prvom krugu s 50,90% od izašlih glasača)
htjeli su HDZ i imat će HDZ, htjeli su i dalje trijumvirat - Đakić-Tolušić-Kirin-, imat će ga!
Po mom skromnom sudu rezultati izbora su gotovo izravna posljedice katastrofalnih poteza Zorana Milanovića i njegove vlade otkako su "kukurikavci" došli na vlast i nezadovoljstvo građana prelilo se na lokalne izbore odnosno kandidate koji su ukazivali na bitne odrednice političkih i gospodarskih promjena. Po mom skromnom sudu, Zorana Milanovića na jesen, ako ne i prije, nema na čelu SDP-a i vrlo je vjerojatno da ćemo imati prijevremene izbore za Sabor RH).
Damir Barić i SDP, ne sasvim bukvalno išao je od vrata do vrata u Virovitici, u svakom poštanskom sandučiću našlo se njegovih poruka, stizale su ii poruke drugih kandidata, kažu mi da je zadnjih tjedana točno u 9 sati bio u izbornom stožeru, kao da dolazi na posao u šećerani. Osvojio je blizu 30 % glasova izašlih na birališta u Virovitici gdje čak 55, 50 % nije iskoristilo mogućnost biranja. Izlaznost birača od 54, 50 % u međunarodnim komparacijama za lokalne izbore, smatra se osrednjom!
PUNO ZVANIH, MALO ODABRANIH
Iznenađujuće je koliko se samo ljudi smatra pozvanim da sudjeluje u politici, s aspiracijama na visoka mjesta. Jedan moj prijatelj koji je vodio sučeljavanje dva kandidata u većem mjestu u VPŽ, pitao je jednog od njih koliko stanovnika ima njegovo mjesto, koliki je proračun Županije i sl. i na nekoliko takvih važnih pitanja odgovor je bio - slijeganje ramena i tiho: „Ne znam!" Kratko: puno zvanih, malo odabranih!
Bilo je i nekih soliranja u gradu, naglašavala je moja persona, i ne samo moja, prije lokalnih izbora da samo udružena i dobro umrežena oporba u Virovitici može zamijeniti Kiru; udruživanje, solidarnost kandidata je izostala, i po svemu sudeći, sve će ostati po starom, ako ne bude i gore. Malo značajne osobe - kandidati za gradonačelnika odnijele su nekoliko postotaka glasova (zajedno 5,65 %%) i dio tih glasova dobro bi došao Damiru Bariću da uđe u drugi krug. Posebna pak priča je Siniša Prpić (osvojio 11,19 % glasova) koji je u finišu napadom na Barića, mišljenja sam, odnio ovome nekoliko postotaka glasova, koji Siniši ne znače mnogo, ali Bariću su onemogućili ulazak u drugi krug!!
Tomislav Tolušić ostao je župan s 51,82 % glasova, Tomislav Žagar osvojio j e 33, 23 % glasova.
POLITIKA NIJE ŠALA
Politika nije šala, nije prilika za brzi uspon, nije lagodan život, nije pokazivanje ega. Jest skopčana i s nekim privilegijama, ali politika, posebno lokalna je stalna briga o gradu, o komunalnim službama, prometu, čistoći, o kulturnim i drugim potrebama građana, politika je i umijeće. Više od desetak godina radio sam kao stručni savjetnik - politolog u Zagrebu, milijunskom gradu,s 220 mjesnih zajednica, 14 općina, prvom industrijskom gradu ex-Jugoslavije, medijskom i sveučilišnom središtu, kulturnoj meki, sportskom i ekološki svjesnom, zelenom gradu. Manje-više svaka loša vijest završavala je na sjednicama političkog tijela organizacije koje je trebalo odlučivati, ali i snositi odgovornost za svoje odluke. Svjedočio sam i ushićenju političara, ali i njihovim suzama, primjerice kada jedan favorit nije izabran na dužnost, kako je očekivao.
DA LI JE MOGLO DRUGAČIJE?
Da li je Damir Barić mogao drugačije, i Siniša Prpić također, veliko je pitanje; ovako, po rezultatima, će Siniša Prpić u Gradskom vijeću i dalje imati priliku nadigravati se s - Ivicom Kirinom i ekipom, postavljati uvijek ista pitanja, dohvaćati se mikrofona i slikati pred TV kamerama kada god mu se pruži prilika, nesklon zatomiti svoje JA. Jer, zarad nekih viših interesa treba znati i kalkulirati, znati strategiju i taktiku političke borbe. Da li je Zoranu Milanoviću trebalo savjetovati da mjesec dana pred lokalne izbore šuti, odgovorit će članstvoSDP-a.
Naravno, prihvaćam rezultate izbora u gradu i županiji, Damir Barić zahvalio je svojim biračima, čestitao pobjednicima (zahvali i čestitkama se pridružuje i moja persona) koji je, iako kratko u politici, polučio sasvim dobar rezultat.
Ostaje gorak okus zbog toga što nismo ishodili bar drugi krug (iako je otvoreno pitanje, ne bi li i u drugom krugu pobijedili isti, kao i u prvom?), no to je znak oporbi da treba drugačije, kvalitetnije! Da bi se dobili izbori u gradu u županiji, ne može se raditi samo pet mjeseci pred lokalne izbore, oporba treba raditi sve četiri godine, razvijajući prije svega, unutarstranački život, i idejno obrazujući svoje članstvo, osnivajući nove ogranke. To znači i organiziranje tribina, javnih rasprava, diskusija, predavanja, hepeninga, prosvjeda ...- mikrofoni i kamere su samo dio političke djelatnosti! Mlade i obrazovane Virovitice, koje neke stranke ni nemaju kao organizacijski oblik, ne vidim kao raznosače plakata i propagandnih materijala, vidim ih kao činilac razvoja grada.
GDJE SE ZAPOSLITI, KOLIKO IZVUĆI??
Jer, ne može sada glavna tema biti u kojima ćemo se zemljama EU od 1. srpnja 2013. moći odmah zaposliti, koliko će grad i Županija IZVUĆI sredstava iz EU fondova... već vidim mlade kako pitaju koliko je novca u gradskoj i županijskoj blagajni i kako se on troši! No, sam slogan i pitanje KOLIKO
ĆEMO IZVUĆI IZ EU FONDOVA, nagovještava da se neće pitati o znanju, sposobnostima, radu, dugovima prijašnjih ekipa, nego o pomisli da će za Hrvate raditi netko drugi.
Neće, dragi moji, neće drugi raditi za nas, doći će da pokupuju lijepe nekretnine na Jadranu, i da nas upregnu kao jeftinu radnu snagu, i samo sposobne firme i pojedinci će opstati, a mi, zahvaljujući i gradskoj i županijskoj pseudoeliti, a najviše nesposobnjakovićima- i crnim i crvenim, i ružičastim... u Zagrebu, na Trgu Sv Marka, nećemo biti svoji na svome.
Još jednom čestitam pobjednicima na lokalnim izborima, na kraju, sve je to vježbanje demokracije u kojoj, nadam se, dočekat će netko i dan kada nije samo politički trenutak da sjaši Kurta i uzjaši Murta.
Opomena je svima, posebno ravnodušnima, da se u nas 19. svibnja 2013. čak ni to nije dogodilo!
(20. 05.2013.)
