Bere se grožđe, brežuljcima se ore pjesme berača grožđa, beru grožđe i predsjednik, i diplomati, kruške padaju, žute, zrele, vilijamovke, uskoro će i lješnjaci, pa kukuruzi...njih treba brati. Eh, kako smo nekada kao gimnazijski razred išli u branje kukuruza!?? I dragu sam jutrom vozio na biciklu, bez kacige na glavi. I šumorila su polja kukuruza te jeseni. A danas??
Šećem tako Maksimirom, sunce grije, lijepo mi je...I spazih jedan cvijetak, u dilemi ubrati ili ne... Pristalica sam da se cvijeće ne bere, uzgaja se samo u lončanicama... Ali, na toj maksimirskoj livadi ne ugledah odavno tako lijepog cvijetka, boje da padneš u nesvijest, i hop, uberem ga. Nisam ni dva metra dalje otišao kad osjetim na ramenu položenu ruku! I grobni glas:
„Hej, gospodine znate li da je to zabranjeno!? Ili, imate li dozvolu za branje cvijeća u prirodi?? U šumama, u parkovima, uz rijeke?? „
„Molim kako, ne razumijem..!" zagrcnem se uplašen.
Odmah se hvatam za džep, provjeravam imam li novčanik sa sobom...
„Nemam dozvolu, žao mi je!", kažem.
„Nemate dozvolu, a berete cvijeće? E, neće ići. Morate platiti kaznu!" grmi oštrooki.
„Ma čovječe, zar je to moguće?" kažem i okrećem se nekim prolaznicima, a oni kimaju glavom. Jedan viče:
„Naravno da je moguće, mi smo mala država, velikih čuda!"
OŠTROOKI KAŽE
I oštrooki će: „Zar niste čuli za Zakon o šumama?? Oni paragrafi o beračima gljiva??"
„Nemam pojma!", kažem, svjestan da me nepoznavanje zakona ne oslobađa krivnje!
„Dakle, da vam objasnim" - nastavi oštrooki, držeći u ruci nekoliko papira, i blok s uplatnicama:
"Dakle, Zakon o šumama beračima gljiva za osobne potrebe dnevno dopušta branje najviše dva kilograma gljiva (i to onih koje nisu zaštićene). Ali jedino u slučaju ako je od nadležne šumarije prethodno ishodio posebnu dozvolu za branje gljiva. Postoje dozvole za osobne potrebe i one za branje u komercijalne svrhe. Za osobne se mogu kupiti tri vrste dozvola: dnevna, tjedna i mjesečna. Dnevna karta za branje gljiva stoji 50 kuna, tjedna 100, a mjesečna 200 kuna. Potrebno ih je izvaditi u šumariji na čijem se području planira branje. Komercijalni berači dnevno mogu ubrati i do 10 kilograma gljiva, no oni dozvole za branje dobivaju tek nakon predočenja rješenja koje im izdaje Ministarstvo zaštite okoliša."
Saslušavši to bio sam slobodan da pitam odnosno konstatiram:: „Pobogu, tko donosi ovakve zakone? Još ćete naplaćivati ulazak u Maksimir, kao da je cijeli Maksimir Zoološki vrat? Naplaćivati ćete ulaz, tamo na glavnom ulazu... Ali, što ćete sa sporednim ulazima??
„Gospodine, jeste li ubrali cvijetak? Jeste! Da vidimo koja je vrsta??"
CVIJETAK JE ZA MOJU DRAGU USPALJENICU
I odmah mu pokažem cvijetak, i vrisnem:
„Ali, cvijetak je za moju dragu uspaljenicu, kod kuće!"
„Nema veze, dakle za osobnu potrebu. Nećete ga prodavati, nije za komercijalne svrhe, Kazna je 2000 kuna, da je za prodaju, kazna bi bila 5000 kuna, I vidim, ubrali ste prosječan cvijetak... Hm, hm, toliko volite dragu da joj niste ubrali ljepši?? Najskuplje gljive: kazne za branje bez dozvole do 7000 kuna! - neda se oštrooki!
„Ali dragi čovječe nisu gljive i cvijeće jedno te isto!" nedam se!
„Čujte, nisam ovdje da s vama diskutiram, nego da naplatim kaznu! Osim toga, moram dalje, vidim da ima u Maksimiru i onih koji beru gljive. Moram provjeriti beru li se šumske delicije u skladu sa zakonom!"
I onda shvatim da tu nema šale pa kažem:
„Nego što, treba tako, i uvesti fiskalizaciju za berače gljiva i za berače cvijeća. Čim nađem gljivu, ima da je ukucam u e-blagajnu da Linić i Milanović znaju koliko love ide njima. Prirodni resursi su njihovi, pa vodu plaćamo, a gljive i livadno cvijeće ne bi! Vi ste gospodine potpuno u pravu! Nego, recite mi iz koje ste vi službe??"
„Što da ne bi pitali za moj broj, pa nisam ja policajac! Imate li novčanik kod sebe?
„Nemam, ali imam kreditne kartice!" brzo odgovorim.
„Nema veze, ako platite gotovinom, ide 2000 kuna, ako karticom to je plaćanje s odgodom, 10 % više, dakle, 2200 kuna je kazna!"
„Eh, pa zar se znak pažnje dragoj toliko plaća?? Ne smijem imati ni draganu??"
„Nemojte me loviti na sentimente...i navodite me na seksualne teme. Što vam znači ono "uspaljenica"? Briga me za to, provodim zakon! Može i kartica! Visa, American... Čujte gospodine, ako ja moram državi platiti ribolovnu dozvolu 500 kn godišnje (da uđem u more i uberem neku ribu), zašto bi gljivari hodali i besplatno brali što im padne na pamet? I brali cvijeće! Čujte, znate li vi pošto se prodaju tartufi!??
VRIJEĐANJE SLUŽBENE OSOBE
„Čekajte dragi oštrooki, zar smo u Maksimiru ili u šumi u Istri??"
„Jeste li rekli oštrooki?"
„Jesam!" odgovorim energično na pitanje. Bez trunke straha!
„E, onda još 500 kuna kazne, vrijeđanje službene osobe!"
„Naravno, u pravu ste - predlažem HITNO da se uvede naknada građanima za uzimanje cvijeća s hrvatskih livada, HITNO! Sve za Milanovića, sve za Linića, sve za Tita, sve za partije...! I predlažem da odete do onog kapitalca u blizini, u prostorije stadiona, prodao igrača za milijardu i dvije stotine milijuna kuna, koliko je poreza platio??"
„Gospodine, vi ste sada zašli i u političke vode. Od cvijetka preko nogometa do politike, u nekoliko koraka! Mislim da s vama nešto ozbiljno nije u redu, zaista, zar vam sve ovo treba...??"
„Naravno da mi ne treba, ali vama treba, i hrvatskoj pseudoeliti treba, i EU, treba, i Ujedinjenim narodima treba, a mojoj dragoj ne treba,,,?? Ali dajte da se dogovorimo, ta ljudi smo, ta Hrvati smo!"
„Može, sviđaju mi se ljudi koji su za kompromise. I koji su patrioti! Navek žive Hrvati, navek živi Hrvatska!! Dakle, karticom plaćate 200 kuna, ostalo ćemo u ratama... Do 2023 godine! reprogramiranje duga državi! Slažete se!?? Državi bolje išta nego ništa! A i ja sam ispunio normu!"
„Eto, sve se da riješiti !" klimnem glavom pomirljivo. „Evo kartice!"
Oštrooki provuče karticu kroz uređaj, potpišem, uzmem papir i cvijetak i pravo prema izlazu iz Maksimira.
I mislim: „Dragi Bogo, spasila me Diners kartica. Visa, nula bodova, American nula bodova! Dok oni ustanove da mi je konto blokiran, i poslovni i privatni, već godinu dana, ja sam već u Kanadi.
Laku noć mala zemljo, VELIKIH čuda!"
