Banner
Izložba posvećena Milku Kelemenu u Etnografskom muzeju
DHMZ: Pretežno oblačno s kišom, lokalno obilnom
Plenković o zelenim putovnicama: Mislim da bi sve moglo biti gotovo do ljeta
U utorak i srijedu zatvoren željeznički prijelaz u Ulici Svetog Jurja u Podgorju
Milanović: Zlata Đurđević je moja kandidatkinja za Vrhovni sud
UIO: Žene u Hrvatskoj još uvijek ostaju bez posla zbog trudnoće
Jutarnji list: Beroš zarađuje kao vještak, ali ne stigne na sud

  Kota Lj. R. Weissa

Ljubo R. Weiss: Kada Rade budan sniva - večer sa Šerbedžijom

  Ljubo Ruben Weiss           28.02.2012.         3257 pogleda
Ljubo R. Weiss: Kada Rade budan sniva - večer sa Šerbedžijom

Jednostavno, bila je to večer za pamćenje, susret s umjetnikom kojeg cijenim i poznajem, točka na „i" „Virkasa", kulturne manifestacije koja proslavlja Viroviticu i doprinos je naših kazalištaraca hrvatskom teatru i kulturi. Meni pak značila je povratak u prošlost - ponovni susret sa Radetom Šerbedžijom (rođen u Buniću, kod Korenice, 27.07.1946.) nakon mnogo prohujalih godina, umjetnikom i supatnikom u vremenima koje ni on, a ni ja, nećemo lako zaboraviti, vjerojatno, nećemo i lako preboljeti - bilo je to vrijeme kada su nas posprdno prozivali kao „pobjegulje". Rade Šerbedžija, po koncertu u Virovitici i druženju, čini se, prebolio je to vrijeme lakše nego ja - silnim radom, uspjesima u Hollywoodu i izvan njega( u stranim filmovima uglavnom je glumio emigrante i strance), ovjenčan slavom Rade je gost filmskih premijera i festivala, teatara, koncertnih dvorana, akademija. svestrani umjetnik.

KAKO I KADA SMO SE UPOZNALI?

Kako i kada smo se upoznali? Za šankom Volkstheatra u Beču, negdje 1992. godine, u vrijeme kada se u tom velebnom  zdanju na bečkom Ringu okupila ekipa glumaca iz Zagreba i Beograda, pored Šerbedžije, Vanja Drach, Tomislav Durbešić, Mirjana Karanović...na mirovnoj matineji, digavši pacifistički glas protiv rata 1991. - 1995. Obično kada bi netko u ratno vrijeme pristigao u Beč pitali bismo ga kako je dolje, može li se rat još izbjeći...? Predstavio sam se Radetu kao njegov obožavatelj a to sam postao gledajući ga u kazališnim predstavama u Zagrebu,(glumio je i klasični, ali i moderni repertoar) na TV ( „U registraturi", „Nikola Tesla", „Prosjaci i sinovi"...) u filmovima (glumio je u osamdesetak filmova!!) gledajući i slušajući intervjue s njime. Ni danas ne mogu zaboraviti njegovu maestralnu ulogu u „Oslobođenju Skopja", kojom je žario i palio po teatrima ex-Jugoslavije.

U OBRANI NEBESKOG GLUMCA - ZADNJA BEČKA KRIZANTEMA

Zamolio sam ga  tada u Beču da pročita pjesmu koja je nastala u to doba, naslova „Zadnja bečka krizantema", da kaže što o njoj misli i pitao da li bi se je moglo uključiti u već strogo definirani program mirovne matineje. „Pjesma je vrlo dobra, ali vidi s režiserom priredbe Iletom Zagorcem, i Vanjom Drachom..- on je došao iz Zagreba, kao i ti, bilo bi bolje da je on pročita, ne ja...Ne znam gdje sam sada - napustio sam Zagreb jer su me vrijeđali, napustio sam Beograd jer su mi fijuknuli meci pored glave, sada sam u Ljubljani, vjerujem, privremeno..."Zadnja bečka krizantema" ušla je u već zaokruženi program matineje, nakon što ju je časni Vanja Drach pročitao dvoranom se prolomio buran pljesak, sigurno meni najdraži u životu. Još nekoliko puta sretao sam Radeta u Beču, jednom su on i glumac Zijah Sokolović imali sjajan nastup u „Akzentu", iskazujući oba svoja vrhunska umijeća.

I poslije se dogodilo ono što nas je toliko povezalo da sam kolegama novinarima i sebi ove nedjelje otvorio put do njega, u garderobi iza dasaka koje život znače - zatekao sam ga ponešto umornog od koncerta jer s pozornice nije silazio puna dva sata. Poruku mu je predao violinist iz benda „Zapadni kolodvor" a glasila je otprilike:

„Rade, čestitam ti! Bio si i ostao sjajan. Pozdravljam te u svom rodnom gradu, vratio sam se iz Beča. Razmijenili smo davno pisma - ja tebi u Ljubljanu članak „U obranu nebeskog glumca", ti meni jednu pjesmu iz  slovenskog ciklusa. Mogu li do tebe s prijateljem i vlasnikom lokalnog portala, postavili bi ti nekoliko pitanja!?"

   Naime, za jednog boravka u Zagrebu, u ratno vrijeme, gledao sam TV emisiju u kojoj se na grubi način govorilo o Radetu Šerbedžiji, umalo ga se nije proglasilo Srbo - četnikom. Po povratku u Beč napisao sam spomenuti članak i objavio ga u „Našim novinama".

ANGELINA I RADE

Rade i ja izljubili smo se kao stari poznanici - pokazao je svoju slavonsko - ličku narav (rođen je u Lici, djetinjstvo i mladost proveo u Vinkovcima), iskazao je pristupačnost koja krasi samo vrhunske umjetnike i druželjubive ljude. „Čast mi je pozdraviti umjetnika koji na premijeri filma „U zemlji krvi i meda" izvodi, držeći je ispod ruke, režiserku Angelinu Jolie pred filmsko platno, pred publiku!" „Ne nisam ja držao Angelinu ispod ruke, ona je držala mene..!" mangupski je odgovorio. „Knjige, hoće li biti nove knjige?" pitao sam ga prisjećajući se njegovih zbirki poezije  „Promjenljivi" i „Crno,bijelo". „Ne, pjesme ne pišem od 1997. kada mi je umrla majka, izbjegla s ocem iz Vinkovaca. A otac, evo ga, u stotoj godini, živi u Beogradu."

   Još nekoliko rečenica o ženi mu Lenki Udovički, tekstu „književnice" Vedrane Rudan koja je grubo oklevetala Angelinu Jolie na svom blogu, pitao sam ga odlazi li za Beč i objasnio je kako je imao koncert krajem prošle godine u toj svjetskoj metropoli, pa koja je sličnost Virovitice i Vinkovaca...? Nakon toga pitanjima su ga zasuli kolege novinari, javio mu se još jedan poznanik, pa jedna obožavateljica kojoj se potpisao u knjigu, zatim je uslijedilo obvezno fotografiranje: - tako će i Goran Gazdek imati jednu fotografiju s Radetom, kao uspomenu.

  Rastao sam se od Radeta poželjevši mu sreću i dobro zdravlje.

NE DAJ SE, RADE!

Hoćete možda reći čemu to iskazivanje strahopoštovanja prema Redetu Šerbedžiji? To je čovjek uistinu fascinantne biografije, neiscrpne energije i tople, slavenske duše. Zatim, kada dođemo u neke godine živimo od sjećanja i ponekog rijetkog susreta s dragim ljudima, ja osobno, rado se prisjećajući vremena iz burnog bečkog razdoblja mog života. Rade je tu večer u virovitičkom kazalištu publiku u dupkom punoj dvorani obogatio stihovima Jesenjina iz pjesme „Pismo majci", oduševio publiku jednom romskom pjesmom koju je posvetio prijatelju, nažalost pokojnom Bekimu Fehmiju, glumcu Albancu. I Rade je na pozornici, časteći sebe s kojom čašom vina i nazdravljajući publici razbio čašu, kao Bekim u čuvenom filmu „Sakupljači perja", Rade nas je oduševio „Panonskim trešnjama" pretvorivši ih u slavonske, „Adrijatičarem",... i naravno s „Nedaj se Ines", himnom moje generacije.(Ne daj se Ines, ne daj se godinama moja Ines./Drukčijim pokretima i navikama/jer još ti je soba topla. prijatan raspored/i rijetki predmeti... Melankolično je zvučala pjesma  Stjepana Jimmyja Stanića „Prolazi sve" (samo naša ljubav neće proć...). A kada je iz srca zapjevao „Tiho pojte sićani slavuji, da se moje zlato ne probudi", dotakao je definitivno moju pjesničku crtu ali i moju sliku iz djetinjstva: djed s majčine strane, Matija, pjevuši je pod stare dane kao svoju najomiljeniju starogradsku pjesmu!

I tako, te nedjeljne večeri stigao je u neveselu Viroviticu,  Rade Šerbedžija s kvalitetnim bendom, glazbenicima koji su ga vrlo uspješno pratili u njegovu pjevanju i govorenju stihova. S njima Rade je budan snivao.

Donijeli su svi zajedno lijepe, sjetne riječi, poklonili nam večer melankolije, nostalgije, vragolije i - čarolije!

„Malo radosti, bez harmonike, s gitarama, bez harmonike, bez harmonike...!"

   Ne daj se, Rade!

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

citateljka
14.3.2012. 14:19
OVO JE FENOMENALNO!!!
Ovako lep clanak odavno nisam procitala! Ime Radeta Serbedzije, koga toliko volim, odavno se vec vezuje za ratove, strasti i nepravde, i toliko mi je drago da je neko konacno uspeo da vrati ono sto njemu pripada, i da njegovo ime veze za ono sa cime treba da bude vezano / UMETNOST , LEPOTU, SNAGU koje ne jenjavaju ni u sedmoj deceniji njegovog burnog i uspesnog zivota! Topla slovenska dusa...to je ono sto i mi citamo u njegovim ocima, cak i preko malih ekrana, mi koji nemamo tu srecu da se ovako srdacno sa njim izljubimo i izgrlimo!
Ipak, da li je to sreca, ili jedna ZASLUGA?? Nije bilo lako kao dragi novinar koji ovo pise dici glas mira kada se dizu kame, pisati o hrizantemama kada se piseo o topovima, biti vitez poezije i umetnosti kada se lome koplja i vode strasni ratovi...Dakle, ovo je zasluzeno, i ocito da svako dobije sto zasluzuje! Dragi novinaru, VI STE POSEBNI, dragi RADE takodje poseban, i sta onda reci za tekst, za noc, za slike gde se uplicu dve POSEBNE DUSHE, pune ljubavi , nostalgije i pesme, vecite pesme?? Nista....samo, ostati bez daha!
Lj. R. Weiss
2.3.2012. 14:33
Pozdrav i tebi zigi7darko!
zigi7darko
29.2.2012. 22:06
Teško je neke stvari uspoređivati. No, za mene je Rade Šerbedžija više nego veliki glumac. Ono što je on odglumio u "Prosjacima i sinovima", je za mene čista genijalnost, kojoj američki spektakli nisu ni do koljena. Njega poznavati je velika privilegija, a ove sitne ljudske pakosti koje ovdje čitam, više govore o onima koji ih pišu. Pozdrav gospodine Weiss!
Lj. R. Weiss
29.2.2012. 19:57
@miško
Hvala ti na razumijevanju pacifističke, mirotvorne pozicije. Ne pravdam se, samo pokušavam objasniti da je i to legitiman životni izbor - ima ljudi koji mogu pucati u neprijatelja, ali i u "neprijatelja". Sotoniziralo se ljude zbog imena, zbog roditelja odnosno porijekla, zbog nacionalnosti odnosno vjere bračnog partnera, bilo je iživljavanja nad djecom, ženama i starcima samo zato što su neki "domoljubi" uprli prstom na njih. Ljudi su imali pravo braniti se, ali nitko nije dobio pravo da ubije 14-godišnju djevojčicu, samo zato što je Srpkinja ili da nekom tko drugačije misli o političkim pitanjima dinamitom digne kuću ili vikendicu u zrak!
miško
29.2.2012. 17:23
Gospom Weiss, tko su oni da im se pravdate? Učinili ste ono što ste u om času smatrali najbolje. I sam se ljutio na one koje su pobjegli, ali nisam znao što se događa, nisam znao da zlodjela, a prijetnje sam tek naslučivao, Časnije je bilo izabrati Beč nego HV s namjerom pljačke i paleži pod krinkom borb za slobodu. Srećom takvih nema puno, ali još vladaju. I takvi van sigurno zamjeraju. 90 posto poštenih branitelja nije oskrnavilo lik hrvatskih vitezova i takvi sad neće laprdati. Živjeli vi nama i nedajte se ovim mlatimudanima.
Mikeš09
29.2.2012. 15:32
Gospon pljuska sad ste me razočarali a negdi prije vas pohvalih i to javno misleć...eto konačno...ali ne kaže se ...još će mnogo vode Dravom poteći al pameti...Muenchen bojna (predhodno se krivo izrazih) je ``naša ...prava...čistokrvna`` pa je opet nigdje nije bilo a bečka je ipak miješanih ili ``drugačijih`` krvnih zrnaca što je pametnome dosta i bez suvišnih komentara ali pošto vama izgleda bolje ide dnevna politika i napadanje pojedinih likova ``još će mnogo vode Dravom proteći``...
Lj. R. Weiss
29.2.2012. 15:19
@pljuska
Već sam se zabrinuo da nisi u gripi, ili slično: nisi mene pitao ali ti mogu odgovoriti na pitanje. Velik dio onih koji su bili u bečkoj i muenchen diviziji su bili ljudi koji su ili protjerani zbog nepoćudnih krvnih zrnaca, ili su imali neke druge probleme s Tuđmanovom vlasti. A uz nas, recimo Radeta i mene, u tim "divizijama", bilo je ohohoooo Hrvata, sposobnih za obranu zemlje, ali su ih Hrvatine u zemlji, najčešće daleko od bojišnice, ali sa rukom na srcu, sklonili u Beč ili Muenchen, na studij ili čak na rad na unosne poslove.
I varaju se mnogi ako misle da nam je tamo teklo med i mlijeko!
pljuska
29.2.2012. 14:00
Mikeš09, još samo da nam objasniš koja je razlika između onih iz Muenchen divizije i njihovih "suboraca" iz bečke divizije?
Mikeš09
28.2.2012. 16:53
Lako je laprdat tko je gdje bio i kada ali se trebalo nać i u njihovoj koži tada pa makar i za šankom jer što im je preostalo...marilosi-čistokrvni...Pitam se i što ćemo s hrvatinama iz Muenchen divizije bilo ih je koliko hoćeš...oni ne bodu oči...jel da...čistokrvni
Mariolus
28.2.2012. 11:07
Weiss je negdje 1992. za šankom Volkstheatra u Beču digao pacifistički glas protiv rata 1991. - 1995.


Još iz kategorije Kota Lj. R. Weissa



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.