Da li dr. Ivo Josipović, da li Milan Bandić za trećeg predsjednika Republike Hrvatske- pitanje je svih pitanja u aktualnom trenutku političke javnosti, ali i društva Hrvatske. U Virovitici jer to tema broj jedan, posebno kada se saznalo da je čak blizu 39 % građana glasovalo u prvom krugu za dr. Ivu Josipovića. A od od 3. siječnja, kada su se uskomešali duhovi objavom da se «pobjeguša» vraća u aktivnu politiku - dr. Ivo Sanader- o politici se raspravlja više nego obično.Vjerujem da je mnogima jasno da dr. Ivo Sanader skoro nikome nije više potreban u politici jer je u 6 godina pokazao što zna i što se ne smije raditi. Niz, u međuvremenu otkrivenih afera, posebno u državnim poduzećima, kompromitiralo ga je do kraja, a istrage poslova austrijske Hypo banke i posebno Hypo Alpe Adriea banke, upućuju da se radilo o malverzacijama DRIVE koji je petnaest godina što javno što tajno radio na šaptanju kome sve dodijeliti kredite, mada je mogao znati da ih neki od nosilaca kredita neće moći vratiti odnosno da nemaju hipoteke za njih. Ova druga banka dovodi se u vezu s trgovinom oružjem, sumnjivim prodajama nekretnina, i s pranjem novca.(navedeno prema člancima u bečkom listu «Der Standard»).
Sprega koja se pomalo nazire - Bandić, Kerum,Glavaš, Sanader - blok je koji je Hrvatsku učinio siromašnom i revoltiranom,. doveo u pitanje demokratske procese i usporio ulazak Hrvatske u Evropsku zajednicu. Da će ovo čudno društvo jedno drugome držati «štangu» više je nego očito, no za pretpostaviti je da će to Jaca, bar što se tiče HDZ-a, ipak srediti. Jer, nakon ovog «puča» Sanadera koji želi da se HDZ opredijeli između Bandića i Josipovića, moglo bi se dogoditi čak to da Predsjedništvo HDZ-a da preporuku članstvu da glasa za - dr. Josipovića. Mislim da to i nije potrebno jer je dio članova HDZ-a već u prvom krugu glasovao za Josipovića. Vratimo se dvojici kandidata.
PSIHOGRAM KANDIDATA
Milan Bandić je osoba koja djeluje robusno, s puno energije, simbolizira praiskonsku snagu i snalažljivost dinarskog tipa čovjeka, neka je kombinacija lava, ovna i bika. Međutim, njegova psiha nije psiha stabilnog, smirenog čovjeka. Iza sebe i oko sebe stvara buku, njegov EGO zakriljuje sve oko njega, tip je koji zamišlja da se svijet vrti oko njega i da ga svijet odnosno hrvatsko društvo neminovno treba. On je antidepresiv koji djeluje iritirajuće. Njegov govor je počesto govor provokacije, svađalački, ima i «provala» koje zbunjuju normalnog čovjeka . od zabavnih, narodskih nadigravanja do nesuvislosti koje nisu razumljive. Često djeluje kao navinut, usplahiren, «nabrijan» i u biti agresivan, a stare mudrosti kažu da takve osobe treba izbjegavati. On ulazi u drugu fazu predsjedničke trke bez ležernosti, opuštenosti nema ni u tragovima. I sam kaže «što mu je na umu, to mu je na drumu», što u politici nije nikada vrlina...Iako kaže da sluša malog čovjeka najradije sluša - samog sebe. Povremeno misli da je neka urota protiv njega i da mu «mračne sile» žele zlo. Malo je posvađan sa poimanjem rezultata svoje vladavine u Zagrebu i teško, vrlo teško prima kritiku. Zamalo nikada ga nisam slušao samokritičnim.
Ivo Josipović je čista psihološka suprotnost Bandiću. Djeluje krhko, nježno, ranjivo i mogao bi biti, psihološki kombinacija vage, ribe i djevice. Izrazita umjetnička duša, zanesen u igru, na dječji, spontan način, na okolinu djeluje smirujuće, on je lorsilan za sve «nabrijane» i euforične. U nastupu mu neki vide beskrvnost, nedostatak temperamenta međutim tu se radi o odličnom kontroliranju emocija, snažnom ratiu koji nadmašuje njegove emocije. Međutim, upravo je zadnjih dana pokazao da i on može biti LAV te itekako opasan za suparnika. Ego mu je osrednji i nedostaje mu efektno zakucavanje u dobivenim situacijama. Sklon je opraštati suparniku, drži se fair play pravila, uvjeren da će to činiti i suparnik, što se, kada je Bandić u pitanju, ne događa. Ivine vrline su ustrajnost, duhovitost protkana laganim cinizmom, pravdoljubivost, poštovanje sugovornika, okretnost. Društveni je tip, većina ljudi poželjela bi ga u svom društvu. Kooperativan je za razliku od Bandića koji je tip «jedan čovjek, cijeli orkestar». Ivo je jasan je u izražavanju, rijetko podiže ton ali kada to učini, ima nešto važno za reći. Mimika mu je tipična za odlične kockare, jedino se ponekad ima osjećaj da je nepotrebno uplašen mada je iz TV sučeljavanja u novo TV sučeljavanje sve sigurniji. Međutim, iz takvih situacija izlazi spretno, često humorom. U svakom slučaju, jačih je nerava od Bandića, što je u politici izrazito dobra karakteristika. Prije će imati manire dostojanstvenog državnika nego Milan Bandić.
PROGRAMI KANDIDATA
Milan Bandić profilirao je izborni program bez ključne ideje, objedinio je nekoliko idejnih sklopova, program je vezao za svoju osobu i dosadašnji rad, koje neprestano vidi kao uspjeh. Ideja da će raditi kao konj za Hrvatsku navodno je trebala glasiti da će «kao pčela raditi za Hrvatsku», ali je na Sljemenu u zadnji čas promijenio sugestiju savjetnika. «Idemo raditi» nije poklič koji bi trebao oduševljavati ljude jer se ne kaže, gdje, koliko i za što raditi, a posebno ne inzistira na tome da se ide pošteno raditi i pošteno dijeliti zarađeno.. Program obećava svima ponešto, kao što populistički programi obećavaju, a populistički način ophođenja ljudima naoko je privlačan, međutim nema se osjećaj da taj program jamči uistinu bolji život građana. U programu i nastupanju ističe naročito nacionalno-katoličku komponentu, mada je većini građana taj poklič sve manje zanimljiv, budući da se iza takvih domoljubnih pokliča sve više otkriva . niz afera, i siromašenje hrvatskog čovjeka od Zagreba do Čakovca, od Čakovca do Dubrovnika, od Bregane preko Virovitice do Iloka. Ako se uzme isticanje kumstva i načela «dogovorit ćemo se, ljudi smo» onda u politiku unosi voluntarizam, a to znači Ustav i zakoni ga previše ne zanimaju nego radi i radit će po svom nahođenju i volji.
Dr. Ivo Josipović objedinio je svoj program pod inačicom PRAVDA, NOVA PRAVEDNOST i na taj način jasno pokazao da je za preraspodjelu moći unutar društvenih slojeva i interesnih skupina u Hrvatskoj, kritički se odnoseći prema dosadašnjoj pravdi koja je to bila samo za neke, zapravo podobne i «rodijake». Ukazivanjem na katastrofalne greške u privatizaciji i inzistiranjem da onaj koji je jamio, nije jamio za sva vremena, već da ima odgovorno raspolagati imovinom, posebno u korist širih slojeva i općeg interesa Hrvatske, a ako to nije u stanju, ima da vrati, pogodio je duh i dah vremena. Mito i korupciju označio je rak-ranom hrvatskog društva što je činjenica oko koje se slažu tisuće i tisuće hrvatskih građana kojima je već zlo, mučna mučnina, od vijesti o pljačkama državne blagajne, posebno zagrebačke i skromnim rezultatima u borbi protiv mafije koja je određivala i još određuje neke ključne tokove novca u državi. Daleko je vjerodostojniji da će pokretati energičnije poteze i akcije u tom području, usmjeravajući obavještajne službe da se manje bave državnim neprijateljima Hrvatske, a više gospodarstvenicima i političkim moćnicima koji krše zakone i dovode u pitanju preostale ekonomske resurse. Prije će državnu vlast, kooperativan i tolerantan prema različitim mišljenjima, stabilizirati i posebno, potaći djelovanje pravne države nego Bandić. Socijal-demokratske ideje ugradit će u ove promjene jer, u ovoj fazi, kada se kapitalizam na hrvatski način pokazao brutalnim, upravo socijalna solidarnost je uvjet svake stabilnosti sustava i uvjet napretka Hrvatske. Jer, kako ističe dr.Josipović, sramotno je da hrvatski građani kopaju po kontejnerima da bi u njima našli - koricu kruha...njegov govor u Rijeci Bandićeva propagandna mašinerija, u kojoj se troše ogromna financijska sredstva, tko zna kakvog porijekla, okrenula je tako da bi se građani Hrvatske trebali bojati nekakve crvene Hrvatske. U SDP-u komunista nema odavno (većina ih je devedesetih prešla u HDZ) i plašiti građane crvenom bojom, nekakvim crvenim guzicama majmuna, na displeyu iznad kavane «Nova», više je nego smiješno i nimalo uvjerljivo. Jer, taj isti Bandić do prije nekoliko mjeseci pripadao je toj stranci, a danas se predstavlja «nezavisnim kandidatom». A već kada se o tome zbori treba reći onu narodnu: od komunjara postoji samo jedna gora vrsta, a to su - bivše komunjare...
I vanjsko-politička orijentacija Josipovića, iako slična Bandićevoj, umjerenija je vezano za rješavanje novog ustroja u BiH, koji bi se mogao pokazati jednim od vrlo delikatnih pitanja u kojima će trebati zadržati razboritost, a otkloniti pristranost. Mjera hrvatskog angažmana u BiH bit će mjerilo zrelosti Hrvatske da rješava delikatne vanjskopolitičke probleme, pa i odnose sa Slovenijom i Srbijom te Evropskom zajednicom.
( U planiranom dijelu dva - razrada vanjskopolitičkih tema odnosno važne ovlasti predsjednika RH, proisteklih iz člana 93 Ustava RH)
