Božić je za kršćanske vjernike oduvijek jedan od najvećih blagdana, vrijeme duhovnog promišljanja vjere i povijesti, pogled unatrag, osvrt na korijene jedne od dominantnih vjera u svijetu. Nazaretska štalica i mali Bog u jaslama, Božić, sjajna zvijezda na nebu, tri kralja koja dolaze na poklonjenje tek novorođenom Isusu, ovčice u pozadini.. svakog Božića iznova unose nas u otajstvo pravremena, ali i događaja koji obilježava više od dva milenija povijesti. Djeci bajka, odraslima i otajstvo, radost, uznesenje, ali i dani brige za okićeni bor, za bogat božićni stol koji valja biti krcat jelom i pilom, posebno kolačima. I negdje odjekuje tiho «Sveta, tiha noć», vrlo ugodna božićna pjesma, predamnom Crkvena pjesmarica, iz Tiskare Plevnik u Virovitici, tiskana prije l02 godine iz koje izabirem ove stihove:
Čestit svijetu danak svemu,
Jer izađe sunce njemu,
Tužni mrak je prošao,
Sunce Isus došao,
Zapjevajmo malenomu,
Kralju danas rodjenomu,
Slava Bogu višnjemu,
A mir ljudem po njemu....
I PORED SVEGA - NESPOKOJ
Sve su to djelići jednog ugođaja koji će neki imati, a neki, bogme, i neće - naime, i dva desetljeća nakon osamostaljenja Hrvatske, sada kada je kršćanska (katolička) vjera slobodna, od nikog sprječavana, kada na polnočkama nema «komunističkih žbira», kada bi se trebalo slaviti Boga i Božić, punim srcem i pjevati punim plućima, u dijelu hrvatskog naroda - nespokoj. Ono što je malo nas moglo predvidjeti, može se naći i u našoj okolini. Slavonija, pokrajina kulena, kobasica, kruha, kolača i pića, odjednom se i u porukama crkvenog velikodostojnika biskupa Srakića označava siromašnom, zaostalom regijom Hrvatske. Što se dogodilo i događa, anno domini 20l0. još mnogima nažalost, nije jasno, ali je primjetno: kriza, duboka kriza nije prevladana, ne troši se kao nekada, privilegij kupovanja i darivanja sužen je umjesto proširen, dojučerašnji hrvatski premijer, prakticirajući katolički vjernik, iz obitelji svećenika i časnih sestara, iza brave je istražnog zatvora u Austriji.
Dojučerašnji njegovi žarki sljedbenici odrekli su ga se i zapravo malo je onih koji mogu pouzdano prorokovati razvoj događaja. Sve u svemu, ispada da je Hrvatska ogrezla u mito i korupciju, afera sustiže aferu, TV dnevnici su nam postali crne kronike, petardi je na ulicama vrlo malo (što je za pohvalu) ali je ozbiljne pucnjave i nasilja, sve više. mafiozi se nisu «na smrt preplašili» kako naivno govori jedna političarka u «Latinici», dok njen stranački sudrug predviđa uhićenja ministara, govori o katarzi, a i sam nije načisto kada će se pojaviti pred mađarskim sudom i odgovarati za prometnu nesrećom, s dvoje mrtvih, kao posljedicom.
DALEKO SMO JOŠ OD DRUŠTVENE KATARZE
Prvo i najvažnije: ŠTO JE KATARZA?? Katarza dolazi od grčke riječi kathairo i znači ČISTIM i zapravo znači PROČIŠĆENJE, ETIČKO PROČIŠĆENJE, izmirenje osjećaja samilosti i straha, određeno smirivanje čuvstava. Katarza ima prvenstveno psihološko značenje i veže se za umjetničko djelo, ali i pojedinca, no uobičajeno je govoriti i o DRUŠTVENOJ KATARZI. Društvena katarza bio bi masovan osjećaj olakšanja nakon neke šok-terapije, široko rasprostranjen osjećaj da smo nakon neke veće društvene drame, sposobni za NOVI POČETAK, očišćeni od grijeha, nakon prijeloma, počinjemo kao društvo novo razdoblje u razvoju.
I tom okviru valja nam govoriti i o Božiću, ali i o virovitičkim prilikama. Naime, na izmaku godine svjedočili smo na Gradskom vijeću smjelim pitanjima HSPD-a i SDP-a, a u svezi odgovornosti našeg gradonačelnika, za vrijeme dok je «ministrovao» kod bossa Sanadera. Eto, gospodin Kirin se brani objašnjenjem da svojim marifetlucima -koje ne spori - nije se osobno okoristio, pa eto misli da grijeh i nije tako velik. Sve više je u modi relativiziranje odgovornosti, i zaista je to teško slušati, gotovo da je sve bilo sjajno, moralno, časno...ali, jedino novaca nema tamo gdje su trebali biti - u državnoj kasi.
A ne da ih tamo nema, šuška se da su tajna konta Sanadera u Austriji dobro napunjena, i ne samo njegova nego i njegovih najbližih. Šuška se o milijunima eura...Nema dokaza da su ih domaći napunili kao Sanader, ali nema dana da nam mediji ne serviraju priče o zakupima lovišta po simboličnim cijenama, zanimljive i intrigantne priče o Kirinu, Dečaku, Đakiću, Mladineu i drugim majstorima zamračivanja putova novca..... Nitko ništa ne zna, tek se šuška, ima dima.. bit će, vjerujem, i vatre. Vladimir Šeks kaže, bez da trepne: «Amputirati ono što ne valja iz HDZ-a..»
NA TOM MLADOM LJETU, VESELIMO SE...
Nitko se ne bi trebao veseliti tuđim nevoljama, ali ovaj Božić i Nova godina, za neke će biti vrijeme strepnje, neizvjesnosti, malo je onih koji znaju tko je slijedeći; za oporbu u Virovitici i Županiji, vrijeme inventure, ali i skupljanja glava skupa. Postoji ipak jedan veliki problem - hoće li nam nova uhićenja, koja su moguća, donijeti više kolača na blagdanske stolove??? Sasvim obični ljudi kažu mi: «Sve što je pokradeno, vratiti državi, bez pardona, bez izuzetaka. I tek kada, bude pravomoćnih sudskih presuda i kada lopovskim načinom stečena imovina, postane hrvatska, narodna, bit će zadovoljena pravda.»
Dodajem: Sve dok se to ne dogodi, dok se nedodirljivi ne suoče s mačem božice pravde, koju ona prijeteći drži u ruci, blagdani će nam biti pomalo tužnjikavi, zasjenjeni nečasnim i nemoralnim djelima pojedinaca i grupa, TV program tek nekoliko dana i noći odmaknut od crne kronike, polnoćke tek noćni izleti do crkvi, a Nova godina tek banalno okretanje listova kalendara.
Ipak, Isusovo rođenje oduvijek je nadahnjivalo slabe, nemoćne, bolesne, obespravljene, ono je podsjetnik da svi možemo biti bolji, okrenuti ne samo materijalnom, ne samo predmetima nego i - bližnjima. Pretpostavka svega je MIR i DOBRO ZDRAVLJE, i to vam od srca želim, kao i svjetla, pravde i blagostanja.
Na tom mladom ljetu, i pored svega, veselimo se....
