Samo vi napadajte Slavka Goldsteina!
Toliko zločestih i neutemeljenih stavova, ako je i od Glasa koncila, previše je! A i komentari publike su, nažalost, na istoj ili sličnoj razini. Tu i tamo nađe se koji nepristrani čitatelj, poznavatelj teme i nađe pokoju riječ razumijevanja za otvoreno pismo Goldsteina kardinalu Bozaniću, objavljenom u Jutarnjem listu, a povodom njegova posjeta spomen području Jasenovac. U pismu se tvrdi da je "zamisao velikoga hodočašća samo napola ostvarena" odnosno da je kardinal Bozanić "došao do pola puta"!
Inače mada u dilemi treba li to pisati, otvoreno pišem uvodu, o tome što me tišti. Naime, koliko su ove opće odnosno političko-povijesne teme nacionalnog značaja, zanimljive čitateljstvu virovitica neta? I drugo, ne nanosim li ja kao novinar, publicista i židovski aktivist, štetu dragom Goranu Gazdeku koji objavljuje moje članke-kolumne bez da mijenja i jednu rečenicu. Znam da ga HDZ grada i županije, zbog mojih kritičkih tekstova ne gleda s oduševljenjem, a i sponzori se nećkaju objavljivati reklame. Dijelom zbog krize, dijelom i stoga što ne dijele mišljenja iz mojih kolumni, još nesvjesni dimenzija urušavanja moje i njihove domovine, Hrvatske. Ne znam ima li smisla ponavljati da ja Ljubo Ruben Weiss, nemam drugi zavičaj osim virovitičkog, da nemam druge domovine osim Hrvatske. Za razliku od mnogih Hrvata koje sam poznavao u Beču i Austriji koji su iskoristili prvu priliku da promijene hrvatsko državljanstvo za austrijsko, odnosno uzmu putovnicu koja im omogućuje kretanje pa i rad po zemljama Evropske zajednice, ja sam ostao pri svojem hrvatskom državljanstvu i putovnici, iako sam imao sve uvjete da dobijem austrijsko državljanstvo.
Ukratko, članke koje objavljujem potpisujem s dva imena i prezimenom i za njih moralno i materijalno odgovaram. Žao bi mi bilo da zbog njih poteškoća ima Goran Gazdek, kao vlasnik portala i apeliram na poduzetnike i sve druge koji su u mogućnosti, podržite ovaj portal jer on je ma što o njemu (pa i mojim člancima mislili) demokratski orijentir, nešto što je vrijedno pažnje i naše moralne i materijalne podrške. Ako posumnjate u ovaj možda samoreklamerski stav, pogledajte ranije tekstove moje malenkosti pa ćete se i sami začuditi, usuđujem se napisati, koliko je dalekovidnosti u njima
Pišem po svojim saznanjima...
Pišem po svojim saznanjima, koristeći bogato životno iskustvo, politološka i žurnalistička znanja, nakon stjecanja dvije diplome Zagrebačkog sveučilišta. Moje opredjeljenje za Hrvatsku ne moram dokazivati, niti za to postoji ikakav poseban razlog. Mene, kao i mnoge građane Hrvatske, srce boli kada vidim kako nam pred očima nestaje Hrvatske, koja u rukama loših gospodara danas, nije ona zemlja za koju su krv, znoj i suze, pa i svoje živote, dali mnogi branitelji. Njih 1800 počinilo je samoubojstvo i na vlastodršcima, pa i na Jadranki Kosor, koja je imala u nadležnosti skrb o njima, visi pitanje: jesmo li dovoljno učinili da ih odgovorimo od samoubilačkog čina? Slobodan sam pretpostaviti da je jedan dio njih otišao na drugi svijet gledajući očigledne nepravde već u samom Ratu, a neki razočarani nemoralom, lopovlukom, rasprodajom Hrvatske od 1995. do danas. Svatko tko pogleda TV dnevnik vidi da su veliki nemiri na pomolu jer pored već otpuštenih radnika računa se da je u pitanju oko 50 000 radnih mjesta. Radnici slute što se sprema i ovi štrajkovi glađu, ovo preuzimanje tvornica znak je da radnici ne vjeruju Vladi i vlastima i zapravo nezakonitim protestima i akcijama pokušavaju spasiti ono što su bili dužni učiniti oni koje smo izabrali i koji žive «u masti i slasti».Ali, ako u ponekim domaćinstvima više nema za hranu, za režije, plaće ne stižu i po godinu dana, i sam se pitam što tim ojađenim i obespravljenim ljudima preostaje??
Vratimo se temi, a mislim da je i ona dio strategije da se izmišljanjem problema tamo gdje ih i nema, skreće pažnja javnosti na ipak manje važne teme. U "Glasu Koncila" od 18.10.2009. Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu oglašava se osvrtom na Otvoreno pismo u kojem stoji: "Sa žaljenjem možemo ustvrditi u Otvorenom pismu progovara stanoviti cinizam, neobjektivnost, pristranost i općenito - nekorektnost!" U blato se baca čovjeka koji je prvo ime hrvatskog židovstva i jedno od prvih imena hrvatskog izdavaštva. Učinio je za hrvatsku kulturu, za uvođenje višestranačja, i za istinu, primjerice o Jasenovcu, toliko da bi ga trebalo držati kao kap vode na dlanu. A umjesto toga, bez čvrstih argumenata napada ga se sa svih strana i teškim oružjem - čitamo uglavnom samo pridjeve o njemu kao osobi ili o Otvorenom pismu nadbiskupu Bozaniću. Puca se izravno na njega sa žućnim objedama - argumenti su ad hominem, nažalost, ni prvi ni zadnji put. Nekada je Crkva u Hrvata imala mudrije ljude u vodstvu - ovo su, čini mi se, ostrašćeni klerikalci kojih bi se posramili i znameniti Alojzije Stepinac i pragmatični mudrac Franjo Kuharić!
Nervoza Kaptola
Ne znam što su ti, neka mi oproste izraz, gospoda s Kaptola, toliko nervozna??Nitko im ne dira njihove privilegije, ali oni bi očito još privilegija dok hrvatski narod u većini klipše pod teretom harača i drugih nedaća. Počnimo nekim logičnim redom: Tko je Slavko Goldstein!??
Slavko Goldstein rođen je 22.08.1928. u Sarajevu, studirao književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Publicist, urednik i nakladnik, politički aktivist, judaist. Bio je osnivač redakcije i urednik glasovitog Vjesnika u srijedu, urednik na Radio-Zagrebu, filmski scenarist, glavni urednik izdavačke kuće Stvarnost i časopisa Erasmus. Utemeljitelj je naklada naklada Liber i Novi Liber.Bio je predsjednik Židovske općine u Zagrebu te Kulturnog društva Miroslav Šalom Freiberger. Predsjednik Savjeta Spomen-područja Jasenovac. Uredio više od 150 knjiga, a kao nakladnik radio na još oko 400 naslova. Najveći projekti:Povijest hrvatske književnosti; Rječnik hrvatskog jezika; Rječnik stranih riječi Vladimira Anića; suautor Hrvatskog enciklopedijskog rječnika 2002.; zaslužan za izdavanje pretisaka temeljnih djela hrvatske kulturne baštine Danice ilirske (1835 - 49), Misala po zakonu rimskog dvora (1483) itd. Pokrenuo i bio urednik časopisa Erasmus....Objavio kao autor i koautor više knjiga a za 1941. - godina koja se vraća; Novi Liber, Zagreb 2007. dobio Nagrada Kiklop 2007. za publicističku knjigu godine te nagradu Jutarnjeg lista za najbolju publicističku knjigu u 2007.Upravo saznajem ovih dana kako će se ta knjiga pojaviti uskoro u prijevodu na engleski, u USA.(Ko)scenarist je bio i za nekoliko filmova. Dobitnik brojnih nagrada, odlikovanja i priznanja za književnu i nakladničku djelatnost.
Šturi biografski podaci ne govore puno
Ovo su šturi biografski podaci ali ono što je nedvojbeno je da je jedan od prvih intelektualaca jugoslavenske i hrvatske javne scene koji je rušio intelektualno-političke tabue, nezaobilazni izdavač s osjećajem za delikatne teme i naslove, utemeljitelj i predsjednik prve hrvatske političke stranke moderne Hrvatske,(HSLS-a), borac za ljudska prava, autoritet ne samo u hrvatskom nego i evropskom židovstvu, angažirani sudionik mnogih prekretničkih događaja moderne povijesti Hrvatske i ne na zadnjem mjestu, sudionik NOB-a, mladi partizan koji je nakon Rata, s 18 godina, mogao birati državu za svoj život i odlučio se za - Hrvatsku! Dovoljno je pogledati dva teksta da bi se shvatilo tko je, odakle je, i koji su mu doprinosi hrvatskoj kulturi i javnom životu - u «Obitelji» koju je pripremila mr. Jasminka Domaš postoji izvrstan tekst o njegovim precima i govor-esej koji je održao odnosno napisao dr. Antun Vujić povodom Goldsteinova 80-tog rođendana. Osobno sam imao priliku surađivati sa Slavkom Goldsteinom u vrijeme dok je bio predsjednik Kulturnog društva Miroslav Šalom Freiberger.Imao bih i sam ponešto primijetiti na način rada i neke osobne situacije, poneke razlike u mišljenjima, ali ni u kom slučaju te sporednosti ne mogu ni trun zasjeniti njegove velike zasluge i za hrvatsku kulturu, politički život i hrvatsko židovstvo. Spočitnuti mu pristranost pa čak i stanoviti cinizam i nekorektnost mogu zaista oni koji ga dovoljno ne poznaju ili ga pak znaju prije svega kao čovjeka britka uma i bez dlake na jeziku. Baš zato što Slavko Goldstein nije beznačajna, nego respektabilna osoba u Hrvatskoj i šire, reagiranja Kaptola čine mi se tako žestoka i neodmjerena. I valja poručiti ono što Goldstein, lojalan građanin Jugoslavije i Hrvatske, stalno svjedoči: istini valja pogledati u oči, nećemo stvarati mitove, nećemo podcjenjivati, ali ni precjenjivati osobe i zlosretne događaje iz povijesti, svjedočit ćemo istinu i opet istinu. I naravno, neće se svidjeti njegova argumentirana kritika - ni zadrtim staljinistima, ni Kaptolu, ni velikosrbima, a najviše hrvatskim šovinistima i revizinistima - jer Slavko Goldstein bio je i jest- vrlo nezgodan svjedok, čovjek koji odveć mnogo zna da bi šutio I on pa i ja, njegov klon, kako su me nezasluženo nazvali njegovi kritičari, ustvrdit ćemo da hrvatski prijevod «Mein Kampfa» A. Hitlera je sramotno pripremljen za tisak, nećemo izjednačavati Jasenovac i Bleiburg kao što nećemo izjednačavati antifašizam i komunizam jer ovog zadnjeg u Titovoj Jugoslaviji nikada nije ni bilo.
Pravi nazivi za hrvatske vojnike
I bilo vrijeme da hrvatski vojnici iz II vojne postanu u historiografiji i medijima, i u čitateljstvu koje komentira, ono što su dijelom bili - ustaše koji su okrvarili ruke i opljačkali židovsko zlato i imovinu, zlato koje su sramno ponijeli iz Hrvatske. Jer. hrvatski su vojnici i partizani-antifašisti i zahvaljujući njima oslobodili smo se okupatora koji su bili nepozvani gospodari hrvatske zemlje i države. I koliko je židovske imovine u temeljima Tuđmanove Hrvatske - nije im, većini, vraćena tj. njihovim nasljednicima, niti je vraćena većina imovine židovskim zajednicama Hrvatske. Gdje je jedan dostojan spomenik usmrćenim Židovima Hrvatske, gdje je Židovski muzej Hrvatske, znamo tko je srušio sinagogu u Praškoj 7 i valja pitati misli li je država i grad Zagreb obnoviti???
Ne dirajte Goldsteina, jer prava pitanja državi Hrvatskoj nije postavio, zajedno sa ostacima ostataka do 1941, cvatućeg hrvatskog židovstva. Židova, samo zato što su bili Židovi, na tragu konačnog rješenja tzv. židovskog pitanja po modelu dva Adolfa - Hitlera i Eichmanna - samo u Jasenovcu - ubijeno je oko 20 000 !!!!!!Od tog smrtonosnog udara židovstvo Hrvatske nije se oporavilo, a možemo samo pretpostavljati što su te umorene duše mogle dati , da su ostale na životu, svojoj okolini!?
Pustite Slavka Goldsteina...!
Pustite Goldsteina da svoje poodmakle godine proživi dostojanstveno, Slavko Goldstein ipak nije Slaven Bilić da bi bio bačen publici u areni koja traži žrtve, nečiji skalpel i senzacije.U slučaju Bilića strasti su se uvelike smirile i Bilić ostaje, a sigurno će se to dogoditi i sa neprimjerenom bukom koju podižu nezadovoljnici kritičkim Otvorenim pismom Slavka Goldsteina.
Pustite nas, kako Biblija uči, «izabrani narod» ,dodajem, narod knjige i Nobelovaca, da živi, pustite nas da stvaramo, dali smo nezanemariv obol do holokausta, ali i nakon njega- od znanosti, medija, slikarstva, glazbe, književnosti do arhitekture, medicine, trgovine, bankarstva, tehnoloških inovacija, sve do filma, teatra, šaha i mode! Poštujte, kako je papa Vojtila znao reći, "našu stariju braću!", poštujte one koji znaju reći i ispisati kritičke riječi.
One su ipak dobronamjerne i dragocjeni orijentiri mislećim ljudima u nesklonim nam, kriznim, vremenima koja su iznad nas poput Damoklova mača.
