Pokušavam razumjeti one koji se boje CRVENE Hrvatske, takva CRVENA Hrvatska, koje se dio ljudi danas boji, nije mi simpatična Hrvatska jer je donijela «revolucionarne mjere» ( nacionalizacija, agrarna reforma..), JEDNOUMLJE , jednopartijski sustav s ograničenim slobodama i pravima, privilegije za vladajuću stranku, bez mogućnosti njene kontrole ili stvaranja protuteže. U materijalnom pogledu ta «crvena» Hrvatska» ipak je donijela od 45. do 90. godine siromašnom narodu i neke znakove standarda, približila nekada siromašne slojeve naroda, ipak kakvom takvom napretku. Ne treba smetnuti s uma da do 45. smo bili jedna od najsiromašnijih zemalja Evrope.
Devedesetih godina odlučili smo se za drugačiji put, put višestranačja i demokracije, za samostalnu Hrvatsku.
Gdje smo danas? Crveno ili crno? Gdje smo danas kada bukti predsjednička vatra sučeljavanja, kada su se duhovi uznemirili i kada padaju teške riječi pa i zabrane spotova, ali i zabrane članaka...Odjednom, čini mi se, kako je izborna pobjeda dr. Josipovića bliža, tako su metode političke borbe postale žestoke, opasne, makjavelističke, nametnute ipak od Milana Bandića, stožera njegova, ali i onih koji iz pozadine vuku konce. Uloženi su veliki novci u kandidata Bandića i njegovu kampanju, nazire se da bi mogli biti «promašena investicija» i eto, u završnici kampanje, očigledno je da se pucalo iz svih vrsta oružja ne bi li se zaustavilo napredovanje dr. Josipovića prema Pantovčaku.
Nikome nije milo zabranjivanje spotova, članaka, ali ne radi se samo o tome - riječ je o TRENDU u IZBORNOJ STRATEGIJI i TAKTICI gdje se pojavljuju plakati u Osijeku i KRIŽ suprotstavlja PETOKRAKI, radi se o dijeljenju letaka nakon mise u Petrinji gdje se uz ime dr. Josipovića veže niz izmišljotina, radi se o udarcima u sučeljavanjima ispod pasa - čeka se zadnja minuta sučeljavanja na TV da bi se odjednom, izvukao papir-optužnica kada suparnik nema ni vremena ni mogućnosti da se brani, ponavlja se ista priča o «Zlatici», šire kojekakve izmišljotine, broje njegovi i žene mu stanovi, dionice, čak se smišljaju i seksualna napastvovanja studentica.. Sam je rekao u šali da čeka da ga se proglasi - ubojicom..To su potezi kartaša-kockara, to nema veze s fair playem i «čistoćom izbornog procesa» za koji se vrli novinar Tomislav Klauški (indeks.hr) zalaže.
Malo prije je završeno zadnje TV sučeljavanje Josipović - Bandić (petak, 8.siječnja) u kojem je dr. Josipović opet pokazao svoje znanje, svoju staloženost, ali i upornost u objašnjavanju svojih stavova. Dominirao jer opet, posebno u područjima nadležnosti predsjednika RH, pravnim pitanjima, o svim bitnim političkim pitanjima, dok je Bandić pokušavao, što najbolje zna, provocirati na temu osobnih obilježja, a vezano za imovinu, afere...i na kraju poentirajući, a čime, nego «crven-bijeli-plavi Hrvatskom». On, «moralni» Milan Bandić? I priznajem da me je nasmijao kada je rekao, ne znajući broj vojnika hrvatskih oružanih snaga, da je to «vojna tajna».
Predsjednik RH ima velike ovlasti u pitanjima sigurnosti i obrane zemlje, vrhovni je zapovjednik oružanih snaga RH,»imenuje i razrješuje vojne zapovjednike, «surađuje u usmjeravanju sigurnosnih službi, imenuje njihove čelnike itd., sve do toga da «objavljuje rat i zaključuje mir».(članci Ustava 99, 100,102..). Kako se radi o vrlo osjetljivim pitanjima mislim da je dr. Ivo Josipović svojom staloženošću, poznavanjem Ustava i zakona, svojim iskustvom i autoritetom, osoba koja će ove ovlasti koristiti kako treba, prepoznajući nacionalne interese hrvatskog naroda i države. Onaj tko kaže da nije imao vremena pročitati Ustav jer puno radi, koji kaže da će to za njega raditi pravnici, kako on može znati išta o tužbi i protutužbi za genocid? I kada mu profesor prava dr. Josipović pokazuje knjige, karte logora itd. Bandić i dalje tvrdi svoje i pokazuje sljepilo i pored zdravih očiju.
Vrijeme je opće nestabilnosti, mnogo je ljudi oko nas «na kratkim fitiljima», ti «kratki fitilji» mogu se naći i kod državnika pa je za sve bolje da imamo predsjednika «na dugom fitilju». Posebno, onoga koji će znati usmjeravati rad vojske, obavještajnih službi, ali i utjecati na njihovu organiziranost, opremljenost i prije svega, profesionalnost gdje će biti poštovani zakoni i dobri običaji. Obavještajne zajednice i vojska, policija... ne mogu biti u službi ovih ili onih interesa, moraju biti APOLITIČNE, PROFESIONALNE, jedini interes koji ih treba voditi je interes Hrvatske, njena sigurnost i dobrobit.
Prije nekoliko dana Ivo Sanader poigrao se vatrom, pokušavajući destabilizirati stranku i Hrvatsku, tražeći, pored ostaloga, izjašnjavanje HDZ-a o kandidatima za predsjednika RH. Prije toga Milan Bandić saveznike traži u Glavaševoj stranci koja djeluje na daljinski koji je u BiH u rukama osuđenog za ratni zločin (istina nepravomoćno), povezuje se s Kerumom, kojem prijeti urušavanje poslovnog carstva, zatim s Merčepom (zna se tko je on), pa s Mamićem (zna se tko je on), Thompsonom (neka pjeva, ali neka pjeva kao ostali bolji pje- vači Hrvatske), a novija vijest je da se i ultradesničar Mladen Schwarz, svrstao u Bandićev tabor. Ta osovina, ma koliko se Bandić ograđivao od nekih iz te osovine, nije savez nade, to je savez za povlačenje Hrvatske u dublji ponor nego što je ovaj u kojem se nalazimo, savez očajnika-piromana protiv SAVEZA ZA PRAVEDNU HRVATSKU.
Crvenom bojom plaši hrvatski narod čovjek koji je do prije mjesec i po bio pod tom bojom, koji, ako se uzme i razdoblje do l990. pod tom CRVENOM bojom djeluje više od tri desetljeća, protiv te boje samo zato što nije kandidat te boje na izborima, jer je za kandidata izabran netko drugi. Taština, kompleksi, nemogućnost priznanja poraza, bolesna ambicija, uz podršku tko zna kakvog i čijeg kapitala, vode ga u izbornu trku koja mora biti po metodi koju on nameće. Ako se netko boji CRVENE Hrvatske ( a mislim neopravdano) jer je ta boja izblijedjela i nju, u starom «sjaju» ne želi ni SDP, a najmanje dr. Josipović kao predsjednički kandidat centra, ljevice, pa i nekih s desnice, no prije svega onih koji žele pravdu, žestoku borbu protiv korupcije, drugačiju preraspodjelu moći u «lijepoj našoj». I odjednom nema više «idemo delati», odjednom imamo plašenje crvenom bojom, da bi se sačuvale pozicije, da bi se vjerom i domoljubljem prekrile političke greške, bahatost, neznanje. A kako mu profesor drži lekcije, vidjeli smo i u zadnjem sučeljavanju gdje Bandić tvrdi da je broj vojnika oružanih snaga Hrvatske «vojna tajna», a na austrijskom portalu našao sam za tri minute da Hrvatska ima l5 000 vojnika, više od l00 000 rezervista itd.
Milan Bandić, do zamalo jučer član SKH, a kasnije SDP-a javlja se kao protivnik crvene boje, a sam joj je desetljećima služio, kao poslušni vojnik Partije. Nije mu za vjerovati, a nije ni, imam osjećaj, iskreni katolik. Meni, vjerujem i drugima, je važnije i vjerodostojnije da je netko agnostik, nego da je - neuvjerljivi, neiskreni katolik. Agnosticizam nije isto što i ateizam, agnosticizam je idealistički svjetonazor koji kaže da nam nije moguće spoznati objektivnu stvarnost dok je ateizam bezbožništvo, negiranje B-a, što, konzekventno izvedeno znači i osporavanje prava drugima da u Boga vjeruju i mole mu se. Milan Bandić studirao je općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu na Fakultetu političkih znanosti. Statut Saveza komunista regulirao je i odnos prema vjeri pa religiozne osobe nisu mogle postati članovi Partije, temeljene na marksističko-lenjinističkim načelima. ONO i DSZ, sjećam se, studirali su provjereni partijski kadrovi, među njima i Milan Bandić, oni koji su znali da ih čeka siguran posao, i dobro plaćen...Tu se i nije imalo što raditi osim pisati karakteristike i provjeravati stupanj sigurnosti u mjesnoj zajednici, OURU itd.
Milan, danas veliki obožavatelj katoličanstva, onaj koji malo-malo pohodi crkve i svetišta, Kaptol, daruje štošta biskupijama (pitam - svog novca i imetka ili iz proračuna grada Zagreba??) često pali svijeće na Kamenitim vratima u Zagrebu, praćen TV kamerama, svjedoči svoje susrete s B-om JAVNO. Oni su mogući u otajstvu vjere, u tišini doma, kuće, stana, kao intiman doživljaj...
I ako se netko boji CRVENE Hrvatske ( a mislim da je taj BAUK, bauk izmišljanja i očajni pokušaj da se spasi što se spasiti dade gdje se koristi jedan stvarno nespretan govor Josipovića aktivistima SDP-a u Rijeci), ja se bojim CRNE Hrvatske... Tuđman je koketirao s njom i pitam: zar nam treba još jedan krug lutanja po bespućima koja su nas skupo koštala, dovela na prosjački štap, do toga da blizu 300 000 ljudi danas u Hrvatskoj je na rubu gladi??? Govori se u Virovitici oko 500 ljudi jedva veže kraj sa krajem i o njima se brine Crveni križ i narodna kuhinja. O tome valja nam razgovarati, o posrnuću gospodarstva, o greškama u l8 godina, o dugovima Hrvatske i grada Virovitice, o bolnim rezovima koji nas čekaju, o našim lopinama koje su nas bezočno varali godinama i koji se igraju opasnom vatrom. Jer sutra će neka budaletina pomisliti da je dozvoljeno i FIZIČKI zaustaviti dr. Josipovića, nasrnuti na njega jer mu je tako B-g poručio.
I zašto je zabranjen članak teologa Petera Kuzmiča u Glasu Slavonije gdje dramatičnim glasom pita nije li Milan Bandić krenuo od populizma u vode - nacional-socijalizma? Možda u ovoj tezama-ocjenama ima pretjerivanja, ne znam. Znam samo da panika nije dobar saveznik čovjeku i narodu u nevolji. Moje je pitanje, i vjerujem ne samo moje, kamo nas vode igrači s vatrom, hrvatski kamikaze? Nije istina da su u izbornoj utrci sva sredstva dozvoljena, da demokracija nema svoja pravila i svoje rezone, da se može manipulirati riječima izvađenih iz konteksta, dakle, vremena i mjesta izgovorenog, i pred kojom publikom.
Vatra je crvenog plamena, i svatko tko se s vatrom igra, koji je neoprezan stradat će od opeklina.
Vode nam treba, hladnih glava i vatrogasaca nam treba, razumnog razmišljanja nam treba, straha, bilo kave vrste nam NE treba.
Hrvatska je suha slama, pisao sam već o tome, pazimo da se ne spoje žigice i - suha slama!
Bojim se, baš se bojim vatre, jer iza nje ostaje pepeo, crni pepeo!!.
Ako se neki boje CRVENE Hrvatske (a ponavljam, posve neopravdano), ja se bojim CRNE Hrvatske!!! I nije to preveliki strah, jer znam da nas sve manje zanimaju boje, a sve više odgovor na pitanje kako živimo.
Za nadati se je da će dr.Ivo Josipović kao predsjednik svih Hrvata, koji voli sve dugine boje, pokrenuti neke od ozbiljnih reformi, da će pokušati ostvariti bar dio najavljenog, da će biti tračak svjetla i nade!
I kao predsjednik svih Hrvata da će biti pravdoljubiv i uspješan predsjednik.
Sa dosadašnja dva baš se i nismo previše usrećili, nadajmo se da nas treći, dr. Ivo Josipović, neće razočarati!!?
