Zaista nisam imao namjeru pisati ovu kolumnu (ima me i previše na Virovitica.net-u i drugdje) ali kada sam ugledao fotku „Borca"(FOTO DANA), spomenik koji je nekada, do 1991. krasio Gradski park u Virovitici, sada na Partizanskom groblju nekako mi je bilo žao gledati „Borca" na novom, niskom vojnom položaju. Navikao sam, kao stari Virovtičan, vidjeti ga na podestu, visokom podestu u Gradskom parku - on je za moj naraštaj, nas rođene poslije Drugog svjetskog rata, bio dio slike Virovitice i gotovo da mi suze naviru kada ga vidim na tlu jer njemu, prirodno, manjkaju visine, budući da njegova uzdignuta ruka zapravo je poziv koji je trebalo vidjeti što više ljudi - poziv na otpor njemačkim, talijanskim i drugim okupatorima, poziv da se suprotstavi ustašama koji su izdali svoj narod i prihvatili tuđinsku vlast, tješeći s nekom nezavisnom državom Hrvatskom, koja niti je bila nezavisna (ovisila je Hitleru i Mussoliniju), niti je bila država (jer u normalnoj državi funkcionira pravna država a ne bezakonje s rasnim zakonima, i samovolja), niti je bila kompletna Hrvatska, jer su joj nedostajali Istra, Rijeka, kvarnerski otoci, Zadar...
SJETIMO SE ČASNIH I HRABRIH
I zato, Vama u Hrvatskoj, koji još do toga držite, čestitam 22. srpnja DAN ANTIFAŠISTIČKE BORBE! Godine 1941. nekolicina partizana Siska i okolice digla se u borbu protiv nacističkih okupatora i domaćih izdajnika - ustaša! Grupa partizana koji su tako rano, 1941., samo oko dva mjeseca nakon rasula monarhističke Jugoslavije, pokazali čast i hrabrost, zaslužuje naše sjećanje! Zaslužuju to sjećanje i borci Bilogorskog partizanskog odreda koji su već početkom 1942. okupili prvoborce virovitičkog kraja, zaslužuju naše sjećanje i Vaclav Vaso Vostrel, Valent Gazdek... i drugi narodni heroji porijeklom iz ovog dijela Slavonije. I ne treba zaboraviti da su mnogi od njih bili borci za radnička prava, sindikalni aktivisti, istinski socijal-demokrati, pošteni komunisti i ljevičari.
Čitam danas na portalima RENESANSA NEOFAŠIZMA MORA STATI - poručuju to govornici na skupu u Brezovici pokraj Siska. Naravno da nemam ništa protiv tih poruka jer u Evropi 21. stoljeća, bez obzira na antifašističke temelje te ujedinjene Evrope, treba eliminirati i socijalno-političke podloge na kojima izrasta neonacizam i fašizam. Zaboravilo se da je to prije svega, materijalno i duhovno siromaštvo, nezaposlenost, glad, nedostatak elementarnog morala, kaos!!! I stotine onih koji se nude kao vođe na jednadžbi NAŠE TLO - ČISTA KRV - BRZO BLAGOSTANJE ili JEDAN VOĐA, JEDNA STRANKA, JEDNA DRŽAVA!
Svaka čast braniteljima i Domovinskom ratu, ali povijest nije počela 1991. niti zločini koji su počinjeni u završnici rata (Križni put i drugi) ne mogu zasjeniti povijesnu činjenicu da je velik dio hrvatskog naroda u naci-fašizmu i ustaštvu prepoznao ideologiju zla, da je stradalo stotinjak tisuća nedužnih ljudi samo u Jasenovcu jer su bili drugačiji. Nitko razuman ne govori u genocidnoj krivnji hrvatskog naroda, govorimo i pišemo da svatko onaj tko se odluči da sije zlo treba računati na oluju otpora zlu i - kaznu! Isto tako, preuzimamo obvezu čuvanja sjećanja na časne i hrabre borce, i obvezu suprotstavljanja reviziji prošlosti, pa i izjednačavanju naci-fašizma i komunizma.
Pogledajmo udžbenike iz kojih uče naša djeca, zamislimo se nad tim da se u nekim udžbenicima spominje Bleiburg, ali ne i Jasenovac i Holokaust?? Ne sporim da nije bilo manipulacija brojkama žrtava, ali svaka smrt svakog čovjeka vapi za pravdom, do neba.
NOVI NACI-FAŠIZMI I ETNIČKA ČIŠĆENJA
Neki dan, na tržnici kupovao sam višnje od stare žene kojoj je pomagao unuk, rekla je da je iz Velikog Polja, nije znala reći zašto je Dijelka postala Veliko Polje, jer ona je došla ovamo iz - Slankamena. Muž joj je umro od tuge prije desetak godina, kao što su neki umirali u Slankamenu od tuge, primjerice za zavičajem, za Gradinom. Bakici nedostaje Dunav, kao što svakom čovjeku kojeg iščupaju iz zavičaja nešto nedostaje, i nedostajat će do kraja života.
Nismo na vrijeme prepoznali Miloševićev fašizam, ali ne primjećujemo i u nas desna skretanja, započeta još s revizijom povijesti od strane dr. Franje Tuđmana, ali koja je imala za posljedicu i etnička čišćenja u kojima je patio, i još pati tzv. mali čovjek.
Povijesno njihalo zanjihalo se do 1991. ma jednu stranu, od 1991. na drugu stranu: na nama je da nađemo sredinu, povijesnu istinu, i da „Borca", pa makar ostao na istom mjestu, na Partizanskom groblju, podignemo na viši položaj.
Jer taj „Borac" nije običan spomenik, on je i spomenik partizanima, ali naraštaju koji odlazi i pamti neka stara dobra vremena kada se važni spomenici nisu sklanjali izvan vidokruga brojnih prolaznika.
Zato moja čestitkama svim antifašistima, i našim simpatizerima i zalaganje za „Borca" na višem vojnom položaju, kako bi bolje vidio i osluhnuo sva društvena, politička i ina previranja koja mogu biti klica novog zla.
Ne ponovilo se!
