Predsjednik svake zemlje pa i Republike Hrvatske stajući pred počasni vod garde, vlastite zemlje ili zemlje u kojoj je gost, pozdravljajući goste, ili bivajući njihov gost, ne iskazuje samo sebe kao osobu nego je i svojevrsno OGLEDALO te zemlje. Nastojat će odgovoriti na brojna pitanja u diplomatskim rukavicama, reći ni previše ni premalo znatiželjnim novinarima, jednostavno, u delikatnoj dužnosti pokazati sva svoja umijeća, znanja (posebno jezika), ali i osobni šarm. Stjecajem okolnosti u Beču, drugom gradu Ujedinjenih nacija, imao sam prilike upoznati veći broj diplomata pa se i sprijateljiti s nekima od njih. Da ne ispadne samohvala o tome ništa više, osim da su mi ti kontakti pomogli vidjeti i saznati kako egzistira taj naoko tajnoviti i uvažavani svijet diplomatskih uglednika.
Jedna od ključnih zadaća predsjednika RH je «predstavljati i zastupati RH u zemlji i inozemstvu».(članak 93 Ustava, prvi stavak), a uz ovo ide i patnje «obrane i neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH».. Ukratko, pitanje je, pretpostavljate, tko bi od dvojice kandidata za predsjednika RH ovu zahtjevnu zadaću predstavljanja i zastupanja uspješnije obavljao: dr. Ivo Josipović ili Milan Bandić? Inače, kako je Milan Bandić nametnuo prljavu izbornu kampanju, bojim se da će ova pitanja, pa i moj komentar postati manje važna, čak sporedna.
Moj je odgovor- dr. Ivo Josipović. Zašto?
Prije svega zbog dva razloga - dr.Ivo Josipović je pravni stručnjak, profesor kaznenog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, poznavatelj pravne i političke procedure, legalist, čovjek s iskustvom u međunarodnim kontaktima koji nisu samo «blic» susreti nego i konkretan pravno-diplomatski posao. Drugo, dr. Josipović je svestran, kulturan, glazbeno obrazovan čovjek, znalac nekoliko stranih jezika, posebno engleskog koji je prvi diplomatski jezik danas u svijetu. Te međunarodne kontakte i zadaće dr. Josipović je imao već u ratno vrijeme kao tajnik Udruge za pravnu pomoć kada je zahvaljujući njegovu angažmanu iz srpskih zarobljeničkih logora u Hrvatsku vraćeno dvjestotinjak zarobljenih osoba, među kojima i neki osuđeni na smrt a i čovjek, jedni preživjeli likvidacije na Ovčari koji je poslije bio krunski svjedok na procesu počiniteljima tog zločina. Istovremeno, za razliku od tvrdnji neupućenih ili zlonamjernih, dr. JOSIPOVIĆ NIJE PISAO NIKAKVE OPTUŽNICE za hrvatske generale u Haagu, NEGO SUPROTNO, POMAGAO AKTIVNO u pisanju obrane nekoliko osumnjičenih hrvatskih branitelja! O tom angažmanu Josipovića posvjedočilo je sedamnaest istaknutih branitelja svojim potpisima, među kojima i tri generala hrvatske vojske!
Ovih tjedana aktualne su tužbe i protutužbe na relaciji Srbija-Hrvatska za genocid, i ne vjerujem da bi se u tome lako snalazio Milan Bandić koji je toliko radio da čak nije imao vremena pogledati detaljnije hrvatski Ustav, a kamoli upoznati bar dio od brojnih zakona i konvencija. Dakle, dr. Josipoviću će trebati i pomoć pravnih stručnjaka i siguran sam da će ih, poznavajući svoje kolege, znati odabrati, ali i osobno će se, pretpostavljam, sasvim dobro snalaziti u zamršenim pravno-političkim labirintima. Drugo je pitanje, hoće li ga većina hrvatskih građana u tome moći pratiti?
U sučeljavanjima dr. Josipović je iskazao veću kompetentnost u pitanjima vanjske politike Hrvatske, dokazujući svoje znanje i informiranost, a posebno elastično pristupajući pitanju odnosa sa susjednim zemljama, no pri tome zadržavajući pred očima nacionalni interes Hrvatske.
Mada se preko tog pitanja prelazi relativno mirno znanje stranih jezika u današnje vrijeme modernih komunikacija, ali i zbog naravi državničkih komunikacija gdje se mnoge teme raspravljaju u privatnim, neformalnim druženjima, pa i razgovorima u četiri oka, imati kraj sebe prevoditelja jednostavno nije praktično i blokira i najbolje inicijative. Priznajem, moj engleski je slabiji od njemačkog i izuzetno sam se glupo osjećao na partijima u Beču gdje se, uz dobro jelo i kapljicu, konverziralo na najrazličitije teme, kada bi mi promakla poanta nekog vica ili dosjetke. U diplomatskim krugovima, ako nemaš očekivana znanja i informiranost, jednostavno si izoliran i što je najgore, neuvažavan od sugovornika. Siguran sam da bi se u tim opuštenim i neformalnim razgovorima dr. Josipović sasvim dobro snalazio. A kada bi još sjeo za klavir i odsvirao neku kompoziciju mogu pretpostaviti kako bi ga diplomati gledali sa strahopoštovanjem, tim više što dvije trećine njih i danas ima stereotipe o svima nama koji dolazimo «s Balkana». A Balkan, kažu starosjedioci Beča počinje već od - Rennwega - neuglednog kvarta u jugoistočnom dijelu Beča.
Uvjeren sam također da bi, polazeći od sebe i svojih znanja i «šlifa» dr. Josipović znao bolje odabirati hrvatske diplomate za koje tvrdim da su, zbog svoje neučinkovitosti dijelom odgovorni za naše predugo čekanje u evropskoj čekaonici. Diplomatske dužnosti, iako je diplomacija i izgubila na svojoj važnosti, ipak nisu i ne bi smjele biti sinekure za islužene političare ili nagrade za ovo ili ono učinjeno premijeru ili predsjedniku RH.
Svojim dizanjem ruke protiv arbitražnog sporazuma sa Slovenijom, dr. Josipović, iako u osnovi Evropejac, pokazao je i kuražu i upozorio da ne može glasovati za sporazum koji će, htjeli to mi ili ne, ipak značiti raspravu o teritorijalnoj cjelovitosti RH. Jer slovenski i drugi brodovi ne mogu kopnom do slovenskih luka ili do otvorenog mora i svako rješenje , pa i ono najpovoljnije za Hrvatsku, znači određene ustupke slovenskom susjedu. Vidim Josipovića kako dostojanstveno, nikako na koljenima, pregovara i koordinira brojne aktivnosti o ulasku Hrvatske u Evropsku zajednicu i kako će to bar iduće dvije godine biti temeljno pitanje vanjsko-političkih aktivnosti Hrvatske, posebno korištenje predpristupnih sredstava EU. I zatvaranje pregovaračkih poglavlja od kojih će ono o pravosuđu biti najdelikatnije, gdje je opet dr Josipović kao «kod svoje kuće».
Isto tako ne mogu zamisliti dr. Josipovića da govori «Ajme najme Ivo Josipović» ili « Aj spiking kroejša ili da izuva cipele prije polaganja vijenca na spomenik žrtvama u - Varšavskom getu?? Ne očekujem od Bandića da igdje padne na koljena kao Willy Brandt (kojeg, čujem Ivo Josipović s pravom cijeni), a još manje očekujem da Bandić puže po spomeniku - u Varšavskom getu!!!!
Milan Bandić također ima određena iskustva u međunarodnim odnosima - to su korisni kontakti i dobre veze, no nisam siguran da imaju takvu širinu i doseg kakvi su kontakti i iskustva dr. Josipovića. Da okrenut Kozari Boku Milan Bandić nije imao vremena putovati po svijetu, istina je, ali više vrijedi nekoliko dobrih i uvjerljivih nastupa za govornicama Ujedinjenih nacija i evropskog parlamenta, decentan nastup u Bijeloj kući ili razgovori se delegacijom Svjetske banke i MMF-a, nego stotine obilazaka blatnjavih zagrebačkih ulica. J U sučeljavanjima Milanu Bandiću se dogodio veliki gaf kada je govoreći o stanju na Bliskom istoku povezao bivšu državnu tajnicu C. Rice i aktualnog predsjednika USA Baracka Obamu. Može se pretpostavljati kako će izgledati eventualni susret sadašnje državne tajnice USA Hilary Clinton i Milana Bandića, tim više što Hilary Clinton, kao supruga Billa Clintona, nije od jučer u politici USA pa i u međunarodnim odnosima. Nije znao ni tko je sadašnja hrvatska veleposlanica u USA (Kolinda Grabar Kitarović). Možete reći, pa što događa se to i drugima - da, događa se ali se i zbraja pa i zamjera. Jer, mada nije više vrijeme kada se zbog nekoliko gesta ili krivo izgovorenih riječi započinju i međunarodne napetosti pa i konflikti, vrijeme je kada Hrvatsku treba predstaviti svijetu u sasvim drugom svjetlu, kao zemlju prava i prosperiteta, zemlju u kojoj će se ulagati ne samo u banke i trgovine, nego će biti zanimljiva i kao industrijska zemlja, mediteranska destinacija i turistička meka, gdje su POŠTEN rad, pravDA i pravna država naši prioriteti.
I neće nas zaobilaziti prilikom Novogodišnjeg koncerta u Beču kao podunavsku zemlju, neće austrijske novine pisati o sumnjivim poslovima u koje je bio upleten Sanader već o našoj kulturnoj povijesti, našim prirodnim ljepotama i znamenitostima - naš prepoznatljiv znak neće biti kriminal i korupcija, nešto što je nabujalo u «kumovska» vremena, već primjer da je rak-rana mito i korupcija sanirana na zadovoljstvo prije svih građana «lijepe naše», a onda i regije, Evrope i cjelokupne međunarodne zajednice.
A to predmnijeva prije svega i razvoj demokracije u Hrvatskoj koju valja afirmirati, a ne kompromitirati prljavim kumovskim igrama ili pokušajima »puča» u stranci ili čak državi, u koje nas uvlače neodgovorni, oni koji nisu odraz hrvatske kulture i tradicije.
