Kad pogledam van u tmurno nebo zaklonjeno glomaznim, smeđim, golim granama,
osjećam prolaznost života. Osjećam kako život teče brzo, ali naoko neprimjetno
kao oblaci na nebu. Ti trenuci u meni pobuđuju silnu ljubav prema osobama koje
poznajem te želju da samo hodam. Sam po usamljenom kraju. Da ništa ne radim.
Želja za tim nekad je toliko jaka da se moram odvojiti u svoj svijet i neko
vrijeme tugovati.
Ljubav je osjećaj koji me vodi iako mi ne liječi depresiju već me na nju dodatno
potiče. Jesen u svakoj osobi budi razne čežnje, a najjača je čežnja svakako
ona za ljubavlju, podrškom i nježnošću.
Iako ne želim tako brzo napustiti ovaj svijet, veseli me pomisao da ću jednog
dana posjetiti oblake koji se gibaju i kreću, polagano …
LITERARNI RAD
Marko Kozjak, 5.razred
Osnovna škola «Vladimir Nazor»
mentor Danica Grigić