Ljeto je vrijeme za lagane teme. Ovoga tjedna biram kulturu. Istina, nije mi lako. Kulturna scena i nije nešto bogata događajima; sezona je godišnjih odmora, ali u hrvatskom narodnom kazalištu, na širokom scenskom prostoru od Dunava do Prevlake, uvijek se nađe zanimljivih predstava. Evo, upravo ovih dana igra sjajna crna komedija u režiji Porezne uprave, sastavljena na poreznom obrascu JOPPD.
Kada je početkom godine pušten u promet, malo tko je mogao zamisliti da je riječ o dokumentu koji će na svijetla pozornice iznjedriti jednu od najvećih domaćih scenskih djela u žanru gospodarskog humora.
Nastala je sasvim spontano, sjedinjenjem 6. kapitalnih rukopisa ( Obrazac ID, Obrazac ID-1, Obrazac IDD, Obrazac IDD-1,Obrazac IP i Obrazac R-Sm ) u jednu jedinstvenu statističku cjelinu.
Kada je precizno popunjen po propisu i skupljen na jednu zajedničku hrpu sa tisućama istovjetnih kompjuterski obrađenih potpisnica, JOPPD daje jasan pregled moralno-političkog stanja u sektoru domaćeg poduzetništva.
Rezultati prvog čitanja bili su poražavajući. Zgrožena lopovlukom u vidu zakidanja pošteno zarađenog novca radničkoj klasi, Porezna uprava odlučuje sastaviti Listu srama.
Trebala je to biti jedna vrlo ozbiljna predstava za javnost kako bi se svim nesavjesnim poslodavcima, koji ne isplaćuju dohodak svojim radnicima, stalo na kraj. Ali već u drugom čitanju, obavljenom u redakcijama medijskih kuća, novinari otkrivaju da je riječ o pravoj komediji, sa vrlo istančanom dozom crnog humora, gdje u biti sama Država razotkriva svoju vlastitu sramotu – odajući sliku nezasitne porezne krvopije koja nerealnim rashodovnim nametima ismijava sama sebe.
Jedna od najzanimljivijih scena, je priča o “sramoti” mladog poduzetnika Damjana Pasarića:
“Lista je, doznajemo, formirana na temelju dostavljenih JOPPD obrazaca u kojima su poslodavci sami iskazali neisplatu plaće i naknadnu isplatu zaostale plaće.
Zagrebački poduzetnik, Damjan Pasarić, objašnjava da je tvrtku registrirao u ožujku 2013. godine. Prije toga je, kaže, tri godine bio nezaposlen. Tvrtka se bavi dizajnom Internet-stranica.
- Želio sam legalizirati taj posao jer, budimo iskreni, mogao sam to raditi i na crno, kao i mnogi drugi, ali izabrao sam ovaj put i što sam dobio zauzvrat - pita se Pasarić.
Ogorčen stanjem u državi, Pasarić je na društvenoj mreži napisao: ‘To što posla nema u ovoj državi, to što klijenti ako ih ima jednostavno ne plaćaju obavljene usluge i to što sam u biti dužan sam sebi, nikome drugome nije bitno. Bitno da me se stavi gore pa da tek onda nitko neće poslovati sa mnom. Sad još samo čekam da idem u zatvor jer sam sebi nisam mogao isplatiti plaću, i što sam se trudio po njihovim nemogućim uvjetima otvoriti firmu i stvarati vrijednost, makar je to ovdje naprosto nemoguće i suludo...’.
- Pa 40 posto dužnika su jednostavna društva s ograničenom odgovornošću, zaista ne znam zašto su nas stavili na listu. Mislim, da sam nekoga zaposlio pa da mu nisam platio, ne bih ništa rekao, ali da me se kažnjava zato što se trudim i pokušavam od nečega napraviti nešto u ovoj državi... - kaže Pasarić.
Dodaje da si je uspio isplatiti tek prvih nekoliko plaća, ali u ovih je godinu dana, kaže, od klijenta uspio naplatiti samo 500 kuna. Sad mu se dug popeo na više od godinu dana neisplaćenih plaća i doprinosa, a račun njegove tvrtke je blokiran.
- Moja priča s ovom državom je gotova. Pa sad, ako hoće, nek’ me i hapse zato što pokušavam nešto napraviti umjesto da se prijavim na burzu i sjedim doma - dodaje Pasarić....” (jutarnji.hr)
Sažimajući vlastita razmišljanja o poduzetičkoj sudbini ovog mladog čovjeka, čini mi se da bi njegovu poslovnu biografiju bilo vrlo korisno uvrstiti u program obavezne školske lektire srednjih ekonomskih škola ili kao temu nekog izvanrednog književnog seminara na ekonomskim fakultetima.
Već dugo imam dojam da se naši ekonomski stručnjaci previše bave statistikom, a premalo čitaju narodne priče.
