Banner
HAK: Kolnici mokri
DHMZ: Oblačno, povremeno s kišom
Za dva vanjska člana Vijeća za provedbu Kodeksa ponašanja 24 prijave
U Hrvatsku stiglo novo cjepivo protiv dominantnog omikrona
Na Zeljarijadi u Vidovcu predstavljena rekordna mega sarma dugačka 1.501 metar
DHMZ: Narančasto upozorenje na količinu kiše te jake udare vjetra
Nekoliko stotina mladih liječnika zatražilo hitnu reformu zdravstva

  Kultura

Like A Rolling Stone!

  Juraj Virovitzky           10.11.2013.         2480 pogleda
Like A Rolling Stone!

Gloria, Lisa, Moda, Kukičanje, Vjenčanice, Lov, Ribolov, Agroglas, Auto - revija, Voziona, Kuhar i Foto mag...Kuhinje i kupaonice, Menu, Iće i piće, Vita, EGE, Nautica, Svijet u čaši, Građevinar pa čak i Drvo - sve su to nevjerojatni naslovi tiskovina koji na našim hrvatskim kioscima imaju svoju još nevjerojatniju prođu. Tu ne mislimo na etablirane... Gloriu, Lisu, Auto - reviju, Lov, Ribolov, Agroglas i još neke ali je do boli neshvatljivo i začudno da ova južnoslavenska nacija zapadnoeuropskih kulturnih manira s potvrdom već godinama nema u prodaji na našim provincijskim kioscima ili multimedijskim (?!) trgovinama jedan ozbiljan muzički magazin (svaka čast Jazz-u i ekipi) ili ti reviju kao putokaz za odrastanje i obrazovanje onih koji vole rock muziku i sve njegove podvrste zaključno s pop-om.                

Prije postavljanja našeg na Trgu bana i za sve ondašnje rockere i popere boljijeh dana kada su onomad zagrebački Pop express i beogradski Džuboks (kasnije i Rock magazin) bili esencijalno štivo svih onih koji su Bobdilanovski razmišljali, Beatlesovski se zaljubljivali, L. Cohenovski sanjarili, Maidenovski prodirali i Sexpistolski rasturali zbijeni u gomile kao na poljima redovi duhana čitajući to gradivo pod odmorom ili pod satom ispod klupe budno motreći domaće i strane top liste, prateći novitete i ''gutajući'' bogomdane intervjue kao da su ''sveta pisma'' na tim scenama i stranicama.                                                                                     

Malo kasnije, uštekavši se dobrano na Grupu domaćih ''220'' volti s prvim dugosvirajućim uratkom došlo je novo '' Time'' vrijeme u kojemu smo shvatili da i mi to možemo i to vrlo dobro. Zatim, zakotrljavši se uz pomoć Parnog valjka dolazili bi na šou slušajući te ''gradske priče'' a onda  su došli ''televizori'' i izlaženja subotom uvečer u disco zaraženi Jajinim Prljavcima, postajali smo ''mladići u najboljim godinama'' kao da smi i mi iz Dubrave što nam je bilo, svima nama provincijalcima osobito zanimljivo i važno puneći vatrogasne domove i domove omladine, raznorazne sale i dvorane.U međuvremenu neki su već godinama plivali u vodama ''pastirskog rocka'' sa Bijelim pucetom na reveru a onda mnogi srčući Riblju čorbu uz običan Leb i sol ali zato neobičan glazbeni zalogaj od kojega budeš stalno sit bez da si uprljao escajg...     

Kako li je tek bila živa zanimacija čega sve ima novoga kod Azre po zagrebačkim sunčanim stranama ulica i u tom fantomskom Kavkazu ''uz pljugu i pivo''. S neprilagođenim Jurom i njegovim Filmom u, poput konzerve sardina stiješnjenom Kulušiću zamišljali bi lakši život uz muziku za ples usmjerivši malo svoje slušne antene preko Sutle je li je Lačni Franc, tamo u Ljubljani još uvijek medijski ''gladan'', neshvaćen i jadan te kako i koliko sarajevska scena ''puši'' Zabranjeno pušenje i kako je to tamo ''kad se babo vrati kući pijan'' slušajući i čitajući ''okrutno'' stvarne mudrolije jedinog ''našeg'' Elvisa na tadašnjim prostorima... gospodina Elvisa J. Kurtovicha i njegovih Meteorsa, velikog zafrkanta s predumišljajem, jasnim stihovima i pjesmama za koje velika većina nije imala ''uha'' niti sluha, misleći da se ti sarajevski ''primitivci'' samo zajebavaju s nama, tada, u tom našem kultnom ''Omladincu''.

Danas se pokazuje i dokazuje svaka ta ispričana misao, kako u tekstovima i intervjuima tako i u tim pjesmama kao i onda, bez razlike, da su životne priče uvijek iste samo su ''boje'' i ''dresovi'' drugačiji. Ali što nam je i tada zapravo preostajalo ?! ... luđački se voziti na tim ''motorima'' čitajući sve što nas zanima i slušno se sladeći tim čudesnim bihaćkim Divljim jagodama uz sva ta animalna zadovoljstva i zanimacije kao iz kioska kod starog Zvijezda kina, njupajući kikiriki i koštice, žderali smo tu tiskovinu originalnog naziva Džuboks od prve do zadnje stranice sve dok se nije sam od sebe iznenadno ugasio neimajući valjda dovoljno ''struje'' ili su mu se ploče bile ''izlizale'', a možda je i iglu, novu, bilo teško pronaći i jer su drugi, drugačiji ''formati'' polako nadirali...

Da ne duljimo, i nije ovo nikakva jugonostalgija kako bi mnogi pomislili već čista ilustracija vremena i stanja, onako po sjećanju.

Nakon raspada bivše države i zajedničkog zanimanja, druženja i tržišta sve je otišlo u vražju mater i više nije bilo razloga ni volje da se prati onog ''drugoga'' ni toga ''tko to tamo peva'' počela ja sasvim neka nova, druga priča s tim tiskovinama.

U našoj domaji su se pojavili Heroina (1990.), Pop ekstra (1992.), Metal world (1992.) pa onda Heroina nova (1994.) United forces (2000.), Kooks, IQ, Beat, Aplauz, Megamuzika...i još neki uglavnom dostuni samo u većim gradovima ili samo u Zagrebu. Od svih njih najdulje je trajao NOmad (utemeljen 1998. - 2003.) 33. broja, valja istaći i neke projekte velikih nadanja i obećanja kao što je bio Kooks (2003.) ekipe oko Gorana Bakića koji je po prvi puta ponudio prvi broj s različitim naslovnicama u likovima djedica iz Rolling Stonesa što je bilo jedinstveno i nezabilježeno ne ovim prostorima pa i mnogo šire. IQ - ju (2003.)  Ace Kostadinova je u svakom broju čak nudio bonus CD ali je svejedno izdržao samo godinu dana i 13. brojeva nažalost i nevjerojatno?!

Rekorder je bio Pop extra s nakladom od 50 000 primjeraka. ''Stranjski'' Bravo i Top of the Pops su tinejdžerske tiskovine koje nas ne zanimaju jer su se kupovale samo zbog odličnih velikih postera i raznoraznih poklončića u vidu autogram karti, samoljepljivih naljepnica i sličnog. Danas izlaze pored ostalog i mlake kopije istog sadržaja, OK i Teens za današnju mladež  bez perspektive.

Pravi frajeri, fanovi i frikovi su odlazeći u Zagreb u ''nabavku'' a usput se specijalno uvjeravajući iz prve ruke po prodavaonicama ploča, (kaseta), sjeća li ih se danas itko (?!)  i CD-a te kupujući Melody Maker, New Musical Express, Uncut i slične sadržaje uživali kao da su na samom izvoru stvari, kao da su u Londonu, a zapravo i jest bilo tako jer svi oni iz provincije koji nisu imali pravu ''žicu'' u glavi i kinte u džepu samo su mogli glodati kosti grizući se do bola, za gornju i donju usnu jer je Zagreb tada bio čisti zapad za sve ostale pa tako i danas kada ''ostalih'' nema, u toj diskografiji i njenim pratećim sadržajima neophodnim za uživanje u glazbi koja nam čini život nemjerljivo ljepšim i ispunjenijim.

Zvučne slike i misli glazbenog svijeta koje slušamo, čitamo i upijamo...to je zapravo kao kad staviš prst u more...komuniciraš sa cijelim svijetom znajući da postoji ogromna masa sličnih tebi u bilo kojem kutku ove naše Zemlje koji baš kao i ti sluša i voli iste stvari, iste grupe, melodije, doživljaje i sadržaje...što je fantastično...(pri tom ne mislim na Cecu, Seku, Zaka i Halida koji su istinski govoreći za ovu priču posve nebitna kap u moru).

Dakle, po prvi puta otprije dvadesetak dana na hrvatske kioske je izašao kultni glazbeni časopis, američki Rolling Stone, tiskan i na hrvatskom što je hvale vrijedan događaj, normalno, za sve one prethodno opisane kojih valjda još ima. Tiskat će se i u susjedstvu u ukupnoj tiraži od 18 000 primjeraka što na broj stanovnika (oko 16 milijuna) i nije neka velika brojka. Samo na Hrvatsku se odnosi oko 5 000 tisuća što je s obzirom da znamo kako su svi drugi prije prošli i u vrlo kratkom vremenu završili baš nas zanima da vidimo kako će to sve skupa proći. Cijena mu je nevjerojatna, samo petnaest kuna za fini papir, puno sadržaja na 148 stranica ali bez postera...ha, ha, ha. Iz iskustva je prognoza za našu domovinu da ova svjetska tiskovina neće izdržati dulje od godine dana - za regiju, ne bismo prognozirali ali ako nama bude skupo i nezanimljivo kako li će tek tamo biti...

Jedino što nam preostaje u ova šugava download vremena bez prevelike pameti, kriterija a još manje akcije i zanimanja jest da ovom magazinu poželimo dugo kotrljanje unatoč svemu uz pozdrav svim rockerima i poperima i navalite na kioske...nek vide da nas ima.

P.S                                                                  

Baš završavajući ovaj tekst pohvalih se prijatelju na velikim riječima  o velikoj tiskovini a on će meni: „Ima nas prijatelju ima, ali opet, od čega da oduzmem tih petnaest kuna (?!)... Oooo živote, jebote...reče jednom Johnny i ode u Nizozemsku...

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Kultura