"Nema vjere, nema para" kaže Bog jadnim Europljanima, a nama na Balkanu očinski poručuje da je zdravo jesti govna na kruhu, samo neka idemo u crkvu, ugošćavamo Papu, na izborima glasamo za najpobožnije političke ljigavce, neka pravimo što više različitih sekti i njegujemo bratoubilačke sukobe. I neka nikada ne ulazimo u zajednicu s bezbožnim Europljanima, jer će nam tako biti bolje nego njima.
Mo'š mislit'...
Nije idiot onaj koji takvo što tresne u javnosti, već onaj koji u to vjeruje. Stuart Varney je dovoljno iskusan profesionalac, ali je ipak na TV FOX Business izvalio da on nikada ne bi pristao slijediti europske ekonomske modele, jer su Europljani "čopor poganskih gubitnika", te zato još trpe recesiju (!). Kada se digla prašina, Varney je u studio pozvao američkog svećenika iz Vatikana i postavio mu pitanje "ima li sklonost sekularizmu i okretanje od kršćanstva ikakve veze s ekonomskim problemima Europe?" Potom je slatki crkveni plaćenik odglumio kratku propovijed i tema je do kraja emisije ostala visjeti u zraku.
To je bio potez profesionalnog zabavljača. Stuart Varney dobro zna kako manipulirati religioznim gledateljima koristeći samo dva elementa: 1) bajku o kapitalizmu s kršćanskom etikom, 2) skrivanjem činjenice da je recesija kao kuga krenula iz USA. Kao prvo, Max Weber je svoju hipotezu o kapitalizmu s protestantskom etikom objavio negdje između Marxovog djela o materijalističkom kapitalizmu i Tolkienovog "Gospodara prstenova", točno između realnosti i fantazije, baš kad je završeno formiranje većine danas poznatih vjerskih zajednica. Weberova je bajka planula među religioznima, a pametniji su znali na njoj zaraditi. Kada je vidio da industrijalci i bankari iz raznih crkava koriste svoje "bratske" veze za vlastitu i dobit svoje uže zajednice (pa i rase!), Weber je izašao s tvrdnjom da nije tako deterministički mislio, već da je kršćanska etika samo jedan od brojnih elemenata koji izgrađuju kapitalizam, ostavljajući tako prostor materijalizmu. Pošteno.
Kao drugo, ta prokleta recesija od koje se još oporavljamo ne samo da je krenula iz USA, već je američki dvolični moral činjenica koja će ostati vječno urezana u povijest. U zadnjem stoljeću paralelno s bujanjem evangeliziranja kao biznisa Amerikanci su jače provodili krvavi vojni pritisak u svijetu, imali sve lošije zdravstvo i više siromašnih i nezadovoljnih stanovnika. Za to vrijeme su Švedska, Norveška i drugi iskreno utvrđivali svoj kapitalizam na materijalizmu, usavršavali socijalizam, poboljšavali životni standard, izgrađivali odlične sustave zdravstvene skrbi i podigli obrazovanje u visine. Ali statistika iz 2005. (statistika je također kurva) navodi da su upravo to zemlje s najmanje stanovnika koji tvrde da vjeruju u Boga (vidi sliku).
Isusu pripisuju riječi: "Ne zgrćite sebi blago na zemlji..." (Matej 6:19). Ako to nije suprotnost kapitalističkim načelima onda su Filipinci i ostali kršćani najbogatiji, s najvišim standardom, bez imalo vanjskog duga, Amerika nikada nije imala recesiju, a bezbožni Europljani su stvarno čopor gubitnika i pobožni Balkanci nemaju što tražiti kod tih jadnika! Međutim... Nebesko kraljevstvo je i dalje nevidljivo, pa ne znamo kako se živi tamo, ali na ovome svijetu, usred materijalističke borbe za opstanak, ispada da se Isusovo zlatno pravilo "ljubi bližnjeg svog" glasnije čuje u europskim državama čiji stanovnici ne idu u crkvu nego s propovjedaonica diljem svijeta. Čak i u šintoističkom Japanu, jer i tamo znaju "češati leđa" stanovnicima, radnicima i seljacima kako bi državi bilo bolje. To zna čak i čopor pavijana dok trijebe nametnike iz krzna jedni drugima!
"Nema vjere, nema para" prijeti Bog - to nije istina, pitajte Šveđane i svog susjeda gastarbajtera koji je iz ove naše pobožnosti kidnuo kod pogana. Zašto kršćanski Balkanci zajedno s Filipincima i mnogim siromašnim Amerikancima mažu govna na kruh? Zato što se jedno propovijeda, a drugo radi. Jednostavno, Licemjerje Vulgaris. Što više vjerskog i političkog brbljanja, to manje altruizma u odnosima. A što manje marimo za bližnje, to ih više iskorištavamo. I to ne može tako dovijeka. Ili ćemo protjerati vjerske i političke licemjere i naučiti češati leđa jedan drugome, ili će doći Amerikanci s tenkovima da nas nauče načelima fundamentalističkog kršćanstva. U potonjem slučaju ćemo i dalje mazati govna na kruh, samo ćemo imati nekoliko dodatnih TV kanala s neplodnim propovijedima, preko ove šake jada TV programa s nesposobnim političarima. Jel' nam to treba?
