Lex Turudić protiv Oxforda i Cambridgea

P redsjednik Županijskog suda u Zagrebu, Ivan Turudić, ukazao je hrvatskoj javnosti da je predstojeća promjena Kaznenog zakona prava prilika da donesemo zakon koji bi kao kazneno djelo tretirao »poricanje prirode Domovinskog rata«. Avaj, »naš dečko« Turudić još uvijek nema gotovo rješenje, ali ima prijedlog o kojem bi se, smatra, trebala povesti široka javna rasprava - piše Ladislav Tomičić u Novom listu. Predsjednik Županijskog suda snatri o zakonu koji bi u zatvor pospremio svakog tko se usudi zagovarati tezu da Domovinski rat nije bio obrambeni, da u pitanju nije bila agresija, nego građanski rat, odnosno da cilj vojno-redarstvene akcije Oluja nije bilo oslobođenje zemlje, nego etničko čišćenje. Inovativnu ideju o uvođenju zakonske zabrane prava na slobodu mišljenja i govora izvrsnom smatra i dugogodišnji hrvatski branitelj iz redova HDZ-a Josip Đakić, što Turudićevom prijedlogu dodatno daje na težini.

Kad su se već o donošenju predmetnoga zakona složile takve moralne vertikale kao što su Turudić i Đakić, valjalo bi isti što prije donijeti pa odmah, da se vidi da mislimo ozbiljno, podići prijavu protiv njemačkog predsjednika Joachima Glaucka. Ovaj provokator najvišega ranga, naime, na svojim službenim Internet stranicama objavio je tekst govora povodom posjeta hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, u kojemu stoji: »Građanski je rat (Bürgerkrieg) u nekadašnjoj Jugoslaviji nanio rane koje još polako zacjeljuju. Hrvatska je došla i do bolne spoznaje da su i Hrvati činili zločine u borbi za teritorijalni integritet...« Nije jasno bi li se pod udarom Turudićevog zakona o zabrani slobode govora našla i odredba koja bi sankcionirala blasfemične tvrdnje poput ove da su i Hrvati činili zločine, ali posve je razvidno da je »bundespraesident« Glauck naš sveti Domovinski rat nazvao građanskim, dovodeći na taj način u pitanje njegovu prirodu.   

Ako dovoljno brzo pristupimo izmjenama Kaznenoga zakona na način na koji to predlaže »naš dečko« Turudić, od njemačkog predsjednika još uvijek stignemo napraviti primjer, koji će svima pokazati da šale s Hrvatskom i njezinim pravosuđem nema. Lijepo ćemo podići kaznenu prijavu, staviti bundesprovokatora na crvenu Interpolovu tjeralicu pa neka majci sjedi u Njemačkoj kad mu je pero brže od onog dijela mozga u kojem se kod svakog čestitog čovjeka procesuira i od laži luči istina o Domovinskom ratu.

Budu li se Nijemci bunili, uvijek im možemo predložiti da za predsjednika imenuju Josipa Đakića. Osim što bi svakoj zemlji bila čast da u visokoj politici ima takvog intelektualnog titana, Nijemci će s Đakićem na čelu države biti sigurni da im »bundespraesident« neće ponoviti kazneno djelo i na taj način dovesti u pitanje dobre i prijateljske odnose s Domovinskim ratom u Hrvatskoj. Nakon što pred Županijskim sudom u Zagrebu sredimo visokorangiranog njemačkog provokatora, mogli bi pročešljati i ostatak međunarodne zajednice. Materijala za kazneni progon ima na pretek, dovoljno je u Google tražilicu ukucati riječi »civil war« i »Yugoslavia« pa ćemo dobiti 1,4 milijuna rezultata. Tu bi se moglo podići barem pola milijuna optužnica. 

  Na taj način Državno odvjetništvo desetkovalo bi katedre povijesti na najvećim svjetskim sveučilištima, a odmah zatim mogli bi im za predavače uvaliti Josipa Klemma, Đuru Glogoškog i druge hrvatske stručnjake za pitanje Domovinskog rata. Hvala na pitanju, njih ionako imamo za izvoz.  

  Županijski sud u Zagrebu imao bi posla kao nikad, a svijet bi s druge strane učio povijest onako kako je vidimo mi u Hrvatskoj. Ne sumnjamo da bi naši predavači bili uspješni u promicanju svete hrvatske istine o našem kao suza čistom ratu, kao što ne sumnjamo niti da bi u roku od godinu dana svima pa i onom švicarskom sudu koji nepravedno sudi nogometašu Josipu Šimuniću bilo jasno da je »Za dom spremni« stari hrvatski pozdrav, a ne poklič s usana ustaških koljača iz drugog svjetskog rata.

Uostalom, i ta fama o ustašama kao koljačima bila bi napokon skinuta s dnevnog reda, a Jasenovac bi u novim knjigama povijesti bio ono što i jest bio: sabirni logor u kojem su zatvorenici iz dosade raduškali pjevušeći arije iz »Male Floramye«. Kad bi na opisani način svijetu pokazali da se s Lex Turudić ne šalimo, kod kuće bi sve samo krenulo kao po loju, jer tko bi se usudio reći bilo što suspektno o Domovinskom ratu kad u zatvoru Lepoglava zbog istoga leži njemački predsjednik. Ukratko, prijedlog Ivana Turudića je fenomenalan. Blago pravosuđu koje ima takvog giganta.