Sportska događanja u našem gradu uvijek bude posebnu pozornost zaljubljenika natjecanja i poklonika zdravog života. Zato će sve one koji još to ne znaju sigurno obradovati vijest da je Virovitica odnedavno bogatija za jedan novi sportski klub. Riječ je o Klubu ritmičke gimnastike Pirueta, koji djeluje od 1. travnja 2015. Sama vijest možda i ne bi bila toliko interesantna, da po nečemu nije i posebna. Naime, obično sve sportske zasluge za takvu vrstu događaja pripisujemo odraslima. Ali ovoga puta to nije tako. Glavni krivac što Virovitica po prvi puta u svojoj povijesti ima jedan takav klub, je jedna mlada talentirana tinejdžerica, koja je bila toliko uporna u želji da svoje uspješno bavljenja ritmičkom gimnastikom, čije prve korake svladava u Mađarskoj, nastavi u Virovitici. A nama je to bio dovoljan razlog da je upoznamo i predstavimo našem gradu.
Lara, dobro nam došla i hvala ti što si nam se odazvala na ovaj razgovor.
Hvala i Vama što ste me pozvali
Za početak, reci nam kako je sve počelo: Odakle tolika ljubav prema ritmičkoj gimnastici, kada si počela i kada si donijela odluku da to za tebe neće biti samo rekreacija, nego puno više od toga?
Već na prvi pogled zaljubila sam se u ritmičku gimnastiku. Prve korake u ritmičkoj gimnastici naučila sam u mađarskom klubu LSC RG Nagyatad-Kaposvar, kod dr. Orsolye Balogh, jer nažalost nije postojao klub ritmičke gimnastike u Virovitici, a odmalena mi je bila velika želja da treniram ovaj sport. Nakon par godina treniranja u Mađarskoj otvoren je KRG Pirueta, Virovitica, gdje sada uz druge djevojčice treniram i natječem se.
O klubu ćemo nešto malo kasnije, a sada nam najprije reci: Sa koliko godina si počela trenirat, i kako si uopće došla do Mađarske?
Već odmalena sam se željela baviti ritmičkom gimnastikom, često sam još kao petgodišnjakinja vježbala doma, radila špage i slično. uz videa poznatih svjetskih ritmičarki, no nažalost u Virovitici nije postojao klub ritmičke gimnastike, tako da sam počela trenirati relativno kasno za ovaj sport, sa devet godina. Na Internetu sam uz pomoć mame našla najbliži klub, a to je upravo bio klub ritmičke gimnastike u 35 kilometara udaljenom gradu Nagyatadu.
To baš i nije tako blizu. Je li bilo naporno putovat? Kako si uspjela uskladiti školske obaveze s treningom?
S vremenom sam se navikla na putovanje gotovo svaki dan, ništa nije teško ako nešto jako voliš, imaš cilj i želiš to raditi. U to vrijeme bila sam tek u nižim razredima i u 5. razredu osnovne škole, tako da mi uz praćenje na satu nije bilo teško uskladiti školske obaveze s treningom. Naravno, nekad sam morala učiti i putem u autu.
Tvoja razina natjecanja traži dobru sportsku pripremu. Kako uspijevaš u Virovitici održati tako visoku formu i uspješno se natjecati u svome rangu? Prošle godine si, ako se ne varam, osvojila treće mjesto na jednom vrlo jakom međunarodnom natjecanju u Budimpešti.
Često odlazim na pripreme i kampove sa ruskim i bugarskim trenericama. Prošle godine sam bila u dva kampa – u Udinama, Italiji te Poreču. Odlazim i u Poreč kod trenerice Elene Bosykh koja je bila trenerica svjetske prvakinje te nekoliko ruskih reprezentativki, ona mi radi vježbe i trenira me. Jako sam joj zahvalna za sve što me naučila i pomogla mi da u vrlo kratkom vremenu u kojem radim s njom napredujem što više moguće. Sve dodatne pripreme i kampove na koje odlazim financiraju moji roditelji, kojima sam jako zahvalna jer me podržavaju u onome što radim.
Ali zato danas, zahvaljujući tebi i njihovoj podršci, Virovitica ima klub ritmičke gimnastike u kojemu mnoge djevojčice imaju priliku vježbati. Za njih je to velika sreća, a i tebi je sigurno lakše. No, osnivanjem kluba svladan je jedino problem putovanja, ali sad ostaje ono najvažnije. Tebi je potreban svakodnevni trening po nekoliko sati. Ovdje to sada još nije moguće. Pomisliš li ponekad da bi ti zato možda bilo bolje da si nastavila trenirati u Mađarskoj? Što kažu mama i tata?
Naravno uvjeti su daleko od idealnih za ritmičku gimnastiku s obzirom da one najbolje u svijetu treniraju i po 8 sati dnevno i sve druge obaveze su im podređene sportu. Dvorana bi trebala biti dosta visoka zbog bacanja rekvizita-rizika. Sve to trenutno u Virovitici i Hrvatskoj nije moguće. No, nadam se da će se jednom i to promijeniti. Zahvaljujući pomoći dobrih ljudi, Sportskoj zajednici grada Virovitice i mojoj OŠ Ivana Gorana Kovačića, Gornje Bazje, uspijevam trenirati svaki dan po 3-4 sata. U Mađarskoj mi je bilo jako lijepo, no ne gledam na to na taj način jer sam željela trenirati u svome gradu i svojoj državi. Meni i mojim roditeljima drago je da i druge djevojčice imaju priliku trenirati ovaj prekrasan, ali i težak sport
Na spomenutom natjecanju u Budimpešti osvojila si brončanu medalju u vježbi s čunjevima. Izgledalo je vrlo atraktivno. Koji ti rekvizit najviše leži?
Hvala, trenutno pripremam nove vježbe i trebam još puno trenirati kako bi se pripremila za Višebojsko prvenstvo Hrvatske u 4. mjesecu. Volim sve rekvizite, jedno vrijeme mi je bila najdraža lopta, no sada se ne mogu odlučiti.
Ako sve bude išlo prema planu, u Virovitici će se u lipnju ove godine održati I. Pirueta Cup. Veseliš li se nastupu pred svojom publikom?
Naravno, mislim da je svim djevojčicama u Klubu i meni drago da ćemo se imati priliku natjecati u svome gradu i ugostiti svoje prijateljice iz drugih država. Uvijek volimo kada se možemo predstaviti u Virovitici, klupske Gale su dosad uvijek bile uspješne i to je super jer je to i prilika da se u Gala programu natjecanja predstave i rekreativne skupine Kluba.
Da, i njih smo imali prilike vidjeti nedavno i jednako uživati u njihovom grupnom programu. Ali evo, kad smo već najavili Cup, možda bi bilo lijepo da barem poimence predstavimo mlade natjecateljice Piruete kojima će to sigurno biti drago. Samo moramo pazit da neku od njih ne izostavimo. Možeš li se sjetiti u ovome času njihovih imena?
Trenutne natjecateljice u KRG Pirueta su Lana Malčec, Nikolina Kojić, Esther Pavičić, Nela Pleša, Amber Maria Đanić i Tina Trupinović. Sve one su jako talentirane i marljive, gotovo sve treniraju već od samog početka Kluba, te su unatoč kratkom vremenskom periodu treniranja uspjele postići zapažene rezultate na međunarodnim turnirima. Posebno se u 2016. godini istaknula Esther Pavičić kojoj je tek 6 godina, osvojivši 5 medalja, a i na Božićnoj gali zajedno sa mnom dobila je pehar za Najuspješniju natjecateljicu B programa u 2016. godini. Amber Đanić je najmlađanatjecateljica i ima tek 5 godina, ali je jako talentirana i uporna, pa će prvo natjecanje već imati ove godine.
Kao iskusna i najstarija vježbačica u klubu ti si im sigurno na neki način i uzor. Daješ li im ponekad neke korisne savjete, i slušaju li te?
Naravno, pokušavam im uvijek pomoći na bilo koji način, često im demonstriram i učim ih neke nove elemente koje trebaju uvježbati i pokušavam ih bodriti na natjecanjima kako bi se oslobodile treme, makar još i sama imam veliku tremu. Jedna drugoj smo podrška, navijamo jedna za drugu na natjecanjima, te zajedno proživljavamo uspone i padove.
A pretpostavljam da i ti imaš nekoga tko je tebi bio uzor?
Uzori i meni najdraže ritmičarke su Alexandra Soldatova, Yana Kudryavtseva, Margarita Mamun, koje su i olimpijske te svjetske prvakinje. Općenito mi se najviše sviđaju sve ritmičarke Ruske reprezentacije, no tu su i fantastične ritmičarke iz Izraela, Bugarske, Ukrajine, Bjelorusije...pokušavam od svake ritmičarke "uzeti" ono najbolje jer su sve izvrsne na svoj način.
Za ovo vrijeme koliko se baviš natjecateljskim sportom promijenila si i nekoliko trenerica. Svaka od njih ima svoj način rada. Je li ti teško navikavati se na takve promijene?
To u ovom sportu nije ništa neobično, jer upravo najbolje trenerice dolaze iz Rusije, Bugarske, Ukrajine, Bjelorusije i dr…a u Hrvatskoj ima vrlo malo trenerica ritmičke gimnastike koje već imaju svoje klubove. Može biti teško naviknuti se u početku, no sada sam već navikla, pokušavam od svake trenerice naučiti nešto novo.
Kada se bira glazba za vježbu, određuje li to sama trenerica ili je i tvoj glas u tome važan?
Zajedno sa trenericom biram glazbu, ona najčešće predloži par glazbi koje misli da mi pašu, a ja onda izaberem koja mi se najviše sviđa. Glazba je vrlo važan faktor vježbe jer ritmičarka treba vježbati s užitkom, a za to je potrebno da joj se sviđa glazba i uživa u njoj.
Bila si već na mnogim natjecanjima. Koja su ti ostala u najljepšem sjećanju?
Svako natjecanje mi je drago na svoj način. Pojedinačno državno prvenstvo u listopadu 2016. mi je bilo posebno po tome što sam prvi puta nastupila na državnom prvenstvu u Hrvatskoj u A programu. Konkurencija je na državnim prvenstvima u A programu uvijek jaka, te vježba se sa svim rekvizitima. Unatoč dosta velikoj tremi i greškama koje sam radila to natjecanje mi je ostalo u lijepom sjećanju jer mi je to bilo prvo državno u Hrvatskoj. Imam lijepa sjećanja i na međunarodne turnire; Rondo Cup u Osijeku koji se održao samo tjedan dana nakon državnog, a uspjela sam ispraviti dosta grešaka; međunarodni turnir u Udinama koji se odvijao u sklopu kampa sa izvrsnim ruskim klubom Dmitrov gdje sam osvojila 1. mjesto u vježbi s loptom i upoznala puno novih prijateljica, ali i zadnji turnir u 2016.- međunarodni turnir Mikulas Kupa u Budimpešti gdje sam osvojila 3. mjesto u finalima s čunjevima.
Kakav je tvoj natjecateljski plan za ovu godinu?
Najprije cilj mi je što bolje pripremiti se za Višebojsko državno prvenstvo koje će se održati u travnju i tamo nastupiti najbolje moguće, sigurno i bez većih grešaka. Rezultat mi nije toliko važan, koliko to da napredujem, dajem sve od sebe i dobro odradim svoje vježbe tj. da budem zadovoljna svojim nastupom, a time dolaze i rezultati. Trenutno se pripremamo za novu sezonu, uvježbavamo nove vježbe po novom FIG-ovom pravilniku, nakon toga u proljeće imamo par međunarodnih turnira u Mađarskoj, Bosni i Herzegovini, Srbiji i Sloveniji, a potom slijedi i 1. Pirueta Cup u Virovitici.
Ovo zadnje i mi jedva čekamo, i to sa ponosom. A tebi i svim našim malim Pirueticama, u ime cijele redakcije Virovitica.neta želim puno sreće i uspjeha u daljnjem radu.
Hvala, i pozdrav svima koji nas prate.
Foto: Matija Rođak (www.icv.hr)
