Izložbe u galeriji „Događanja“ (Centar kulture na Peščenici-KNAP) su u pravilu vrlo zanimljive ali stići do tog zagrebačkog kvarta tramvajem predstavlja pravu „misiju“. Međutim onaj tko se našao na fotografskoj izložbi Željka Badurine nazvane „Windows Explorer“ (3.-26.4. 2024.) morao je biti – očaran. Izložene fotografije predstavljaju odabir fotografija iz istoimene knjige (dostupna u galerijI) koje su nastajale od 2008. do 2023. godine (šteta da izložene fotografije nisu većeg formata).
Badurina (1966.) je diplomirao 1996. na Grafičkom odjelu ALU u Zagrebu u klasi Miroslava Šuteja i nesumnjivo mu je odgovarao „zaigrani“ Šutejev likovni jezik koji u svojim radovima nije pretočio u crtu već u odabir motiva. Jer, sve što Badurina vidi prevodi u vlastitu viziju pa će ga zamotani stroj podsjetiti na Christovo „omatanje“ javnih zdanja, dva nasumice ostavljena predmeta na zaigranog Kožarića, a meandar na dostavnom vozilu na Knifera. Svi nabrojeni primjeri pripadaju sferi Badurinovog likovnog obrazovanja, ali oni su tek djelić širokog spektra njegovih asocijacija.
Grupirajući bliske motive šalje jasne poruke pa na njegovim fotografijama hrpa odjeće po akcijskim cijenama nije suštinski drugačija od gomile razbacane ispred kontejnera, dvije jednake mačkice i dvije palme imaju isti izvor, a kupnjom iznurena žena nalazi u trgovačkom centru mjesto za kratkotrajni odmor, kao u vlastitom domu. U svakom motivu Badurina vidi nešto „iza“ očiglednog i kada to snimi na „pravi“ način, nagoni nas na smijeh, nevjericu ili čuđenje, što nehotice izaziva određeni komentar.
Badurina je uvijek težio humoru, ponekada ironiji i apsurdu pa se često sjetim njegove izložbe (2013.) u sklopu ciklusa „Suvremeni umjetnici u stalnom postavu MUO“ kada je u stilski uređene sobe stavio umjetne mačkice u košarama koje su prele i mijaukale – i svi smo bili raznježeni (većina vrlo vjerojatno nije osjetila „prezir prema kiču“ jer je situacija bila zabavna).
Željko Badurina je duhovit i pronicljiv pa njegovi motivi nisu uvredljivi nego blago edukativni. Osobno se osjećam članom kluba „Potraži smiješno u svemu i naći ćeš“ pa u Badurini pre-poznajem „srodnu“ dušu i zbog toga vjerujem da bi njegova izložba mogla povećati članstvo u tom imaginarnom klubu …
